Godina B
2024.

Vjera i zdravlje

Tema patnje ili trpljenja, bolesti, smrti, solidarnosti, pa i samog života, ne pripada isključivo i specifično kršćanskoj ili religioznoj sferi, ona ima univerzalno značenje, ona je problem i pitanje cjelokupnog čovječanstva. Kako mi, kao vjernici i kao Crkva, gledamo na te stvarnosti? Najprije u teoriji, u poimanju i tumačenju, a potom i u svakodnevnoj praksi? Možemo li u našem vremenu i svijetu ponuditi prihvatljive odgovore, koji izrastaju iz naše vjere, iz višestoljetnog iskustva naše Crkve, dapače – iz same Božje riječi, iz euharistijskog slavlja na koje smo se okupili? Da je evanđelje radosna vijest to znamo, ali rijetko doživljavamo. Kako nam vjera ne bi ostala samo teoretsko znanje, i da nam teret grijeha ne bi bio zaprjeka doživjeti Božju milosrdnu i djelotvornu ljubav, ispovijedamo svoje grijehe i za njih se pokajmo.

1. Moja vjera kada sam zdrav, a kada sam pogođen bolešću ili moj bližnji…
2. Gospodin je kadar učiniti sve ali bez nas i naše vjere ne može ništa…
 

Oluja na godišnjem odmoru


Ne čini li se ponekad i nama da Bog spava u našim životima. Kad ga najviše trebamo, kad bi nam najbolje došao – kao da je udaljen od naših životnih situacija i problema. A nije li on ipak Emanuel: „Bog s nama“? Današnje evanđelje može nas podučiti kako prepoznati Božju prisutnost onda kad nam ona najviše treba. Zamolimo stoga Gospodina Boga da nam svojim praštanjem očisti srca od grijeha, kako bi radosnu vijest evanđelja danas prepoznali i živjeli.

1. Koliko vjerujemo u Božju prisutnost u našem životu…
2. Treba li nas pogoditi „oluja“- bolest, nesreća, gubitak voljene osobe ili nešto slično da zavapimo Gospodinu: Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri…
 

Kraljevstvo u sjemenu

Svaki dugački put započinje prvim korakom. Svaki veliki čovjek jednom je bio maleno dijete. Želimo li u svom životu postići velike stvari, ne treba se obeshrabriti da nam je to nemoguće. Počnimo najprije s nečim malim. Želimo li biti veliki ljudi, sveti, Božji, nemojmo se odmah obeshrabriti da to ne ćemo nikad postati. Počnimo prvo s malim. Na primjer, priznajmo da smo grješni. Ne košta puno, ali nas već usmjeruje na pravu stazu do Boga i njegova kraljevstva. Pokajmo se dakle za svoje grijehe i zazovimo Božje milosrđe.

1. Velik se postaje kada naučimo u malim stvarima svakodnevnice biti vjerni i ustrajni…
2. Koliko smo otvoreni Bogu toliko ćemo biti spremni od Njega i primati i rasti, donoseći plodove u svoje vrijeme – to je ljudski život…

Ispit vjernosti i slobode

Mi, hramovi Duha Svetoga, nalazimo se u Božjem hramu u kojem se Njegova obitelj nedjeljom, svetkovinom i blagdanom, pa i običnim danom, okuplja na slavlje euharistije. Pred nama je oltar, stol neba pripravljen za nas koji živimo na zemlji. Riječ Božja i Kruh života ponuda su neba svima koji traže okrepu od zemaljskih briga, problema, lutanja i tjeskoba. U Božjoj blizini mnogi su tražili i našli putokaz i svjetlo za svoj život i djelovanje. Zašto ne bismo i mi, ovdje i danas?

1. Istočni grijeh postoji i posljedice toga grijeha ranjavaju čovjeka.
2. U Isusu Kriste svaki čovjek pozvan je na slobodu i na spasenje, preobraziti se u „novoga čovjeka“ i postati Kristov, zadaća je i poslanje… 

Dan Gospodnji – dan za Gospodina

Osnovna tema današnje nedjelje – čitanja koja smo čuli je : Dan Gospodnji. Tjedan broji sedam dana, šest radnih i jedan „neradni.“ No, taj dan nije bitno „praznik“, po neradu, nego „blagdan“ – dan posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Sedmi dan, „neradni“ dan, za Židove subota, je nastao kao zakon ljubavi prema Onome koji nam je darovao život i podario svijetu divne stvari. Tek kasnije kada je čovjek grijehom izgubio blizinu Božju, subota će postati samo zakon s ljudskim propisima. Bog podsjeća Izraelce da su bili robovi i da ih je Gospodin izveo iz Egipta. Zato su pozvani svetkovati dan Gospodnji, subotu, „šabat“ – dan počinka. To je dan odmora za ljude i životinje, za gospodare i robove – odmor za Boga i svakog čovjeka. Smisao zapovijedi dana Gospodnjeg ne sastoji se samo u odmoru od fizičkog rada, već i u bogoslužju. Isus u sredinu svega stavlja čovjeka, njegove potrebe, kako fizičke tako i duhovne. „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.“ Kod nas kršćana slavljenje subote prešlo je na nedjelju.

1. Svetkujem li Nedjelju kao dan Gospodnji, sudjelujem li na Misi, slušanjem riječi Božje i blagovanjem Tijela Kristova…..
2. Jesam li isplanirao sve drugo osim Boga i ostajem samo na fizičkom odmoru ili zadovoljavanju svojih potreba… 

Trojedini Bog – specifikum kršćanske vjere

Jedna od glavnih ili temeljnih istina katoličke vjere glasi:“ Samo je jedan Bog, a tri su Božanske osobe – Otac, Sin i Duh Sveti.“ Ova sveta misa, u kojoj slavimo objavljeno otajstvo Boga – trostruke ljubavi – prigoda je Presvetom Trojstvu zahvaliti riječima ulazne pjesme u današnju svetkovinu: „Blagoslovljen budi Bog Otac i Jedinorođeni Božji Sin i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.“ I ovo smo misno slavlje započeli znakom križa. Svaki put kad se prekrižimo Presveto Trojstvo zazivamo. Iako Crkva slavi redovito događaje spasenja, ovu je nedjelju htjela posvetiti jednoj istini. Ta istina u mnogočemu izmiče našem ljudskom shvaćanju: Bog je trojstven i jedinstven u isto vrijeme. Mnogi su se ljudi potrudili to shvatiti, ali ne s odviše uspjeha. Možda je poruka ove svetkovine da ne moramo sve u životu shvatiti da bismo mogli druge ljubiti. Stoga se pokajmo za svoju nesavršenu ljubav, a osobito za naše grijehe, slabosti i propuste.

1. U Presvetom Trojstvu Bog nam ostaje veliko i nepoznato Otajstvo…
2. No, u Sinu vidjeli smo Oca, a po Duhu Svetom Branitelju i danas živimo, mičemo se i jesmo
  

Duh Sveti stvara jedinstvo u različitosti

Na svetkovinu Duhova ili Pedesetnicu rođena je Kristova zajednica kojoj i mi pripadamo. Ona je plan Očev, projekt Sinovljev, plod i dar Duha Svetoga. Svi smo mi različiti, ali nas Duh Božji povezuje, riječ Božja učvršćuje, Kristova žrtva otkupljuje. Krist svojoj zajednici dariva Duha Svetoga da bi, po tom daru, ona bila ne samo prisutna nego i djelotvorna u svijetu i vremenu. Današnjom svetkovinom Duhova Crkva zaključuje godišnje slavlje uskrsnog vremena koje je trajalo punih pedeset dana. Kad se sjetimo da smo se na to slavlje pripremali još drugih četrdeset dana, onda je to sve skupa čak devedeset dana u godini da smo u liturgijskom slavlju intenzivno bili zaokupljeni Isusovim vazmenim otajstvom. To nam jasno pokazuje da kršćanstvo nije jednostavno etika dobrog ponašanja, nego puno više otajstvo suživota s Kristom. Zato nam je i darovan Duh Sveti. Otvorimo svoja srca njegovim poticajima iskrenim pokajanjem za sve ono što nije bilo dostojno ni primjereno božanskog života na koji smo pozvani.

1. Duh Sveti donosi i daruje veliko blago odozgo nama ljudima…
2. Što smo ti i ja učinili da Crkva bude još prisutnija i djelotvornija po nama u ovome svijetu…
 

Biti u svijetu, ali ne od svijeta

Na današnju, posljednju nedjelju vazmenog ili uskrsnog vremena, okupili smo se ovdje u ime Isusovo, poput prve apostolske zajednice, da probudimo i učvrstimo naše zajedništvo, da slušamo Riječ Božju i apostolski nauk, da proslavimo svetu misu Isusu na spomen, da molimo i pjevamo osnaženi otkupiteljskom porukom života. Naša nam vjera i Sveto pismo kazuju da je ljubav znak i narav Boga samoga, jer Bog je ljubav. Današnje evanđelje pokazuje nam da se Gospodin Isus brine za svoje učenike i nakon što je uzašao k svom nebeskom Ocu. Crkva je Kristovo tijelo, i mi kao vjernici njegovi smo dionici poput udova. Naša je glava Krist već na svom mjestu, ali i mi žudimo za punim zajedništvom u Nebu. Zamolimo Gospodina da nam pomogne živjeti na ovoj zemlji u zajedništvu s njim, tako da i nama u svoje vrijeme bude omogućeno da postanu građani Neba.

1. Krist je uzašao na nebo i pokazao i nama koji nam je cilj u našem životu…
2. Mi njegovi vjernici već sada i ovdje, svojim životom pokazujmo gdje je i naš cilj..
.

Ljubav je Božja narav

Postoje različite gozbe, okupljanja, slavlja, druženja. Ova, današnja gozba na koju smo se okupili, nadilazi sve ostale. Ona je gozba ljubavi, susret Neba i zemlje, Boga i čovjeka. Iz ljubavi Oca prema Sinu rodila se ljubav Sina prema čovjeku, čovječanstvu. Dokaz Sinovljeve ljubavi prema nama Njegovo je potpuno sebedarje, žrtvovanje vlastitog života da bismo mi živjeli u ljubavi, milosti i radosti. Poziv na ljubav je temeljni čovjekov poziv, ukorijenjen u samu čovjekovu sličnost s Bogom koji je ljubav. Zamolimo ga da nam oprosti naše slabosti u ljubavi i da nas svojim milosrđem nauči kako ljubiti svoje bližnje. Pokajmo se za svoje grijehe.

1. Kristova ljubav uzor je i primjer nama da se jedino u potpunom sebedarju pronalazi sreća i radost u životu…
2. U športu imamo rekreativce, amatere i profesionalce, samo ovi zadnji žrtvuju sve za uspjeh, tako i nas Krist poziva da budemo u ljubavi spremni dati sve…
 

Poput loze na trsu

Peta je vazmena ili uskrsna nedjelja. Ovdje nas je dovela i okupila sveta vjera. Ako je ovo Božja gozba – a ona to jest u punom i pravom smislu riječi – mi smo Božji gosti. Postoje određene prigode, pravila i razlozi i opravdanja zašto nekoga pozivamo k sebi ili u goste ili zašto idemo drugima. Naš hrvatski i katolički narod poznat je po svom gostoprimstvu. Možda je moj narod gostoljubiv i gostoprimljiv upravo stoga što je dobrim djelom vjernički narod i što je ljepotu, vrijednost i potrebu gostoprimstva učio i naučio na nedjeljnim i blagdanskim okupljanjima, na Božjoj gozbi. Gospodin Isus nas poziva da čuvamo zajedništvo s njim kako bi naš život sačuvali i obogatili. Zamolimo ga da nam oprosti naše ludosti i grijehe kojima smo prezreli njegovu ljubav, i da nam otvori srca za svoje milosrđe.

1. Krist je trs a mi loze, bez njega ne možemo živjeti niti davati ploda…
2. Bez njegove gozbe ljubavi i mi postajemo i ostajemo bez životni kao i loza koja nije spojena s trsom…
 

Pretjerati u dobroti?

U snazi i svjetlu Kristova uskrsnuća danas smo se ponovno okupili da, kao djeca Oca nebeskoga, ali i braća i sestre Krista Spasitelja – na nedjelju dobrog Pastira – živimo radost zajedništva. U misnom slavlju, što ga upravo započinjemo, ni ti ni ja ni u čemu oskudijevamo, on nam daje odmora i krijepi dušu svih – na poljanama svoje neizmjerne ljubavi i vrelu naše ljudske vjere i nade. Ove se nedjelje osobito molimo za duhovna zvanja i želimo si posvijestiti potrebu i značaj dobrih svećenika, redovnika i redovnica za zdrav i plodonosan život Crkve. Zdravlje i duhovnu plodnost želimo i svojim životom širiti. Stoga se pokajmo za svoje grijehe.

1. Krist Dobri pastir uzor i primjer svima koji koračaju i žive u duhovnom pozivu….
2. Poziv na molitvu za duhovna svećenička i redovnička zvanja… 

Rizik u kojeg se isplati upustiti

I današnja nedjelja nudi nam, u svojoj svježini i raskoši, obilat obrok Riječi i Kruha za naše uho, naše srce i našu dušu: Govor Prvaka apostolskoga, Ivanovo razmišljanje o grijehu koji nas sputava i zarobljava, Isusov dolazak među učenike. I Petar, i Ivan, a ponajviše naš Gospodin Isus, nekoć govorahu drugima, danas govore nama ovdje okupljenima. Još uvijek smo u uskrsnom vremenu, svojom molitvom, šutnjom i pjesmom ražarimo još jednom plamičak naše vjere, primljene na dan krštenja i posinovljenja. Otvorimo svoja srca i priklonimo svoje uho njegovoj pouci. Radi toga pokajmo se za svoje grijehe da bismo mogli čista uha i srca imati udjela u ovim otajstvima.

1. Prepoznati danas Isusa u riječi i kruhu, uz molitvu i tišinu, puno je teže i zahtjevnije…
2. Važnost ne samo prepoznati već još više svjedočiti danas u ovome svijetu…. 

Rizik u kojeg se isplati upustiti

Kršćanska zajednica se, nakon Uskrsa, Kristovom prisutnošću i brigom te snagom Duha Svetoga, počela okupljati oko Isusovih učenika. Temelji ili stupovi na kojima počivaju život i rast mlade kršćanske zajednice su: lomljenje kruha, molitva, radostan i snažan navještaj, povezanost i zajedništvo baze s vrhom, materijalna dobra u službi onih koji oskudijevaju. Uživajmo u proslavi vazmenih otajstava, u proslavi temeljne svetkovine naše osobne i zajedničke vjere, uz obilje Božje riječi koju nam Bog po svojoj Crkvi danas upravlja. Susret s uskrslim Gospodinom nastavlja se i danas u njegovoj Crkvi u slavlju svetih sakramenata. Budimo zahvalni za toliku dobrotu i pokajmo se za svoje grijehe.

1. Prepoznati Krista u lomljenju kruha – u euharistiji, molitvi te u karitativnom djelovanju prema potrebitima…
2. Koliko je važna sv. misa u mome životu i životu obitelji, vodim li brigu da nedjelja bude susret sa svim članovima moje obitelji, počevši od starijih koji daju primjer te poziv mlađima, sv. misa središte cijele obitelji – nedjeljom… 

Prazan grob i vjera

Sinoćnjim bdjenjem započeli smo najdulje crkveno slavlje, koje traje pedeset dana, i obnavlja se svake nedjelje, a to je slavlje uskrsnuća Gospodnjeg. Sva ona muka i (s)trpljenje za pravedno, pobožno i čestito življenje ovdje na zemlji – za Isusa, ali i za svakog od nas – nalaze svoj smisao i nagradu u slavlju današnjeg dana. Dan što ga učini Gospodin jedinstven je povijesni – a za sve nas kršćane – radosni i milosni događaj. Dan je to, govorimo o Nedjelji uskrsnuća, Kristove pobjede i potvrde. Za nas ovdje okupljene prigoda da još više produbimo i posvjedočimo našu osobnu i zajedničku vjeru u Isusa raspetoga, umrloga i uskrsloga. Istina je to koja – po Kristovu uskrsnuću – našoj vjeri daje novi zamah i snagu, našoj nadi svježinu i čvrstoću, i našoj ljubavi puninu i smisao. Stoga se pokajmo za svoje grijehe i nedostatke da bismo dostojno proslavili ovo veliko otajstvo.

1. Imam li snage vjerovati da nakon muke i križa dolazi uskrsnuće….
2. Ivan vidje i povjerova, kako ja gledam i vidim, jesam li još daleko da povjerujem…
 

Cvjetnica
Muka u službi proslave

Na dan kad slavimo kraljevski ulazak u Jeruzalem, na svečan i radostan način, zašto nam Crkva daje na čitanje i razmatranje evanđelje Isusove muke? Na početku slavlja Isus je predstavljen kao kralj pobjednik, a narodom koji ga oduševljeno pozdravlja i časti grančicama masline, palminim granama, pjesmama i uzvicima. Ta nije li on Krist, Mesija, Božji pomazanik koji će otkupiti Izraela? Nije li došao čas da oslobodi Božji narod i od njegovih grijeha i od okupacije strane neprijateljske vlasti? Zato se treba radovati. Treba mu se pridružiti, jer s njime Bog konačno odgovara na višestoljetne molitve i vapaje potlačenog naroda. Tko ne bi htio biti na pobjedničkoj strani? Na strani onoga za koga vjerujemo da je sposoban riješiti naše probleme i izvući nas iz naših poteškoća. Trenutak je to kada slavimo njegov odlučni korak da napokon učini to što svi mi vjerujemo da može učiniti. Da napokon dođemo na svoje. No rijetke su pobjede bez borbe. Da bi se pobijedilo redovito se treba boriti. Iako je pobjeda slatka, pobjede su pune znoja, a ponekad i krvi. Svaka pobjeda ima svoju cijenu. Jesmo li spremni platiti je? O tome nam govori današnja nedjelja. Svečani i radosni ulazak u procesiji u crkvu predstavlja poziv svakog kršćanina. Krenuli smo za Isusom i Isusa prihvaćamo kao svoga Učitelja jer nam nudi Radosnu vijest, jer je sposoban ostvariti naše najdublje težnje za sretnim, mirnim i radosnim životom. Ali Crkva danas produbljuje naš poziv. Poziv da se ne zaustavimo već na samom početku, na osjećaju ljepote ugode u spoznaji da smo Isusovi, nego da se ohrabrimo krenuti i dalje za njim. Mi jesmo pozvani na sreću, ali da bi se ta sreća dosita i ostvarila trebamo slijediti Isusa. Nije sve u tome samo da se dođe
u crkvu, i da se stoji dolje u negdje pod korom, u nekom kutu. Radi se o tome da se s dna crkve priđe puno bliže njenom samom srcu, to jest do oltara. Ići za Isusom, za njegovim križem – kako se to danas čini na početku misnog slavlja – za njim ići zajedno sa svojim slabostima, umorima, strahovima, ali i dobrim nakanama, planovima i nastojanjima, i od svega svog življenja oblikovati prinos ugodan Gospodinu, kao što je to i Isus činio: to znači biti vjernik. Nismo mi neki vjerski fanatici koji svoje zadovoljstvo pronalaze u muci. Mi smo tražitelji i graditelji istinske ljubavi, a ona nerijetko traži od nas odricanje od mnogih dobara da bismo ostali vjerni i sposobni izraditi ono najvažnije. Ono što nas je privuklo Isusu, i ono zbog čega je križ postao sredstvom spasenja jest ljubav kojom je Isus prihvatio svoj križ i iznio ga do kraja za nas. Ljubav je tajna spasenja, i tajna privlačnosti Isusova križa. Ako ljubimo samo dok nam je ugodno ljubiti, onda se ne razlikujemo puno od životinja, ta i one se ravnaju po osjetu ugode i neugode. Ali ako ljubav od nas zatraži žrtvu, i ako zbog ljubavi treba nešto i pretrpjeti, onda se po muci poznaju junaci, veli narodna. Zato je Isusova ljubav prava ljubav, ona koja nikada ne prestaje. On se nije prepao križa, nego nas je ljubio do kraja. A to „do kraja“ hoće reći zauvijek. I kao što je Cvjetnica tek početak tjedna muke Gospodnje koja završava proslavom Isusovog uskrsnuća, i kao što evanđelje koje smo čuli završava navještajem istog uskrsnuća, tako i naše muke i trpljenja, vjerujemo, imat će svoj sretan ishod na koncu hoda koji smo poduzeli za Isusom.
„U Velikom tjednu Crkva slavi Otajstva spasenja koja je ostvario Krist u posljednjim danima svoga života, počevši od mesijanskog ulaska u Jeruzalem – događaj koji upravo u ovom trenutku slavimo – sve do Njegove blažene muke i slavnog uskrsnuća“, stoji u Direktoriju. Nakon procesije ili svečanog ulaza, ispušta se znak križa, pokajnički čin i govori se ili pjeva Zborna molitva. Danas je Cvjetnica. Nedjelja Muke Gospodnje. Da bi ostvario svoje vazmeno otajstvo Isus je došao u Jeruzalem gdje su ga najprije slavodobitno dočekali. U spomen na taj čin danas se blagoslivljaju grančice u rukama vjernika, kao znak našeg unutarnjeg pristanka uz Isusa Krista i njegovu Crkvu na putu prema Uskrsu. 

Vidjeti Isusa

Današnja pretposljednja korizmena nedjelja, već nas polako uvodi u zbilju onoga na što smo se pripremali: spomen-slavlje muke i smrti Gospodinove, ali i proslavu Njegova slavnog uskrsnuća. Što je s korizmenim programom kojeg smo prihvatili na početku korizme? Je li sve ostalo na oduševljenju i obećanju ili možemo računati i na plodove na osobnoj, obiteljskoj, župnoj razini? Isus je svoj život položio, i ostavio nam primjer kako i naš život može postati plodonosan i smislen, ako ga živimo u povjerenju prema Bogu Ocu. Zato se pokajmo za manjkavosti naše vjere. Nikako ne smijemo zaboraviti niti zapustiti valjanu i skrušenu svetu ispovijed.
1. Isus dolazi na kraj svoga ovozemaljskog života, nešto nam ostavlja…
2. Umrijeti sebi, svojim ambicijama, planovima, sebičnostima i živjeti za druge. Mogu li i ja tako ili sam još daleko…

Po trnju do zvijezda

Navike, umor, grijeh zamagljuju nam radost, ali još više pogled očiju i srca, pa gubimo korak sa stvarnošću kojoj pripadamo i imenom kojim se kitimo – kršćanstvom. I stoga je korizma, kao vrijeme milosti i spasa, još jedna prilika za otrežnjenje i povratak k sebi i Istini, jer samo tako možemo spriječiti i izbjeći ropstvo u kojem se gube sloboda i radost življenja. Potrebno nam je obraćenje i povratak Bogu kojeg nam je Isus objavio. Ove nedjelje evanđelje nam prikazuje isto otajstvo u slici Kristova uzdignuća: prvo na križ, a potom u nebesku slavu. Zamolimo Gospodina da nam oprosti grijehe i umnoži vjeru, kako bismo i mi postali dionici proslave njegova Sina.

1. Obraćenje poziva na povratak izvoru kojeg pronalazimo u Kristu…
2. Gledajući naš život kroz prizmu Kristova križa, svi naši križevi dobivaju novo svjetlo i novi smisao u životu…
 

Tržnica ili Hram Gospodnji?

Mi, ljudi i kršćani, često imamo nepotpune, nejasne i krive spoznaje i pojmove o Bogu, Isusu Kristu, životu i spasenju, Božjim zapovijedima, molitvi i onostranosti ili vječnosti. Današnja, Treća korizmena nedjelja, svojim sadržajem i svojom porukom trebala bi nam dozvati u svijest i usaditi u srce: da je Isus Krist novi Hram Božje prisutnosti i djelotvorne zauzetosti za čovjeka; da je On, koji je zemljom prošao čineći dobro, umro na križu, raspet među zločincima; i da ne traži od nas ono što prije toga sam nije živio i svjedočio: ljubav do posljednjeg daha.
1. Jesi li svjestan da si i ti hram Božji….
2. Kako živiš i trguješ li i ti u svome hramu onako kako ti odgovara…
 

Abrahamova vjera i Isusov poučak

Prvu korizmenu nedjelju provodili smo s Isusom u pustinji, gdje je bio kušan , a danas se s Njim i Njegovom trojicom apostola uspinjemo na goru Tabor da budemo dionici i svjedoci barem nakratko, Njegova preobraženja, Očeva očitovanja, apostolskog ushićenja. Kušnje, kojima smo često izloženi i podvrgnuti, prigode su da svom Bogu ostanemo vjerni i poslušni, poput Njegova Abrahama i Njegova Sina Isusa. Svjetlo i snaga, s kojima ćemo biti u stanju nadvladati Zloga i njegove ponude, svako životno iskušenje, možemo prvenstveno crpiti na izvoru i vrhuncu naše vjere, a to je sveta misa na koju nas je Božja ljubav okupila. Crkva nam daje motivaciju da ustrajemo na započetom putu. U svjetlu Gospodnjeg preobraženja i mi vjerujemo da se isplati potruditi, i da su sve muke sadašnjeg vremena zapravo ništa u usporedbi s budućom slavom koja nas očekuje o uskrsnuću. Stoga se pokajmo za svoje grijehe i zazovimo milosrđe Gospodnje.

1. Ostati vjeran u kušnjama ovoga života može samo onaj koji živi s Bogom…
2. Preobraženje Gospodinovo, hrabri nas i pokazuje koji nam je cilj…. 

Milosrđe – poticaj i program za svakog čovjeka

Na Pepelnicu ili Čistu srijedu započeli smo, molitvom, postom i nemrsom, sv. misom i pepeljenjem, našu ovogodišnju korizmu. Danas je prva nedjelja četrdesetodnevne priprave na našu najveću i najvažniju svetkovinu – Vazam, Uskrs ili Pashu. Prva korizmena nedjelja vraća nas u prošlost kako bismo iz nje naučili korake svoje upravljati prema budućnosti. U punini vremena Bog nam je poslao svoga Sina Isusa – da nas po obraćenju i vjeri – obnovi na sliku Božju. „Evo, sad je vrijeme milosno; evo sad je vrijeme spasa!“, potiče nas sv. Pavao. Iskoristimo ga za usklađivanje svog života s Isusovim evanđeljem. I Isus je bio iskušavan 40 dana u pustinji prije svog javnog nastupa. Zamolimo Gospodina da i u nama kroz ovo korizmeno vrijeme dozriju prave odluke, riječi i djela, te da se o slavlju Uskrsa radujemo iskrena srca i čestita obraza. A ponajprije pokajmo se za svoje grijehe.

1. Ne donosi odluke za koje unaprijed znaš da nećeš izvršiti…
2. Nema puta kroz korizmu bez Krista. Molitva, post i odricanje…
 

 Milosrđe – poticaj i program za svakog čovjeka

Kako prošla tako i današnja sveta nedjelja govore nam – prema Evanđelju – da su svi dolazili k Isusu. I da su k Njemu dolazili odasvud. Potreba i cilj onih koji su Mu dolazili bili su, prvenstvo, da Ga vide i čuju, ali još više jer su bili željni i žedni Njegovih čudesa. Drugim riječima, da njih ili one koje su mu dovodili i donosili oslobodi od zemaljskih nevolja, problema i životnih križeva. A On im govori da su, Njegovim dolaskom, nastupila nova vremena, da postavlja temelje kraljevstvu Božjem, da je Božja stvarnost na djelu. I da se ne može ići za Njim bez prihvaćanja i nošenja, i to svakodnevno, vlastitoga križa. Priznajmo da se naše misli, djela i hod često nisu uklapali u Isusov program. U današnjem Evanđelju čut ćemo kako je Isus ozdravio jednog gubavca. Gubavci se nisu smjeli družiti sa zdravima. Mnogo je toga što bi i nas danas htjelo odvojiti jedne od drugih, ali najgora guba je grijeh. Da bi naša poznanstva i prijateljstva bila iskrena, priznajmo svoje grijehe, slabosti i nedostatke, i zamolimo Gospodina da nas osposobi za radosno zajedništvo.

1. Isus nas oslobađa „različite gube“ od koje bolujemo i donosi nam novu šansu…
2. Ići za Isusom nakon ozdravljenja, poziva nas na potpuno promjenu svojih planova, jesam li spreman na to…
 

Istina o ljudskoj patnji i boli

Za nama je još jedan naporan radni tjedan. Okupili smo se, kao braća i sestre, da svetkujemo Dan Gospodnji i izrazimo svoju zahvalnost Bogu – slaveći svetu misu. Današnje evanđelje nam govori da je i samom Isusu, nakon naporna dana i nešto potrebnog odmora i sna, bilo važno i korisno susreti se s Ocem u molitvi. Istina, On to čini jer je Sin Božji. Ali, zar i mi po svom krštenju nismo postali Božjim sinovima i kćerima? Doći na svetu misu ne znači samo ispuniti svoju kršćansku i vjerničku dužnost, nego i Bogu i ljudima očitovati svoju narav, lice i srce djeteta Božjega i radost pripadnosti Božjoj obitelji. Gospodin Isus je prošao zemljom čineći dobro. I ovaj naš svijet bi bio bolji kad bi svatko od nas popravio svoj dio toga svijeta. Pokajmo se stoga za svoje grijehe, i molimo jedni za druge.

1. Isus nas poziva i daje nam primjer kako činiti dobro drugima oko sebe…
2. No, svakom našem dobrom djelu prethodi molitva i razgovor s Ocem, koliko vremena provodimo u molitvi s Bogom…
 

Čudo se događa onima koji vjeruju

I danas smo se okupili na najčišćem izvoru naše vjere i na vrhuncu našeg bogoštovlja. Sveta misa je najuzvišenije okupljalište novozavjetnoga Božjeg naroda, naše svete Crkve. Ovaj čin, skup Božje obitelji, neka bude Ocu na čast i slavu, Sinu na spomen i Duhu Svetom, koji nas je pozvao i okupio, u zahvalu. A nama, pozvanima na Gozbu Jaganjčevu, i svima koje ćemo uključiti i za koje ćemo moliti, neka bude na radost i spasenje. Gospodin nas i danas poziva da pazimo na svoje riječi, ali i na svoje postupke. Zamolimo ga da nam pomogne prepoznati poticaje njegova Duha, kako bismo mogli na izazove života odgovoriti pravim riječima i još boljim djelima. Pokajmo se za svoje grijehe, propuste i nedostatke.

1. Svaki iskreni susret s živim Bogom preobražava čovjeka iznutra…
2. Koliko pazim na svoje riječi i postupke upravo prema drugima kraj sebe… 

Isus je drugačiji

Današnje evanđelje, tematski povezano s prvim čitanjem, poziva nas i potiče da razmišljamo o bitnim i temeljnim crtama Isusove osobe i Njegova djelovanja. Zapravo, tema vodilja kroz sva tri današnja čitanja je pojam ili riječ vrijeme:“ još četrdeset dana“, viče Jona Ninivljanima, „vrijeme je kratko“, piše sv. Pavao Korinćanima, i „ispunilo se vrijeme“ govori Isus svojim slušateljima. Znamo li da je vrijeme Božji dar? Ne govorimo li na Veliku subotu: Njegova su vremena i vjekovi? Stječe se dojam da smo prestali biti mudri korisnici vremena, a postali smo njegovim robovima. Najplodonosnije i najkorisnije vrijeme je ono koje čovjek provodi družeći se s Bogom i ljudima. Mi to upravo činimo u ovom trenutku, na ovom mjestu, u ovom misnom slavlju. Čut ćemo danas kako su se Ninivljani obratili na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone. S nama je Gospodin naš Isus Krist koji nas također poziva na obraćenje. Poslušni svom Učitelju i Gospodinu priznajmo svoje grijehe kako bismo mogli prepoznati njegovu radosnu vijest i dostojno proslaviti ova sveta Misna otajstva.

1. Kako mi koristimo svoje vrijeme ili smo mu postali robovi….
2. Koliko vremena darujemo Bogu a koliko svojim najbližima…..

Treba li nam učitelj komunikacije?

Kršćani drže Isusa za svoga učitelja. Isus nas podučava mnoge stvari o vjeri, životu i spasenju. Čitajući i proučavajući evanđelja, i sve dublje upoznavajući njegov evanđeoski lik, Isus nas može privući i kao učitelj u naizgled malim stvarima. Jeste li ikad pomislili da bi Isus mogao biti vaš učitelj komunikologije, ili vaš osobni trener komunikacijskih vještina? Jeste li ga ikad zamislili kao vašeg glasnogovornika, onoga koji vas savjetuje kako komunicirati s javnošću i drugima? Današnje Evanđelje nam omogućava Isusa vidjeti kao majstora u komunikaciji s ljudima, a time i kao našeg učitelja „male“ škole svakodnevne komunikacije. U Evanđelju Ivan Krstitelj naziva Isusa Krista Jaganjcem Božjim, tj. žrtvom koja će odnijeti grijehe svijeta. Isusovu žrtvu slavimo danas ovdje za oltarom u Euharistijskom zajedništvu. Da bi ova žrtva našega pomirenja bila spasonosna za nas, iskreno se pokajmo i priznajmo svoje grijehe.

1. Kako mi komuniciramo sa ljudima oko sebe…
2. Imamo li što naučiti od Isusa Krista u odnosu prema ljudima...

 

Sramiš li se i ti ljubiti?

Danas slavimo Krštenje Gospodinovo s kojim započinje Isusovo javno djelovanje. Po našem vlastitom krštenju i nas je Gospodin svojom ljubavlju odabrao da budemo navjestitelji njegova kraljevstva. Početak Isusovog javnog djelovanja obilježen je događajem njegova krštenja na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja. Za svoje veliko djelo pripremao se živeći savjesno, marljivo i pošteno svoj svagdašnji život, poput milijuna drugih ljudi. Ima ljudi danas koji podcjenjuju vrijednosti tihog obiteljskog života. Osobito dok je čovjek mlad, traži uzbuđenja i provod a zaboravlja da se na taj način troši. Tako nije rijetko susresti ljude koji još nisu ni pravo sazreli, niti se su puno godina doživjeli, a već su siti života i više ne znaju od obijesti što bi sa sobom. Oni bliže tridesetima koji su sami sebe onesposobili za bilo kakvu ozbiljnu vezu, koji se ne žele vezati, ne žele obveze, a mnogi od takvih niti ne žele raditi. Od njih se svijet više nema čemu nadati, a ni oni sami se više ničemu od svijeta i života ne nadaju, jer su se prerano svega iživjeli. Zato je Isus strpljivo, marljivo i pošteno izgrađivao svoje skromno obiteljsko zajedništvo, da ne bi prerano ostario i tako sebe onesposobio za veliko djelo koje je bilo pred njim. Krenuo je ponizno, od samog dna. Ivan Krstitelj je propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha, i Isus je tu stao u red, da i sam bude kršten. Isus je krenuo sa samoga dna, da se poistovjeti sa svakim grješnikom i pokaže da je grijeh onaj što uništava čovjekovu životnu radost i puninu. On koji grijeha nije imao stao je u isti red s nama grešnicima.

1. Isus ponizan poistovjećuje se sa svima nama, kakav sam ja prema drugima…
2. Ima li u mojoj obitelji onih koji nisu više sposobni nizašto, kakav je moj odnos prema njima…

 

Čuvaj onoga koga voliš

Kratko traje božićno vrijeme i malo je nedjelja u njemu. U tom ozračju radosti i dobrohotnosti zbog Isusovog rođenja, nedjelju između Božića i Nove godine Crkva posvećuje blagdanom Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Otvorimo svoja srca Božjem i međusobnom praštanju, da bi i naše obitelji bile mjesta ljubavi, radosti i mira. Pokajmo se svaki za svoje grijehe i zazovimo Božje milosrđe među nas.

1. Jesam li svjestan da se najviše svađam sa svojim najbližim…
2. Obitelj za svakoga čovjeka jest mjesto topline, sigurnosti i prihvaćanja…
 

Život u perspektivi Božje milosti

Još jedan mali korak i slavit ćemo jednu od najljepših svetkovina kršćanstva – rođenje Isusa, tj. Božić. Davno dana Božja obećanja konačno se ispunjaju. Nigdje nebo i zemlja ne pokazuju bolju suradnju i povezanost nego u Isusovu začeću i Njegovu rođenju. On, Bogočovjek, jedinstveni je i neponovljivi plod tih istina i tako različitih svjetova. Božja ljubav (Duh Sveti) i ljudska Sloboda (Marija) podarili su nam Emanuela – Boga s nama, među nama i za nas. Zar sv. Misa koju slavimo ili euharistija, kako je nazivamo, nije najprikladniji trenutak i mjesto naše zahvalnosti i radosti za taj dar?

1. Rođenje i dolazak Boga među nas, radost je za sve, svakog čovjeka…
2. Budimo cijelo božićno vrijeme oni koji će darovati drugima mir i radost…
 

Iznad naših očekivanja

Još malo i ulazimo u drugi dio došašća, u vrijeme neposredne priprave za Božić. Očekivanja naša i pozornost vjere naše polako se preusmjeravaju sa slavnog Kristovog dolaska na koncu vremena, na skromni Isusov dolazak u liku Betlehemskog djetešca. Da nam ne promakne Bog koji dolazi, priznajmo svoje grijehe i upoznajmo Božje milosrđe u njegovu velikodušnom opraštanju.

1. Kristov dolazak čekamo a kada dođe ne prepoznamo ga…
2. Ivan naviješta da je Krist tu ali ga ne prepoznaju mnogi koji su oholi i mudri…
 

Na putu obraćenja

Pomalo je čudno i nelogično, zar ne, da govorimo i razmišljamo o Kristovu dolasku, ako je već jednom došao. I znamo radi koga je došao, ali i odakle. Naše Vjerovanje, koje svake nedjelje molimo na svečanom skupu naroda Božjega, daje nam jasan i točan odgovor:“ Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.“ Uostalom, nije li nam i sam Gospodin, na dan Uzašašća u nebo, zapovjedio da krstimo, poučavamo i čuvamo ono što nam je povjerio, tvrdeći:“ I evo, ja sam s vama i sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Točno je, s jedne strane se proslavlja Njegov dolazak, posvješćuje Njegova prisutnost, ali ima i jedan „opet“. Ponajprije, u svakoj sv. misi okupljeni Božji narod kliče:“.. Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ A u Vjerovanju ispovijeda:“ I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve…“ Nije nas bilo u Betlehemu, ali smo zato dionici Njegove otajstvene i stvarne prisutnosti – u tajnama koje slavimo i sakramentima koje dijelimo i braći koju susrećemo – pripremajući i pospješujući Njegov drugi, slavni dolazak. Otvorimo oči, uši i srce – gosti smo na Gospodnjoj gozbi…

1. Kristov dolazak čekamo sada… iskoristimo ovo vrijeme…
2. Bog se želi i danas roditi u našim srcima, hoćemo li ga primiti…
 

Pazite! Bdijte!

Na početku došašća Crkva ponavlja Isusov poziv na budnost. U mnogim našim mjestima održavaju se zornice kao vidljivi odgovor na taj poziv. Ali svi znamo da se prava budnost odnosi na naša djela, misli i osjećaje: prepoznavati i poštivati svoje i tuđe osjećaje, svoje misli usmjeravati na dobro i djelima potvrđivati svoje dobre nakane – to je ono što Bog i Crkva traže od nas osobito ovo vrijeme priprave za Božić. Pokajmo se stoga za sve ono što je bilo nedostojno Boga i čovjeka na sliku Božju stvorena, te zazovimo Božje milosrđe moleći jedni za druge.

1. Biti budan – biti spreman na susret s Gospodinom bilo u koje vrijeme…
2. Čekati Gospodina ne znači stajati na mjestu – već se pokrenuti u promjeni samoga sebe na bolje…
 

© Copyright 2020 župa Presveto Srce Isusovo - Karlovac