Godina C
2025.

Upitnici kušnje i uskličnici vjere

Na Pepelnicu, koju su naši stari zbog strogog posta nazvali Čistom Srijedom, ušli smo u korizmu, šest tjedana priprave za proslavu pashalnog otajstva ili smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa. Korizma nas podsjeća na 40 dana Isusova posta u pustinji pred početak mesijanskog djelovanja. Zato je to vrijeme pokore kao sredstva za unutarnje obraćenje. Ove godine na prvu korizmenu čitamo Lukin izvještaj o Isusovoj kušnji i postu kao neposrednoj pripravi za javno djelovanje. Isusu je kušnja biranje između dobra i zla, a to je i svakome od nas: biranje između vjernog vršenja volje Božje i osobnih užitaka kojima iskrivljujemo poslanje od Boga povjereno.

1.Što me dovodi u kušnju?
2. Korizma je duhovna pustinja u kojoj se više otvaram za Boga i bližnje - imam li za to vremena? 

Dobrota sakrivena u dubini srca

Za prvo čitanje na osmu nedjelju kroz godinu uzeta je mudrost iz Knjige Sirahove koja opisuje kakvu moć djelovanja ima ljudska riječ. Ta mudrost je i danas jako aktualna, jer nažalost, previše je ne samo praznih riječi, već i lažnih riječi ne samo oko nas, već i u nama. U drugom čitanju Pavao potiče svoje vjernike iz Korinta, a s njima zajedno i nas, da budemo postojani i ustrajni i činimo sve što možemo za Gospodinovu stvar. Napor za Gospodinovu stvar jednaka je ljubavi prema bližnjem, kako to znamo iz Isusovog učenja: sve ono, što iz ljubavi činimo drugima, njemu smo učinili. U evanđelju Isus upozorava svoje učenike da ne sude drugima. Isus i ovom prilikom želi reći nešto važno o ljudskoj naravi, osobito želi ukazati gdje su korijeni dobrote odnosno zloće. Danas je previše onih koji zlo uvijek traže u drugome, a sebe međutim stalno proglašavaju žrtvom.

1. Koliko sam spreman krenuti od sebe a tek onda bratski opomenuti druge? 

Ljubiti neprijatelje – tko će to?

Isus nikada nije govorio visokim teološkim rječnikom. Bio je uvijek posve konkretan i jasan. U današnjem evanđeoskom odlomku dade svojima nekoliko uputa koje čine temelj zdravih međuljudskih odnosa i našega moralnog ponašanja. Valjalo bi ih dobro upamtiti. Ako mislimo da ih već znamo, dobro ih je osvježiti. Evo nekih: Činite drugima ono što želite da oni vama čine! Ne sudite druge da i sami ne budete osuđeni! Praštajte da bi i vama bilo oprošteno! Budite milosrdni poput nebeskog Oca! A onda traži gotovo nemoguće: da ljubimo i neprijatelje, da se odreknemo osvete i da to prepustimo Bogu, da se ne damo pod vlast zla, nego da ga suzbijamo dobrim. Svakako je to jedan od najtežih zahtjeva Evanđelja. Isus je svojim primjerom pokazao da je i to moguće ostvariti. Uz žarku molitvu i vjerno nasljedovanje Isusa i mnogim je kršćanima to pošlo za rukom. A mi sada, na početku Misnog slavlja, iskažimo milosrđe i oprostimo jedni drugima, kako bi i Bog mogao uzvratiti svojim milosrđem nama. Za grijehe i propuste iskreno se pokajmo.

1. Da li je moguće ostvariti ono što Isus govori…
2.Teško je ljubiti onoga koji me je uvrijedio a kamoli neprijatelja.. to se može jedino uz pomoć Božju 

Isus ne prijeti već poziva na uzdanje u Gospodina

Prvo čitanje današnje nedjelje uzeto iz Knjige proroka Jeremije gdje nalazimo snažnu opomenu svetog pisca da čovjek može naći svoje blaženstvo samo u Bogu. To vrijedi i za nas: moramo biti svjesni da nam je potreban Bog. U drugom čitanju sv. Pavao snažnim riječima naviješta da svaki onaj koji se uzda samo u ovaj život, jadan je. Evanđeosko blaženstvo nije nagrada za zemaljski život, nego dar vječnog života. U današnjem Lukinom evanđelju uočavamo tri okolnosti. Prvo, da je Isus sišao s brda zajedno sa svojim novoizabranim apostolima. Drugo, saznajemo da je Isus stao na jednoj visoravni gdje se našao velik broj učenika te slino mnoštvo naroda iz Judeje i Jeruzalema, ali također iz tirskog i sidonskog primorja. Treće, saznajemo da je Isus proglasio Blaženstva tako da je upravio pogled na svoje učenike.

1. Gdje ja pronalazim svoju sigurnost i blaženstvo?
2. Uzdam li se u Boga ili u sebe? 

Ribari koji s Isusom služe, a ne postavljaju zamke

Luka u današnjem evanđelju pripovijeda kako Isus prvim učenicima, koji su prije toga bili ribari na Galilejskom jezeru, omogućuje čudesan ribolov, a zatim ih poziva da s njime "love" ljude za kraljevstvo Božje. Šimun Petar iskazuje povjerenje u Isusa: "Učitelju, na tvoju riječ bacit ću mreže!" I mi s Petrom na ovoj euharistiji iskazujemo povjerenje Isusu, spremni na Božji poziv u različitim situacijama života.

1.Pouzdavam li se u Isusa dok obavljam svoje kršćansko i ljudsko zvanje?
2.Kako prihvaćam nova zaduženja koja su sastavni dio moga zvanja? 

Snagom Duha Kristova svi smo jedno tijelo u Kristu

Za evanđelje imamo Lukin prikaz Isusova prvog nastupa u Nazaretu nakon što je krštenjem na Jordanu dobio od Boga znak da treba početi svoje mesijansko djelovanje. Isus tumači svoje krštenje kao pomazanje Duhom Božjim koji ga nadahnjuje da očituje Božju naklonost siromasima i svoje mesijansko djelovanje prikaže kao jubilejsko vrijeme, godinu milosti Gospodnje. Kako ova nedjelja pada u tjednu molitava za jedinstvo kršćana, u drugom čitanju Pavao poručuje da smo snagom duha Kristova svi kršteni u jedno tijelo. Iako različiti, možemo i trebamo graditi jedinstvo Crkve.

1.Poznajem li dovoljno svoju vjeru da bih mogao s poštovanjem slušati sljedbenike drugih kršćanskih tradicija i drugih religija?
2.Kako povezujem jedinstvo i različnost u svojoj Crkvi da bih pridonosio boljem razumijevanju i jedinstvu svih kršćana? 

Obrazložena poslušnost

Blažena ti što si vjerovala Gospodinu!, kliče Elizabeta svojoj rođakinji Bl. Dj. Mariji. Čini nam se da je Gospi bilo posve lako i jednostavno vjerovati: pobožna, dobro odgojena, oko nje se događaju čudesne stvari, čak je anđeli pohode kao Božji glasnici. Ali, unatoč svemu što je Marija primila, ona se za svoju vjeru itekako morala boriti, tražiti sigurnost da joj upravo Bog govori. Vjera je Božja ponuda i čovjekov odgovor. Ponuda je svima ista, odgovori su različiti, jer su ljudi različiti. Svatko mora naći svoju sigurnost u Bogu, inače nije moguće vjerovati. Čini se da dobar dio suvremenog svijeta te sigurnosti i ne traži. Doduše, nema više izravne borbe protiv Boga, onoga komunističkog ateizma koji je ustvari bio antiteizam - ne: bez Bog, nego: protiv Boga - ali ima praktičnog ateizma, nezainteresiranosti za Boga i vjeru, života kao da Boga i nema. A Bog je temelj naše vjere. Obećao nam je spasenje i darovao nam ga. Prihvatimo Spasitelja da bismo i mi bili obuhvaćeni njegovim spasenjem. Priznajmo mu svoje grijehe i molimo oproštenje.

1.Vrijedi li poslušnost danas prema Bogu ili starijemu (roditelju, djedu ili baki)?
2.Upoznati volju Božju i uz nju vjernički pristati, truditi se nju izvršiti, to je najviše što jedno razumno stvorenje može učiniti. Trudiš li se to činiti?

Radujte se u Gospodinu!

Nekoć se ova treća nedjelja zvala: dominica Gaudete, nedjelja Radujte se! Naime, upravo tako započinje današnje bogoslužje, pozivom na radost uzetim iz Pavlova pisma vjernicima u Filipima. Nije to samo ozračje koje valja stvoriti pred Božić, nego poziv da u svom srcu ponovno otkrijemo razlog radosti. To je Božja blizina svima nama u svim našim brigama i nevoljama, tjeskobama i mukama. S Bogom ćemo sve nadvladati. A Božje dijete ima pravo biti radosno. A što ako nismo prava Božja djeca svojim životom, ponašanjem? Ima i tome lijeka: obraćenje, pokajanje, promjena života. To je sakrament koji običavamo zvati sakramentom pokore, a on je sakrament Božjega milosrđa, Božje dobrote. On nam nudi oproštenje, mir srca i radost. Prihvatimo Božju velikodušnu ponudu. I dijelimo svoju radost i svoja dobra s drugima, ne ćemo time ostati prikraćeni, nego obogaćeni. A sada pokajanjem otvorimo svoja srca Gospodinu da ih ispuni svojom radošću, tako nam je ona potrebna!

1.Kako postati i biti radostan?
2.Radostan se može postati i biti jedino s Bogom, ako je On u našem središtu! 

Isus - središnja osoba povijesti

"Gospodin dolazi spasiti narode",tako danas započinje Misno slavlje. U svako Misno slavlje unosimo svoje molitve, molbe i potrebe. Čini mi se da je središnja molitva današnje nedjelje ona što izriče Zborna molitva ovoga dana. Njome Boga molimo neka ne dopusti "da nam rad na izgradnji ovog svijeta bude zaprjekom na putu dok žurimo u susret" Isusu. Kršćanin je aktivan član svoje ljudske, zemaljske zajednice i trudi se svim silama i sposobnostima doprinositi da ljudski život bude što kvalitetniji, pravedniji, ljudskiji. Ali, ujedno je svjestan da cijelim svojim životom i djelovanjem ide u susret Isusu, svome Spasitelju. Zemaljske brige i poslovi, ma kako opravdani bili, ne smiju ga posve apsorbirati, iscrpiti. Mi smo na ovom svijetu na putu prema Gospodinu. Gospodin nam svojom milošću dolazi u susret, a mi mu svojim životom i nastojanjem oko dobra pripravljamo put. Na to nas poziva današnje bogoslužje. Pripravimo put Gospodinu u svome srcu da bi smo doživjeli radosni susret s njime. Svoje grijehe i slabosti odbacimo i za njih se pokajmo.

1.Kako se pripravljam za susret s Gospodinom?
2.Da li je Krist središnja osoba moga života, ili sam još daleko od toga? 

Davidov izdanak - naša nada

Živimo u vremenu određene rezignacije i čak beznađa. U ovim našim stranama nadali smo se slobodi, dobili smo rat, nadali se pravdi, doživjeli brojne nepravde, vjerovali napretku tehnike, a ona nas nerijetko otuđuje jedne drugima, pouzdavali se u napredak znanosti, a onda vidimo da se i ona zna izroditi. Ljudi su razočarani i nerijetko ne vide izlaza. A kršćanin je čovjek koji se nada, koji živi iz svoje nade. Nada kršćanina temelji se na Božjim obećanjima. Došašće koje upravo započinjemo, vrijeme je nade. Spominjemo se kako je starozavjetni Božji narod iščekivao dolazak Spasitelja, ali živimo između dva njegova dolaska: prvoga kojemu slavimo spomen i drugoga koji tek predstoji. Nije to pasivno iščekivanje, nego trajno zauzimanje oko dobra, oko popravka svoga života, oko doprinosa da ovaj svijet, koji je daleko od idealnoga, bude što bolji, pravedniji i ljudskiji. To je zadatak kršćanina koji ide ususret Isusu - Sudcu koji dolazi. Za sve propuste, nemar i nehaj u izvršenju te zadaće pokajmo se pred Gospodinom.

1.Mogu li otkriti duhovni smisao u materijalnom svijetu?
2.Došašće kao odgovor na izazove ovoga svijeta, kako vratiti Božji poredak među ljude?

Adresa:
M. Držića 2
47000 Karlovac

Email:
zupa.karlovac2@zg-nadbiskupija.hr

Telefon:
+385 (0) 47 414 633 

Kunski račun:
HR1824 0000 8119 0233 189
Devizni račun:
HR5224 0000 8101 1111 116

Možda vas zanima:

Zagrebačka nadbiskupija
Sevetište sv. Josipa
Franjevci - Karlovac

Biblija
Bl. Alojzije Stepinac
Laudato
HKR
Radio Marija
Bitno

© Župa Presvetoga srca Isusova Karlovac 2024. - Sva prava pridržana