Godina C
2025.
Ovo je treća nedjelja za redom kako za evanđelje imamo dio Isusova oproštajnog govora iz Ivanova evanđelja. Današnji odlomak je dio Isusove molitve za sebe, za apostole i za one koji će na njihovu riječ povjerovati. Za sebe moli snagu da do kraja dovede djelo koje mu je Otac povjerio. Za apostole moli da vjerno navještaju njegova djela i riječi, za buduće vjernike da ostanu ujedinjeni s Bogom i međusobno kako bi u povijesnom svijetu nastavili djelo proslavljenog Krista. Po jedinstvu s Bogom i međusobno živimo Kristovo pashalno otajstvo i jačamo se za vjerničko djelovanje u svijetu svoga vremena.
1.Što mi znači: "Vjerujem u Crkvu jednu?"
2.Sudjelujem li na nedjeljnoj misi sa sviješću da tako produbljujem jedinstvo s Bogom i s bližnjima?
Za evanđelje imamo nastavak Isusova govora apostolima kod posljednje večere. U ovom dijelu Isus daje učenicima dar mira i dar Duha koji će Crkvi kroz stoljeća dozivati u pamet Isusova djela i riječi. Za prvo čitanje imamo Lukin izvještaj o saboru apostola u Jeruzalemu koji su odlučili da obraćenici s poganstva ne moraju vršiti disciplinske odredbe židovstva. Pri tome su bili uvjereni da ih posvećuje Duh Sveti dok o novim pitanjima raspravljaju i donose važne odluke za djelovanje i život kršćana. Čitanja današnje nedjelje podsjećaju nas da Duh Sveti prosvjetljuje i štiti Crkvu kada na saboru donosi važne istine vjere ili disciplinske odluke u promijenjenim povijesnim prilikama.
1.Jesam li svjestan da vjera u Crkvu katoličku traži otvorenost Duhu Svetom koji djeluje u drugačijima unutar Crkve i izvan Crkve?
2.Kako pridonosim zajedničkom dobru u župnoj i biskupijskoj zajednici?
Evanđeljem današnje nedjelje počinje dugački Isusov oproštajni govor u četvrtom evanđelju u kojem se Isus kod posljednje večere obraća apostolima (Iv 13, 31-17, 26). Najavljuje da Sin Čovječji odlazi u smrt koja će biti proslava po križu i uskrsnuću. Nakon što je učenicima oprao noge te nakon što je Juda napustio dvoranu, Isus daje novu zapovijed. Nadomješta starozavjetnu odredbu prema kojoj vjernik treba ljubiti bližnje kao samoga sebe i određuje: "Ljubite kao što sam ja vas ljubio!" Na ovoj Misi iznova doživljavamo Isusovo izručenje samoga sebe iz ljubavi te molimo za milost i snagu da mognemo ljubiti kao što on ljubi.
1.Uviđam li razliku između Isusove ljubavi i svjetovnog poimanja ljubavi?
2.Ljubim li s Isusom i kao Isus - bez preduvjeta, uz spremnost na žrtvu?
Na četvrtu uskrsnu nedjelju svake godine, u evanđelju, Isus se predstavlja kao Dobri Pastir koji uprisutnjuje Božju brigu za ljude. U sve tri liturgijske godine na ovu nedjelju čitamo jedan dio Isusova govora o Dobrom Pastiru iz desetoga poglavlja Evanđelja po Ivanu. U odlomku koji slušamo ove godine Isus tvrdi da poznaje svoje ovce te da mu ih nitko ne može ugrabiti iz ruke. Ponosni smo sljedbenici Isusa Dobroga Pastira te zahvalni što se on brine za svakoga od nas pojedinačno kao i za svu našu ljudsku braću i sestre.
1.Jesam li vjeran sljedbenik Isusa Dobrog Pastira?
2.Podupirem li duhovno i materijalno one koji jesu ili se spremaju da postanu ispružena ruka Krista Dobrog Pastira?
Isus se danas ukazuje sedmorici učenika na obali Genezaretskog jezera. Petru daje priliku da se javno pokaje očitujući iznova ljubav prema zanijekanom Učitelju te mu povjerava da nastavlja njegovo poslanje služeći kao sveopći pastir. Uskrsli Krist oprašta kukavičko nijekanje Petra i bijeg ostalim učenicima na Veliki Petak te ih iznova postavlja u službu pastira koji će služiti zajednici vjernika ali i cijelom čovječanstvu. Zovući Petra: "Pođi za mnom, slijedi me kao učenik", postavlja ga u službu vrhovnog vidljivog pastira Crkve, ali ga i zove na služenje do mučeničke smrti.
1.Mijenja li me na bolje iskustvo da mi oprašta Bog ali i ljudi do kojih mi je stalo?
2.Kako za oprost molimo i oproštenje tražimo?
Dok je prvo i drugo čitanje drugačije u svakoj od triju liturgijskih godina na ovu nedjelju, evanđelje je uvijek isto: izvještaj četvrtog evanđelista o ukazanju uskrsnulog Isusa na Uskrs navečer desetorici apostola, bez Tome, te novo ukazanje tjedan dana kasnije uz Tominu nazočnost. U oba događaja učenici su povjerovali zato što su vidjeli uskrsnulog Gospodina. Mi vjernici kasnijih pokoljenja vjerujemo jer u miru i oproštenju kao darovima Uskrsnuloga doživljavamo znakove Božje nazočnosti u Crkvi i svijetu. Snagom svoga Duha uskrsnuli Krist čini oproštenje znakom svoje nazočnosti, a uskrsni mir jamstvo svoje ljubavi.
1.Otežavam li život bližnjima svojom ogorčenošću i sumnjama?
2.Udahnjujem li novi život među ljude s kojima živim?
U uskrsnoj noći Crkva slavi Kristov prijelaz od smrti u trajni život koji se tiče svih ljudi. Zato je ova večernja ili noćna liturgija izvorište svih svetkovina i liturgijskih slavlja, vrhunac liturgijskog slavljenja Kristova uskrsnog otajstva. Sastoji se od službe svjetla, službe Riječi, krsne službe i euharistijske službe. U ovoj liturgijskoj godini za evanđelje imamo Lukin izvještaj o otkriću praznog groba: "Što tražite Živoga među mrtvima. Nije ovdje nego uskrsnu!" Od tog uskrsnog jutra Krist traži da ga otkrivamo u liturgijskim spomen-činima njegove Crkve, ali i među ljudima s kojima živimo. Uskrsnuli je među nama, aleluja!
1. Znadem li kada i gdje sam kršten na Krista i Crkvu?
2. Podupirem li mlade vjernike i odrasle krštenike u redovitom sudjelovanju na misi?
Svi naši kalendari nazivaju ovu nedjelju "Cvjetnicom", ali joj je službeni latinski naziv "Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj". Nazvana je po procesiji s grančicama za vrijeme koje se naviješta evanđelje o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem. Ove godine imamo Lukin izvještaj o tom događaju prema kojemu su nazočni klicali: "Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" Skoro istu pjesmu pjevali su anđeli u noći Isusova rođenja. Kao što je bio o rođenju najavljen neznatnim pastirima, tako mu pred smrt klikću neznatni hodočasnici, a umrijet će razapet među razbojnicima. Ovom procesijom pridružujemo se mnoštvu koje prati Isusa spremnog na smrt te ulazimo u najsvečaniji liturgijski tjedan Crkve. Sa Šimunom Cirencem uzimamo svoj križ te ga nosimo za Isusom. Tako ćemo "Hosana" ove nedjelje pretvoriti u "Aleluja" uskrsnog jutro.
1.Oplemenjuju li me patnje koje su sastavni dio moga života?
2.Vidim li patnje nevinih i obespravljenih?
Za evanđelje imamo zgodu o preljubnici u Jeruzalemu koju pismoznanci i farizeji koriste kao priliku da ozloglase Isusa. Ako odobri kaznu kamenovanja u skladu sa starozavjetnim propisima, gubi dobar glas milosrdnog i blagog učitelja; ako zabrani osudu na smrt zbog moralnog prijestupa, krši važeći vjerski i državni zakon. Susret s Isusom dovodi do dvostruke promjene: tužitelji odustaju od optužbe, a optužena biva oslobođena. U korizmenoj liturgiji ova zgoda služi kao nov poticaj na obraćenje. Pokora i obraćenje znače odustajanje od grešnog ponašanja zato što smo susreli Isusa koji je istina i život. Osobni susret s Isusom omogućuje preokret u vjerničkom življenju.
1.Isus osuđuje grijeh, a ljubi grešnika - mogu li ja tako postupati?
2.Rastem li duhovno iz susreta s Isusom i ljudima?
Za evanđelje imamo parabolu o milosrdnom ocu i dva različita sina. Važan je uvod u Lk 15, poglavlje s tri parabole o radosti nad nečim što je bilo izgubljeno i opet nađeno: izgubljena i nađena ovca, izgubljena i nađena drahma te izgubljeni i nađeni sin. Isus izriče sve tri ove slike iz života kao odgovor na kritiku farizeja i pismoznanaca: "Ovaj prima grešnike i blaguje s njima!" Postupajući tako, Isus je objavljivao grešnicima da Bog ljubi i njih. U paraboli o ocu i dva različita sina naglasak je na Božjoj ljubavi prema sinovima i kćerima koje mu se vraćaju. Ovaj otac raskriljenih ruku dočekuje odlutaloga i strpljivo nagovara starijega da uđe u gozbu radosti zbog povratka izgubljenog brata.
1.Postupam li ponekad kao mlađi brat koji grubo prekida obiteljske veze i odlazi?
2.Ima li u meni riječi i djela po kojima sam sličan starijem bratu: ljutim li se što je Bog dobar (Mt 20,15)?
U današnjem evanđelju Isus se osvrće na dva tragična događaja u Jeruzalemu svoga vremena te ispravlja krivo mišljenje da su nesreće i patnje Božja kazna za grijehe pojedinca ili skupine. U povijesnom svijetu i zemaljskom životu sreća i nevolja ne označuju Božju naklonost ili ljutnju. U budućem svijetu Bog će prosuđivati srce svakog pojedinca i zato sada svaki treba gledati osobne i svjetske događaje kao priliku za obraćenje i popravljanje. Svome osvrtu na tragične događaje onog vremena Isus dodaje parabolu o neplodnoj smokvi u vinogradu kojom nam prikazuje Boga kao strpljivog domaćina koji svim ljudima pruža drugu šansu.
1.Zanimam li se za sreću i nevolju drugih?
2.Podliježem li napasti da nesreću svoju i bližnjih smatram Božjom kaznom?
Za današnje evanđelje imamo Markov izvještaj o Isusovu preobraženju nakon što je prorekao da ga čeka nasilna smrt u Jeruzalemu. Bio je to uvid u pravi Isusov identitet, omogućen učenicima koji su sumnjali. Puno shvaćanje Isusova identiteta doći će nakon što ga Otac proslavi po uskrsnuću. Ipak se već za Isusova mesijanskog djelovanja očituje njegova preobražavajuća snaga time što svojim riječima i djelima preobražava i iscjeljuje ljude koji ga susreću s vjerom. Na ovoj nas Misi Bog zove da slušamo Isusa spremna na put u Jeruzalem gdje ga čeka nasilna smrt.
1.Jesam li spreman nasljedovati Isusa, Patničkog Slugu Božjega - ali u konkretnim okolnostima moga života?
2.Je li moja ljubav vjernički nesebična tako da me preobražava u bolju osobu i motivira da preobražavam bližnje s kojima dolazim u dodir?
Na Pepelnicu, koju su naši stari zbog strogog posta nazvali Čistom Srijedom, ušli smo u korizmu, šest tjedana priprave za proslavu pashalnog otajstva ili smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa. Korizma nas podsjeća na 40 dana Isusova posta u pustinji pred početak mesijanskog djelovanja. Zato je to vrijeme pokore kao sredstva za unutarnje obraćenje. Ove godine na prvu korizmenu čitamo Lukin izvještaj o Isusovoj kušnji i postu kao neposrednoj pripravi za javno djelovanje. Isusu je kušnja biranje između dobra i zla, a to je i svakome od nas: biranje između vjernog vršenja volje Božje i osobnih užitaka kojima iskrivljujemo poslanje od Boga povjereno.
1.Što me dovodi u kušnju?
2. Korizma je duhovna pustinja u kojoj se više otvaram za Boga i bližnje - imam li za to vremena?
Za prvo čitanje na osmu nedjelju kroz godinu uzeta je mudrost iz Knjige Sirahove koja opisuje kakvu moć djelovanja ima ljudska riječ. Ta mudrost je i danas jako aktualna, jer nažalost, previše je ne samo praznih riječi, već i lažnih riječi ne samo oko nas, već i u nama. U drugom čitanju Pavao potiče svoje vjernike iz Korinta, a s njima zajedno i nas, da budemo postojani i ustrajni i činimo sve što možemo za Gospodinovu stvar. Napor za Gospodinovu stvar jednaka je ljubavi prema bližnjem, kako to znamo iz Isusovog učenja: sve ono, što iz ljubavi činimo drugima, njemu smo učinili. U evanđelju Isus upozorava svoje učenike da ne sude drugima. Isus i ovom prilikom želi reći nešto važno o ljudskoj naravi, osobito želi ukazati gdje su korijeni dobrote odnosno zloće. Danas je previše onih koji zlo uvijek traže u drugome, a sebe međutim stalno proglašavaju žrtvom.
1. Koliko sam spreman krenuti od sebe a tek onda bratski opomenuti druge?
Isus nikada nije govorio visokim teološkim rječnikom. Bio je uvijek posve konkretan i jasan. U današnjem evanđeoskom odlomku dade svojima nekoliko uputa koje čine temelj zdravih međuljudskih odnosa i našega moralnog ponašanja. Valjalo bi ih dobro upamtiti. Ako mislimo da ih već znamo, dobro ih je osvježiti. Evo nekih: Činite drugima ono što želite da oni vama čine! Ne sudite druge da i sami ne budete osuđeni! Praštajte da bi i vama bilo oprošteno! Budite milosrdni poput nebeskog Oca! A onda traži gotovo nemoguće: da ljubimo i neprijatelje, da se odreknemo osvete i da to prepustimo Bogu, da se ne damo pod vlast zla, nego da ga suzbijamo dobrim. Svakako je to jedan od najtežih zahtjeva Evanđelja. Isus je svojim primjerom pokazao da je i to moguće ostvariti. Uz žarku molitvu i vjerno nasljedovanje Isusa i mnogim je kršćanima to pošlo za rukom. A mi sada, na početku Misnog slavlja, iskažimo milosrđe i oprostimo jedni drugima, kako bi i Bog mogao uzvratiti svojim milosrđem nama. Za grijehe i propuste iskreno se pokajmo.
1. Da li je moguće ostvariti ono što Isus govori…
2.Teško je ljubiti onoga koji me je uvrijedio a kamoli neprijatelja.. to se može jedino uz pomoć Božju
Prvo čitanje današnje nedjelje uzeto iz Knjige proroka Jeremije gdje nalazimo snažnu opomenu svetog pisca da čovjek može naći svoje blaženstvo samo u Bogu. To vrijedi i za nas: moramo biti svjesni da nam je potreban Bog. U drugom čitanju sv. Pavao snažnim riječima naviješta da svaki onaj koji se uzda samo u ovaj život, jadan je. Evanđeosko blaženstvo nije nagrada za zemaljski život, nego dar vječnog života. U današnjem Lukinom evanđelju uočavamo tri okolnosti. Prvo, da je Isus sišao s brda zajedno sa svojim novoizabranim apostolima. Drugo, saznajemo da je Isus stao na jednoj visoravni gdje se našao velik broj učenika te slino mnoštvo naroda iz Judeje i Jeruzalema, ali također iz tirskog i sidonskog primorja. Treće, saznajemo da je Isus proglasio Blaženstva tako da je upravio pogled na svoje učenike.
1. Gdje ja pronalazim svoju sigurnost i blaženstvo?
2. Uzdam li se u Boga ili u sebe?
Luka u današnjem evanđelju pripovijeda kako Isus prvim učenicima, koji su prije toga bili ribari na Galilejskom jezeru, omogućuje čudesan ribolov, a zatim ih poziva da s njime "love" ljude za kraljevstvo Božje. Šimun Petar iskazuje povjerenje u Isusa: "Učitelju, na tvoju riječ bacit ću mreže!" I mi s Petrom na ovoj euharistiji iskazujemo povjerenje Isusu, spremni na Božji poziv u različitim situacijama života.
1.Pouzdavam li se u Isusa dok obavljam svoje kršćansko i ljudsko zvanje?
2.Kako prihvaćam nova zaduženja koja su sastavni dio moga zvanja?
Za evanđelje imamo Lukin prikaz Isusova prvog nastupa u Nazaretu nakon što je krštenjem na Jordanu dobio od Boga znak da treba početi svoje mesijansko djelovanje. Isus tumači svoje krštenje kao pomazanje Duhom Božjim koji ga nadahnjuje da očituje Božju naklonost siromasima i svoje mesijansko djelovanje prikaže kao jubilejsko vrijeme, godinu milosti Gospodnje. Kako ova nedjelja pada u tjednu molitava za jedinstvo kršćana, u drugom čitanju Pavao poručuje da smo snagom duha Kristova svi kršteni u jedno tijelo. Iako različiti, možemo i trebamo graditi jedinstvo Crkve.
1.Poznajem li dovoljno svoju vjeru da bih mogao s poštovanjem slušati sljedbenike drugih kršćanskih tradicija i drugih religija?
2.Kako povezujem jedinstvo i različnost u svojoj Crkvi da bih pridonosio boljem razumijevanju i jedinstvu svih kršćana?
Blažena ti što si vjerovala Gospodinu!, kliče Elizabeta svojoj rođakinji Bl. Dj. Mariji. Čini nam se da je Gospi bilo posve lako i jednostavno vjerovati: pobožna, dobro odgojena, oko nje se događaju čudesne stvari, čak je anđeli pohode kao Božji glasnici. Ali, unatoč svemu što je Marija primila, ona se za svoju vjeru itekako morala boriti, tražiti sigurnost da joj upravo Bog govori. Vjera je Božja ponuda i čovjekov odgovor. Ponuda je svima ista, odgovori su različiti, jer su ljudi različiti. Svatko mora naći svoju sigurnost u Bogu, inače nije moguće vjerovati. Čini se da dobar dio suvremenog svijeta te sigurnosti i ne traži. Doduše, nema više izravne borbe protiv Boga, onoga komunističkog ateizma koji je ustvari bio antiteizam - ne: bez Bog, nego: protiv Boga - ali ima praktičnog ateizma, nezainteresiranosti za Boga i vjeru, života kao da Boga i nema. A Bog je temelj naše vjere. Obećao nam je spasenje i darovao nam ga. Prihvatimo Spasitelja da bismo i mi bili obuhvaćeni njegovim spasenjem. Priznajmo mu svoje grijehe i molimo oproštenje.
1.Vrijedi li poslušnost danas prema Bogu ili starijemu (roditelju, djedu ili baki)?
2.Upoznati volju Božju i uz nju vjernički pristati, truditi se nju izvršiti, to je najviše što jedno razumno stvorenje može učiniti. Trudiš li se to činiti?
Nekoć se ova treća nedjelja zvala: dominica Gaudete, nedjelja Radujte se! Naime, upravo tako započinje današnje bogoslužje, pozivom na radost uzetim iz Pavlova pisma vjernicima u Filipima. Nije to samo ozračje koje valja stvoriti pred Božić, nego poziv da u svom srcu ponovno otkrijemo razlog radosti. To je Božja blizina svima nama u svim našim brigama i nevoljama, tjeskobama i mukama. S Bogom ćemo sve nadvladati. A Božje dijete ima pravo biti radosno. A što ako nismo prava Božja djeca svojim životom, ponašanjem? Ima i tome lijeka: obraćenje, pokajanje, promjena života. To je sakrament koji običavamo zvati sakramentom pokore, a on je sakrament Božjega milosrđa, Božje dobrote. On nam nudi oproštenje, mir srca i radost. Prihvatimo Božju velikodušnu ponudu. I dijelimo svoju radost i svoja dobra s drugima, ne ćemo time ostati prikraćeni, nego obogaćeni. A sada pokajanjem otvorimo svoja srca Gospodinu da ih ispuni svojom radošću, tako nam je ona potrebna!
1.Kako postati i biti radostan?
2.Radostan se može postati i biti jedino s Bogom, ako je On u našem središtu!
"Gospodin dolazi spasiti narode",tako danas započinje Misno slavlje. U svako Misno slavlje unosimo svoje molitve, molbe i potrebe. Čini mi se da je središnja molitva današnje nedjelje ona što izriče Zborna molitva ovoga dana. Njome Boga molimo neka ne dopusti "da nam rad na izgradnji ovog svijeta bude zaprjekom na putu dok žurimo u susret" Isusu. Kršćanin je aktivan član svoje ljudske, zemaljske zajednice i trudi se svim silama i sposobnostima doprinositi da ljudski život bude što kvalitetniji, pravedniji, ljudskiji. Ali, ujedno je svjestan da cijelim svojim životom i djelovanjem ide u susret Isusu, svome Spasitelju. Zemaljske brige i poslovi, ma kako opravdani bili, ne smiju ga posve apsorbirati, iscrpiti. Mi smo na ovom svijetu na putu prema Gospodinu. Gospodin nam svojom milošću dolazi u susret, a mi mu svojim životom i nastojanjem oko dobra pripravljamo put. Na to nas poziva današnje bogoslužje. Pripravimo put Gospodinu u svome srcu da bi smo doživjeli radosni susret s njime. Svoje grijehe i slabosti odbacimo i za njih se pokajmo.
1.Kako se pripravljam za susret s Gospodinom?
2.Da li je Krist središnja osoba moga života, ili sam još daleko od toga?
Živimo u vremenu određene rezignacije i čak beznađa. U ovim našim stranama nadali smo se slobodi, dobili smo rat, nadali se pravdi, doživjeli brojne nepravde, vjerovali napretku tehnike, a ona nas nerijetko otuđuje jedne drugima, pouzdavali se u napredak znanosti, a onda vidimo da se i ona zna izroditi. Ljudi su razočarani i nerijetko ne vide izlaza. A kršćanin je čovjek koji se nada, koji živi iz svoje nade. Nada kršćanina temelji se na Božjim obećanjima. Došašće koje upravo započinjemo, vrijeme je nade. Spominjemo se kako je starozavjetni Božji narod iščekivao dolazak Spasitelja, ali živimo između dva njegova dolaska: prvoga kojemu slavimo spomen i drugoga koji tek predstoji. Nije to pasivno iščekivanje, nego trajno zauzimanje oko dobra, oko popravka svoga života, oko doprinosa da ovaj svijet, koji je daleko od idealnoga, bude što bolji, pravedniji i ljudskiji. To je zadatak kršćanina koji ide ususret Isusu - Sudcu koji dolazi. Za sve propuste, nemar i nehaj u izvršenju te zadaće pokajmo se pred Gospodinom.
1.Mogu li otkriti duhovni smisao u materijalnom svijetu?
2.Došašće kao odgovor na izazove ovoga svijeta, kako vratiti Božji poredak među ljude?