Godina C - 2022.

Razmišljanja uz nedjeljna evanđelja

Naslovnica župe
Nedjeljna razmišljanja

Godina C
2022.

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

Isus – kralj ljudskih srdaca

Završavamo danas ovu liturgijsku godinu svetkovinom Isusa Krista, Kralja svega stvorenja. Srdačno vas pozdravljam braćo i sestre, kod ovog euharistijskog slavlja. Krist ne kraljuje na silu; On čeka da mu otvorimo svoja srca. On želi uspostaviti na ovome svijetu i u našim srcima svoje kraljevstvo milosti, pravde, ljubavi i mira. Svoju kraljevsku vlast Krist je stekao na posve drugačiji način nego drugi kraljevi i vladari: onda kada je izgledao posve bespomoćan, prikovan na križu, u svojoj smrti. Njemu ne treba teritorij, ta sve je njegovo, njemu ne treba sjaj zemaljskih kraljeva, on treba samo srce razumnih bića koja ga prihvaćaju i ljube. Naše srce može biti to Isusovo kraljevstvo, samo ako mi to želimo. Zamolimo ga da nam ga svojim oproštenjem očisti od svakoga grijeha i nečistoće, da bi bilo njegovo dostojno prijestolje. Čuvajmo ga čistim, da bi u njemu uvijek mogao kraljevati. Na početku ovoga misnoga slavlja zamolimo ga da nas se sjeti u svome kraljevstvu pred nebeskim Ocem i da nam udijeli Njegovo smilovanje.

1. Kojem kraljevstvu pripadaš po svome življenju…
2. Prihvaćamo li Krista za Kralja na križu…

33. NEDJELJA KROZ GODINU

Isus ne prijeti nego upozorava

Isus – kralj ljudskih srdaca
Završavamo danas ovu liturgijsku godinu svetkovinom Isusa Krista, Kralja svega stvorenja. Srdačno vas pozdravljam braćo i sestre, kod ovog euharistijskog slavlja. Krist ne kraljuje na silu; On čeka da mu otvorimo svoja srca. On želi uspostaviti na ovome svijetu i u našim srcima svoje kraljevstvo milosti, pravde, ljubavi i mira. Svoju kraljevsku vlast Krist je stekao na posve drugačiji način nego drugi kraljevi i vladari: onda kada je izgledao posve bespomoćan, prikovan na križu, u svojoj smrti. Njemu ne treba teritorij, ta sve je njegovo, njemu ne treba sjaj zemaljskih kraljeva, on treba samo srce razumnih bića koja ga prihvaćaju i ljube. Naše srce može biti to Isusovo kraljevstvo, samo ako mi to želimo. Zamolimo ga da nam ga svojim oproštenjem očisti od svakoga grijeha i nečistoće, da bi bilo njegovo dostojno prijestolje. Čuvajmo ga čistim, da bi u njemu uvijek mogao kraljevati. Na početku ovoga misnoga slavlja zamolimo ga da nas se sjeti u svome kraljevstvu pred nebeskim Ocem i da nam udijeli Njegovo smilovanje.
1. Kojem kraljevstvu pripadaš po svome življenju…
2. Prihvaćamo li Krista za Kralja na križu…

32. NEDJELJA KROZ GODINU

Uskrsnuće – ludost ili stvarnost?

Crkvena se godina bliži kraju. Zato nam i misna čitanja danas govore o našem ljudskom završetku. Nakon kraja dolazi beskraj, nakon smrtnosti dolazi besmrtnost. Snagom te vjere kršćanin podnosi sve poteškoće života, ublažava strah od smrti, ostaje Bogu vjeran i onda kada ga nasilnici žele otrgnuti od njegove vjere i njegova Boga. Divan primjer vjernosti Bogu ostaviše nam braća Makabejci iz današnjeg prvog čitanja. Ima nešto važnije nego je naš život – to je Onaj tko nam je taj život dao, naš Stvoritelj i Bog. On koji nam je život dao ne dopušta da taj život bude uništen nego umjesto smrtnoga i promjenljivoga daruje nam besmrtni i vječni. Tako nas je Isus učio, to je potvrdio uskrisenjem prijatelja Lazara, Jairove kćeri i sina one udovice, ali na poseban način potvrdio je to svojim slavnim Uskrsnućem. Zato mi vjernici ne zaobilazimo temu smrti, kako to čine mnogi naši suvremenici, ali u njoj i ne ostajemo – ona je za nas vjernike samo prijelaz, konačni odlazak nebeskomu Ocu. Neka nam ovo bogoslužje učvrsti tu vjeru. Otvorimo svoje uši Božjoj riječi, otvorimo svoje srce Bogu iskrenim kajanjem, da bismo dostojno i plodonosno slavili ovo sveto misno slavlje za sve žive i preminule.

1. Koliko u životu prepoznajemo da sve ima svoj kraj, pa tako i život…
2. Biti kršćanin znači gledati s vjerom PRIJEKO na drugu stranu….

31. NEDJELJA KROZ GODINU

Susresti Krista znači obratiti se

Kakvu nam divnu sliku o Bogu daje današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti: Bog „blago kažnjava prestupnike“, opominje ih i kori za njihove grijehe. Milostiv je jer je svemoguć. Ne daj Bože da ja samo svemoguć, a ne i milostiv, kako bismo opstali pred njim ovako grješni! A kako slikovito prikazuje Božje milosrđe: „kroz prste gleda na grijehe ljudima da bi se pokajali“! Nije mu cilj kazniti grješnika i pokazati svoju nadmoć nego oprostiti, kako bi se grješnik obratio i popravio. To samo pokazuje koliko je Bogu stalo do čovjeka, do čovjekova dobra. A grijeh nas od toga dobra odvraća. Zato Bog ima toliko strpljivosti s nama. Takvomu Bogu smijemo s pouzdanjem pristupiti. To je ona snaga koja nas nosi. Učinimo to i sada započinjući ovo sveto misno slavlje: milosrdnomu Bogu priznajmo svoje grijehe i pokajmo se, zahvaljujući mu što je milosrdan i moleći ga da novim grijesima njegovu dobrotu ne bismo stavljali na kušnju.

1. Jesmo li svjesni Božje dobrote i milosrđa….
2. Zakej se obratio i primio Gospodina u svoj dom, a ti još čekaš…

30. NEDJELJA KROZ GODINU

Pred Bogom se moli a ne hvali

Lako je naučiti neku molitvu, ali nije lako ispravno i dobro moliti. Učenici su brzo od Isusa naučili Očenaš napamet, ali Isus ih je više puta poučavao kako valja moliti. A te pouke vrijede i za nas. Upravo zato Crkva ovih posljednjih nedjelja razmišlja o molitvi, o tome kako to dobro činiti. Tko želi biti od Boga uslišan, mora mu doći iskrena i skrušena srca, uostalom, došao je nešto zamoliti, a to smije biti samo na lijep način, skromno i ponizno. Više se moli nutrinom, srcem, nego ustima. Usta mogu izgovarati najljepše riječi, „mediti“, ne će to na Boga ostaviti nikakav dojam. Onaj tko i u molitvi misli samo na sebe, a drugoga pokraj sebe možda čak i prezire, ne može računati na Božje milosrđe i smilovanje. Kršćanin je svjestan da je grješnik, ne uspoređuje se s drugima, nego moli Boga da mu pomogne, kako bi bio sve manje grješan. Takvim srcem pristupimo i mi ovom misnom slavlju, ali i svakoj svojoj molitvi i primit ćemo oproštenje i uslišanje. A što se grijeha tiče, kajmo se za svoje, ne ispitujmo i ne prosuđujmo tuđe.

1. Je li moja molitva iskrena i ponizna? Ili svojim nosom param nebo u oholosti…
2. U poniznosti priznajem svoje grijehe ili ispitujem tuđe grijehe….

29. NEDJELJA KROZ GODINU

Molitva i uslišanje

Sastavni dio vjerničkog života je molitva. Snagom molitve u stanju smo nadvladati svako zlo i svakog neprijatelja. Prvo čitanje govori danas o Amalečanima koji su napali Izraelce. Amalečani su simbol zla i nepravde, a Mojsijeve ispružene ruke simbol su ruku ispruženih Bogu na molitvu. Isus nas u Evanđelju poučava da naša molitva treba biti ustrajna, jer nam Bog ne uslišava svaku molbu i molbicu, čim je izreknemo. Ali Bog će je uslišati kada i kako nama bude najbolje. Ako u to vjerujemo, ne ćemo odustati od molitve. Ponajprije, kršćanska molitva ne smije robovati molitvenim obrascima. Molitva nije samo ponavljanje, ma kako lijepih, ali ipak tuđih, molitava. Kad nekoga volimo, želimo mu izreći riječi koje dolaze od srca, a ne nečije naučene ili prepisane formule, ma kako lijepe one bile. Zar ne znam nešto reći Ocu kojega poštujem i volim? Iznesimo Bogu svojim riječima upravo ono što nam je na srcu, čega nam je srce prepuno, kako reče Isus (usp. Mt 12,34), i bit će to najbolja molitva! A što ćemo moliti? To će nam reći naše vlastito srce. Kad smo radosni, zahvalimo Bogu za tu radost, kad smo tužni, požalimo mu se, kad doživimo nešto lijepo, podijelimo to s Njime, kad smo u nevolji, preporučimo Mu se.

1. Kako molim i kada molim….
2. Bog najbolje zna što nam je potrebno, imamo li pouzdanja i povjerenja u Gospodina…

28. NEDJELJA KROZ GODINU

Dvije teške bolesti: guba i nezahvalnost

U svetoj Misi vjernici se sastaju na molitvu. To je molitva kojom prije svega Boga slavimo i zahvaljujemo mu na daru stvaranja, na daru otkupljenja po njegovu sinu Isusu Kristu, na daru što nas kao svoju djecu voli, u dobru posvećuje i čini nam tolika dobročinstva. A mi to često zaboravljamo. Svoje uspjehe pripisujemo isključivo sebi i svojim sposobnostima. Zaboravljamo i da su naše sposobnosti Božji dar; mogli smo se roditi bez njih. A i kad se molimo, koliko je od tih molitava zahvala Bogu, a koliko uvijek samo neko novo moljakanje: daj mi, Bože to, pa daj mi, Bože, ono? Ima li u mojoj molitvi mjesta zahvali? Nezahvalnost i Boga boli. Čut ćemo o tome u današnjem evanđeoskom čitanju. Osobita je vrsta nezahvalnosti kad ne želimo ići Božjim putom koji je za nas najbolji, nego mimo i bez Njega. To su naša lutanja i naši grijesi. Njima vrijeđamo Boga, a štetimo samima sebi i drugima oko sebe. Zato se ispitajmo, za grijehe pokajmo, kako bismo čistim srcem mogli u ovom misnom slavlju dati dužnu hvalu Bogu.

1. Jesam li svjestan da sve što imam nije moje…
2. Znam li biti zahvalan Bogu, roditeljima, bližnjima za sve što imam…

27. NEDJELJA KROZ GODINU

Ražari milosni dar Božji u sebi!

„Pravednik će od svoje vjere živjeti“, napisa nam danas malo poznati prorok Habakuk u prvom misnom čitanju. Pravednik, Božji prijatelj i ne može drugačije nego živjeti od vjere, snagom vjere u Boga, ali on i živi za vjeru, živi po vjeri. To je vrjednota koje se on nipošto ne odriče, to je način života bez kojega on ne može. Snagom vjere u stanju je podnijeti i najveće nepravde, a da ne uzvrati istom mjerom, u stanju je oprostiti uvrjeditelju, u stanju je ustrajati u dobru unatoč svim zlim primjerima koji ga okružuju, jednostavno: u stanju je biti drugačiji, biti Božji. Eto tolika je snaga vjere! Zajedno s apostolima molimo i mi kod ovoga bogoslužja Gospodina neka nam umnoži vjeru i neka razbukta u nama milosne darove o kojima Pavao piše Timoteju, a primili smo ih u milosti svetoga krštenja kad smo kršćani postali. Postali smo, molimo da to životom i ostanemo. A za sve grijehe, za svoju slabu vjeru i svoje mlako nastojanje oko dobra, zamolimo Gospodina za oproštenje.

1. Kakva je i kolika moja vjera…..
2. Očitujem li svoju vjeru u konkretnosti življenja ili samo površno…

26. NEDJELJA KROZ GODINU

Bogatstvo zasljepljuje čovjeka

Najsiromašniji je onaj čovjek koji ima samo novac. Ponetko će ovu izreku pripisati zavidnom siromahu, koji bi ipak rado bio u koži bogataša. Misna čitanja ove nedjelje daju nam pouku o opasnosti bogatstva. Bogataš se odvaja od drugih ljudi koji mu, po njegovu mišljenju nisu dorasli i ne trebaju mu. Ako se uopće s nekim druži, onda isključiva sa sebi jednakima. A siromaha, makar mu bio pred vratima, predviđa i zaboravlja, kao da ne postoji. A zašto uopće ima siromaha u svijetu? Tomu su dobrim dijelom krivi oni bogati, koji su do svoga bogatstva nerijetko došli na račun onih koji su siromašni. Bog nije stvorio ni siromaha ni bogataša, stvorio je čovjeka. A čovjek bi trebao imati ljudsko srce kad vidi brata u nevolji. Nema li ga, ne može računati na Božje milosrdno srce kad bude dan svođenja računa. Takvomu onda otvrdne srce, pa više ne sluša ni glasa Božjega preko glasnika njegovih, „Mojsija i Proroke“. Posljedica je da se tako – dijeleći se od brata čovjeka – konačno odijeli i od Boga. U zao čas. Onda kada ispravka više nema. Nismo bogati, ali možemo imati milosrdno srce, pomoći nevoljniku. I naš Bog ima milosrdno srce, pa neka ga i nama udijeli. Požalimo pred njim svoje grijehe škrtosti i sebičnosti pred potrebitima i zamolimo njegovo smilovanje.

1. U čemu sam bogat a u čemu siromašan…
2. Imati srce za drugoga koji je u potrebi znači biti bogat za nebo ali i za zemlju

25. NEDJELJA KROZ GODINU

Hvali li Isus gospodarski kriminal?

Jedna mi se misao nameće kao ključna u današnjim misnim čitanjima. To je ono što Pavao napisa Timoteju, da Bog „hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1Tim 2,4). Eto što je Božja volja koju tako često spominjemo: da se spase svi ljudi, iz svih naroda, rasa, religija i vremena. Svi nitko ne bi trebao propasti. A kako bi drugačije i bilo kad je Bog Otac svim ljudima. Isus je predao sebe za otkup svih ljudi, nastavlja apostol. Jedino što se tomu može suprotstaviti je čovjekova sloboda, čovjekova slobodna odluka, točnije zloupotreba čovjekove slobode. A to zovemo grijehom, jer čovjek tada radi protiv Boga, ali i protiv svoga cilja. Svjesni da smo, nažalost, u svojoj slabosti nerijetko i mi tako činili, sada se pred Bogom skrušimo i pokajmo, te ga zamolimo za oproštenje.

1. Brinem li se samo za ovozemaljsko….
2. Bog me poziva da mislim i brinem se i za nebesko, ono što dolazi poslije života…

24. NEDJELJA KROZ GODINU

Triptih Božjega milosrđa

Danas nam Isus priča tri prispodobe da nam protumači jednu neshvatljivu stvarnost: Božje milosrđe koje oprašta onima koji su lutali, ali pokajanjem ponovno našli put do Očeva doma i srca. Zato se raduje nebo, raduju se anđeli Božji, a najviše sam Bog. Osobito nas dira ono o izgubljenom sinu, zapravo o dva izgubljena sina; svaki izgubljen na svoj način: jedan jer mu je tijesno u očevu domu i misli da će mu bez oca biti bolje, da će biti slobodniji, a drugi jer njegovo vanjsko – naizgled ispravno – ponašanje ne odražava njegovu nutrinu u kojoj nema ljubavi ni prema mlađem bratu ni prema ocu. A taj se teže obraća, jer se nije u stanju pokajati. A u očevu srcu, bez obzira na sve, ima mjesta za obojicu. On će učiniti sve da ih obojicu ponovno vrati u svoj dom. Kao taj otac, takav je i naš Bog; kao ta braća takvi smo i mi. Svaki se od nas može prepoznati u jednome od njih, a možda i u obojici. Nismo bez grijeha, ali da i jesmo, ne spašava nas naša pravednost; spasio nas je Gospodin Isus na križu, u grobu i proslavljen u Nebu. Njemu se smijemo vratiti i nakon svojih lutanja i grijeha, zamoliti oproštenje i dobiti ga. Učinimo to uvijek nakon svojih grijeha, ma kako god veliki bili; učinimo to i na početku ovoga Misnoga slavlja.

1. U čemu se prepoznajem sa dvojicom braće iz Evanđelja
2. Bog me čeka, strpljivo i s ljubavlju, ne boj se … dođi sinko, dođi kćeri

23. NEDJELJA KROZ GODINU

Zar Isus uči mrziti

„Isus Krist nije došao da bi nam propovijedao beznačajne sitnice u onom kratkom vremenu koje je imao.“ Ova misao francuskog pjesnika Charlesa Pegyja potvrđuje se upravo odlomkom današnjeg Evanđelja. Nakon mnogo lijepih pouka koje je izrekao, mnogih čudesa koja je učinio, Isus se upravo sprema podnijeti muku i smrt. Od svojih sljedbenika – tadašnjih, ali i od nas danas – traži odluku. Pitanje glasi: jesmo li spremni za Isusom ići i onda kada dođu poteškoće, zbog njega se svega drugog odreći kao manje važnog i s njime nositi svoj križ. Nositi, ne tovariti na drugoga! Nismo li to spremni, ne možemo biti Isusovi učenici, to nam Isus jasno reče. Sveci su potvrda da je moguće biti Isusu vjeran, noseći svoj križ. Ispitajmo se i pokajmo se zbog svoje polovičnosti. Od Isusa molimo snagu da ostanemo njegovi u svim okolnostima života.

1. Ići za Isusom i biti njegov učenik znači biti spreman odreći se sebe…
2. Isus je zahtjevan i ide do kraja u traženju.. A gdje sam ja.. još uvijek zamuckujem u svom odgovoru i odricanju…

22. NEDJELJA KROZ GODINU

Nije u pitanju samo bonton nego stav prema ljudima

Opet smo se sabrali na nedjeljno Euharistijsko slavlje. Stari su govorili da su došli „k Misi“. Dobro je da se na početku našeg okupljanja uvijek pitamo: kamo smo došli, kome smo pristupili? Što činimo, pred kime se nalazimo? Na to nam pitanje odgovara Božja riječ današnjega bogoslužja iz poslanice Hebrejima: došli smo ne „usplamtjelu ognju“, „ječanju trublje“, „tutnjavi riječi“, što je aluzija na Božji boravak na gori Sinaju, gdje je govorio u gromovima i sili, zbog čega su slušatelji u strahu zamolili da im Bog govori po Mojsiju, čovjeku kao što su i oni. Ni mi ne bismo mogli podnijeti da nam Bog tako govori. Zato nam je dao posrednika. Mi pristupamo „Posredniku novoga saveza“- Isusu, kao što je i Mojsije bio posrednik u Starom savezu. Isus će nam i kod ove sv. Mise govoriti riječi života, riječi Božje. Kao posrednik prenosit će i Bogu naše riječi. A naše riječi u bogoslužju su molitva kojom Boga slavimo, zahvaljujemo mu za dobročinstva i preporučujemo mu svoje potrebe. Svjesni da stojimo pred svetim Bogom, pokajmo se najprije za svoje grijehe, slabosti i propuste.

1. Kako gledam na druge oko sebe, a što mislim o sebi…
2. Maleni i ponizni osvajaju nebo, veliki i oholi propadaju…

21. NEDJELJA KROZ GODINU

Statistika ne spašava

Navikli smo slušati o milosrdnom i dobrom Bogu, spremnom oprostiti i najvećem grješniku. A danas slušamo zahtjevne riječi o usku putu i tijesnim vratima kojima nam je proći, o malom broju onih koji taj put pronalaze. Oni koji ostaju vani, ostaju u mjestu jeze, u mjestu plača i škrguta zubima, kako Isus reče. Nisu li te riječi u protuslovlju s ostalim evanđeljem? Nisu, nego je to samo ozbiljna Isusova opomena. Nitko ne biva isključen, nitko nikoga ne isključuje, osim čovjek sam sebe svojom nevjerom Bogu, kroničnim nedostatkom ljubavi, te oholim pokušajem sebi urediti svijet po svojoj mjeri, bez Boga. Takav onda bez Boga i ostaje, ali to je njegov osobni izbor, krivi izbor koji je sam htio, ali mu, nažalost, više ispravka nema. A čovjek bez Boga ne može, iako se do njega stiže strmim i uskim putom. Ipak, isplati se s njime ići, jer jedino on vodi cilju. Neka i ovo bogoslužje bude jedan mali korak prema tome cilju. Najprije se ispitajmo, grijehe priznajmo i za njih se pokajmo.

1. Potpuno predanje u Boga vodi nas u životu kroz uska vrata do cilja…
2. Život bez Boga vodi u propast, odrecimo se svoje oholosti i umišljenosti, priznajmo grijehe i promijenimo se na bolje…

14. NEDJELJA KROZ GODINU

U Isusovoj ekspediciji

Mir je tema današnjih čitanja. Nije riječ samo o velikom svjetskom miru bez ratova, iako nam je on toliko potreban. Strašno je gledati slike stradanja nedužnih u raketiranju, miniranju i napadima. Još nedavno smo i mi proživljavali slične strahote, pa ih tim bolje razumijemo. Neka se Bog smiluje i daruje mir nemirnom svijetu. A mir i nemir nastaju u srcu čovjeka. Odatle se šire na naše bližnje u obitelji, u okruženju u kojem živimo, pa i po cijelom svijetu. Mir je tolerancija, opraštanje, borba protiv vlastite agresivnosti i sebičnosti, poštovanje drugoga, ljubav prema njemu. Takav nam je mir Isus zaslužio žrtvom svoga života na križu. A nas poziva da takav mir u sebi nosimo i poslao da ga drugima donosimo. Grijeh unosi nemir u nas i u svijet. Zato ga se sada na početku Misnog slavlja pred Bogom odrecimo, Boga za oproštenje molimo, a mi svojim dužnicima oprostimo, kako bi na sve nas Gospodin mir svoj kao rijeku svratio, kako ćemo čuti u današnjem prvom čitanju.

1. Mir je ugrožen izvana ali i iznutra. Isus jedini donosi mir svakom čovjeku…
2. Kristov učenik nositelj mira i Boga, zato na putu života, nije potrebno ništa suvišnoga…

13. NEDJELJA KROZ GODINU

Božji poziv i ljudski odaziv

Evanđelje nam danas opisuje Isusa na jednom putovanju. Nije krenuo na godišnji odmor, iako ga je, nakon tolikog hodanja i propovijedanja, ozdravljanja i tješenja, tolikih stranaka koje su molile za pomoć itekako zaslužio; krenuo je u Jeruzalem podnijeti muku i smrt za spasenje ljudi. Prate ga učenici koje je već izabrao. Ali usput se javljaju još trojica koja bi htjela u to društvo. Njihovo je ponašanje prilika Isusu da izrekne koji su uvjeti da bi netko mogao biti njegov učenik, njegov propovjednik, njegov svećenik. Biti kršćanin, a još više biti svećenik velika je odluka, i to za cijeli život. Iza nje mora čovjek stajati odlučno, mora biti svjestan što ga čeka, mora se odazvati bez odlaganja. Danas ćemo se u molitvi sjetiti svih svećenika a posebno ovogodišnjih ređenika. Molimo za njih da mogu odgovoriti svetom pozivu i u Crkvi Božjoj biti vrijedni Isusovi suradnici. Ali se najprije pokajmo za svoje slabosti i grijehe, kako bi Bog primio naše molitve.

1. Želiš li ići za Isusom, valja sve ostaviti…
2. Koliko molim za svećenike i za duhovna zvanja…

12. NEDJELJA KROZ GODINU

Odgovoriti tko je za mene Isus Krist

Iz športa znamo da se uspjeh može postići samo ako je momčad uigrana, ako razmišlja i igra na istoj valnoj dužini. To vrijedi i za nas kršćane. Kršćanska vjera nije nikakva vjera lijepog vremena i dobrog raspoloženja, već zajedništvo međusobno i s Isusom na životnom putu, i onda kada su lijepi dani, ali i onda kada su tmurni. Njegova riječ koju slušamo i euharistijska gozba koju svake nedjelje slavimo i blagujemo daju nam snagu i omogućuju susret s Bogom. Da bismo se za taj susret pripremili, promislimo naše grijehe i pokajmo se za njih moleći Ispovijedam se..

1. Odgovoriti tko je za mene Isus Krist…
2. Dajući odgovor valja i životom pokazati a ne ostati samo na riječima…

PRESVETO TROJSTVO

Jedan Bog - tri božanske osobe

Pozdravljam vas, braćo i sestre, koji ste se okupili slaviti našega Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga na današnju svetkovinu Presvetoga Trojstva. Svaku molitvu započinjemo u Njegovo ime, znakom križa. I cijeli svoj kršćanski život započinjemo u znaku Trojstva, svetim krštenjem. U svetoj Misi slavimo Boga zahvaljujući mu na daru života tj. na stvaranju, na daru otkupljenja i vječnog života, i na daru milosti i posvećenja, kojim postajemo sposobni za taj vječni život u Bogu i neprestano druženje s Njime. Sve to čini Bog koji nam se očituje u tri božanske osobe, kao Otac, Sin i Duh. Tajnu božjeg bića ne možemo razumjeti, ali da nas voli, to dobro razumijemo. To vidimo, a ostalo mu na riječ vjerujemo. I poštenu se čovjeku vjeruje na riječ. A Bog je poslao k nama svoga Sina Isusa koji je postao Riječ kojoj vjerujemo. Njegove su riječi i djela zabilježili vjerodostojni svjedoci u Evanđeljima. Njega, svetoga i uzvišenoga Boga, želimo sada slaviti ovom Euharistijom. Odbacimo zato od sebe svaki grijeh i slabost, kajući se, kako bi nas On posvetio, ojačao i zagrlio svojom ljubavlju.

1. Tajna Presvetog Trojstva ostaje nedostupna ljudskoj pameti…
2. U svojoj svakodnevnici u malenim stvarima postajemo svjesni važnosti i prisutnosti Trojedinog Boga ….

PEDESETNICA - DUHOVI

Duhovi – metropola blagdana

Slavimo danas najstariji kršćanski blagdan, točnije rođendan Kristove Crkve, blagdan Duha Svetoga, „metropolu blagdana“, kako reče sv. Ivan Zlatousti. Pedeset je dana od Isusova uskrsnuća. Isus šalje svojim učenicima Duha Svetoga koji će ostati u njegovoj Crkvi do konca svijeta. Iako je Isus svoje djelo završio i otišao k Ocu, mi nismo napušteni i prepušteni sami sebi. Poslao nam je Duha Svetoga. On djeluje iznutra, u duši. A za duhovno suvremeni čovjek slabo ima sluha. To ga čini praznim i nesretnim. Zato jedni trče za „čudesima“ i senzacijama, okreću se čak okultnim pokretima, a drugi svoj besmisao utapaju u jeftinim, pa i pogubnim zabavama života: u alkoholu, drogi, trci kako bi se sve više imalo. Bog nam nudi svoga Duha; nudi, a ne nameće. Prihvatiti ga znači imati sigurnost u životu, a odbiti ostati sam i napušten. Izbor je naš. Otvorimo se djelovanju Božjega Duha, da nam oprosti grijehe i da nas ispuni srce radošću i smislom života. Pokajmo se na početku ovog Misnog slavlja pred Bogom za svoju bezdušnost, za svoje grijehe koji vrijeđaju Duha Svetoga koji je ljubav.

1. Jesam li spreman otvoriti se Duhu Svetom….
2. Koliko smo ispunjeni Duhom Svetim toliko smo spremni biti Njegovi svjedoci u svijetu. Duh Sveti nam je mjerilo da ostanemo u duhu zdravi….

7. VAZMENA NEDJELJA

Isusova globalizacija

Naši vjernici rado obavljaju različite devetnice moleći, a često i posteći uoči nekog većeg blagdana kao svoj osobni zavjet u nekoj potrebi. A najstarija devetnica u Crkvi je ona pred blagdan Duhova u kojoj se upravo nalazimo između Isusova Uzašašća i svetkovine silaska Duha Svetoga, Pedesetnice. Uzor joj je molitva apostola okupljenih oko Isusove majke Marije kad su u molitvi iščekivali dolazak Duha Svetoga. A koja je hitna potreba Crkve Isus je sam rekao u žarkoj molitvi Ocu nebeskom prije svoga povratka k Njemu: da svi njegovi učenici budu jedinstveni i složni, da ih vodi međusobna ljubav i ljubav prema svakome čovjeku. O tome će ovisiti njihova vjerodostojnost. Nažalost, nismo poslušali Isusa i zakazali smo kao Crkva. Zato nam se sada kajati, što je u ime Katoličke Crkve javno učinio veliki papa Ivan Pavao II., ali i ustrajno raditi i moliti Boga da se zakopaju ratne sjekire nepovjerenja i nepopustljivosti među kršćanima različitih Crkava i da budemo spremni opraštati i prihvaćati jedni druge u ljubavi. Molimo na tu veliku Isusovu nakanu. A sada se u srcu skrušimo i pokajmo za sve što smo skrivili protiv sloge i jedinstva Crkve i ljudskoga roda, počevši od onih najbližih s kojima svaki dan živimo.

1. Biti otvoren Duhu Svetom znači imati srce prema svakome čovjeku….
2. Jedinstvo kršćana ovisi o svima koji su spremni prihvatiti druge u iskrenosti i dijalogu…

6. VAZMENA NEDJELJA

Obdržavati Isusovu riječ znači sačuvati mir

Opet smo se okupili oko uskrslog Gospodina Isusa i u njegovo ime slaviti otajstva našega spasenja. Isus se sprema na odlazak Ocu; za četiri dana svetkovina je Njegova uzašašća na nebo. On se vraća nebeskome Ocu, ali nas ne ostavlja same. Poslat će nam svoga Svetoga Duha, ali će trajno biti nazočan među nama po svojoj riječi i svojim sakramentima, osobito po Presvetoj Euharistiji. Upravo to želimo sada slaviti i poslušati Njegovu riječ. On nam daje svoj mir kako bismo ga mi donosili ovom nemirnom svijetu. Mira će biti u svijetu onda kada ga bude u srcima u kojima nema mržnje, nema straha, pohlepe, nereda i nemira. Kršćani su pozvani u tome miru živjeti i donositi ga drugima. Pokajmo se sada za svoje grijehe kako bi nas Spasitelj po oproštenju naših grijeha ispunio svojim mirom i ojačao svojim Duhom za naše životne zadaće.

1. Gospodin odlazi k Ocu ali nam ostavlja Duha Branitelja, koji nas poziva na otvorenost..
2. Najveći i najljepši dar za čovjeka jest MIR, ostvaruje se u poslušnosti prema Bogu

5. VAZMENA NEDJELJA

Je li novo uvijek bolje?

Pred smrt čovjek želi svojim najbližima još jednom reći ono što mu najviše leži na srcu i do čega mu je najviše stalo. Otac još jednom potiče djecu na slogu na međusobno poštivanje i pomaganje, na čestit život dostojan obitelji kojoj pripadaju. To je njegova oporuka i obično se najdulje pamti. Isus postupa jednako: na završetku Posljednje večere, samo kratko vrijeme prije nego će započeti njegova muka, upravo nježno potiče svoje učenike kao „dječicu“ neka ljube jedni druge, jer će to biti najbolji znak da su njegovi. On im je dao uzor kako to da čine. Čitav njegov život bio je služenje drugima, iskazivanje dobročinstava i ljubavi prema svakom čovjeku u nevolji. To će biti znak raspoznavanja Isusovih učenika svih vremena – kršćana. Te riječi nisu izgubile do danas ništa od svoje aktualnosti; dapače, bi ih se podsjetiti u vremenu kad želimo izgraditi novi svijet. Izgradnja novoga, boljeg svijeta počinje od mene samoga. Zato najprije iskrenim pokajanjem uklonimo staro zlo grijeha iz svoga srca.

1. Kristova zapovijed ljubavi – prisutna djelatno u mome životu ili još daleko od mene…
2. Isus uzor ljubavi svima u poniznom služenju drugima, po tome ćemo mi kršćani biti prepoznatljivi ili nas neće biti…

4. VAZMENA NEDJELJA

Duhovna zvanja u Crkvi

Nedjelja je Dobroga pastira i dan molitve za duhovna zvanja. Crkvi trebaju revni biskupi, svećenici, redovnici i redovnice. A oni niču iz dobrih kršćanskih obitelji. Prije svega, trebaju nam, dakle, pravi vjernici, vjerni Bogu, spremni na odgovornost i žrtvu, koji svoje kršćanstvo žive radosno i tako odgajaju svoju djecu. Sretan i radostan svećenik privlači. A koliko tek mora oduševiti tko za svoje zvanje i poslanje dadne svoj život. A u našem ih je narodu izrazito velik broj, osobito u ratovima i poraću prošloga stoljeća. To su naši suvremenici. To su oni koji „dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj“, te stoje „pred prijestoljem Božjim“, kako ćemo danas čuti u drugom čitanju. Oni su naši prvi molitelji za današnja duhovna zvanja. Pridružimo im se i mi molitvom za naše biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, te za naše mlade, da se odazovu Božjemu zovu i izaberu duhovno zvanje te da ga odvažno žive. A mi se pokajmo za grijehe kako bi Bog uslišio naše molitve.

1. Koliko i kako molim za duhovna zvanja….
2. Pratim li svojom molitvom, žrtvom i odricanjem svećenike, redovnike i redovnice, ili samo gledam manjkavosti i slabosti istih…..

3. VAZMENA NEDJELJA

Bogu se treba više pokoravati nego ljudima

Nakon svega što su doživjeli, žalosni i razočarani Isusovi učenici vraćaju se svome zanatu – ribarenju. Sve je uzaludno, Isusa više nema, ubijen je. Kad nema Učitelja, nema ni učenika. A onda se dogodi radostan susret uz Tiberijadsko ili Genezaretsko jezero. Vidješe uskrsloga i doživješe čudesni ulov. Petar doživljava i posebnu provjeru: ljubi li Isusa, i to više nego drugi. Prije podjeljivanja bitne službe, dobro je provjeriti komu se ona daje. A Petar se pokazao slabim. Isus nije zlopamtilo, dapače navijesti mu da će završiti kao junak, kao mučenik. A dotle mu je „pasti ovce njegove“. Koliko je susret s Uskrslim promijenio učenike i oživio im vjeru, vidjesmo u prvom čitanju: nekoć strašljivci, sada su veseli što mogu nešto pretrpjeti za Isusa. A trpjeti se može samo za živoga, za mrtve to više nema svrhe. I mi se u Euharistiji susrećemo sa živim Isusom i s njime se sjedinjujemo. Slušamo svjedočanstvo apostola o tome što su s njime doživjeli. Neka nas on ispuni uskrsnom snagom da odlučno živimo novim životom, koji nam je on omogućio. Najprije se pred njim skrušeno pokajmo i zamolimo oproštenje.

1. Kada me život razočara, kamo se vraćam….
2. Susret s Uskrslim mijenja osobu, što je sa mnom koliko sam još daleko….

2. VAZMENA NEDJELJA

Sakrament Pomirenja – Isusov uskrsni dar

Završavamo danas osam dana proslave najradosnijega i najvećega kršćanskog blagdana – Uskrsa. Njegova će nas radost liturgijski pratiti punih 50 dana, sve do Pedesetnice ili Duhova. Isus je živ, vidjeli su ga apostoli i „nevjerni“ Toma, on djeluje, vidjeli su to prvi kršćani, u njemu je snaga i pobjeda, vidio je to vidjelac apostol Ivan u Otkrivenju. A danas je i Nedjelja božanskoga milosrđa koju je uveo blagopokojni papa Ivan Pavao Drugi. Božje milosrđe prema čovjeku bespomoćno zapletenom u zlo i grijeh dovelo je Isusa na ovaj svijet i odvelo ga na križ. No, Bog toga ne bi dopustio kad bi križ i grob bile posljednje Isusove postaje. Ali, posljednju riječ ima život, ima ljubav i milosrđe, ima Bog. Isus nam daruje Duha Svetoga. A on je životvorac, tvorac života, obnovitelj srca, tješitelj, vatra i snaga. Neka i nas zagrije, osnaži i obnovi da shvatimo kako je život u Bogu, a da je smrt u zlu i grijehu. Odupirimo se trajno zlu u nama i oko nas, borimo se protiv grijeha, jer su oni Isusa odveli na križ. Neka naš obnovljeni život bude znak da smo zahvalno prili Isusovo spasenje. Odrecimo se svojih grijeha sada na početku sv. Mise, a potvrđujmo tu svoju odluku stalno svojim životom.

1. Gospodin moj i Bog moj, neka odjekuje u našem životu unatoč sumnji i slabosti…
2. Bog nas toliko ljubi i pokazuje svojim milosrđem, jesam li toga svjestan…

USKRS – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

Uskrs – blagdan života i radosti

Najveći je i najradosniji kršćanski blagdan – Uskrs. Bruje uskrsna zvona, probudila se cijela priroda, raduje se Crkva, raspjevana je i naša župna zajednica. Sada znamo: patnja i smrt, zlo i grijeh nemaju posljednju riječ. Pobjeda je Isusova. Ipak, nema na ovaj temeljni kršćanski blagdan onih božićnih emocija, ali postoji duboka nutarnja sigurnost: Isus je živ. Dogodilo se sve što je bilo naviješteno i prorečeno, oslobođeni smo od grijeha, prokletstva i smrti. Ponovno smo djeca Božja. Naš život zadobio je novi smisao. Zajedno s Isusom možemo i mi po muci i smrti prispjeti slavi uskrsnuća. Na to smo pozvani, to nam je Isus osigurao. Zahvalimo Bogu na tome i radujmo se. Neka radosni „Aleluja“ zvoni u našim ušima i odražava se u našem životu. Radujmo se i slavimo dobroga Boga. A najprije ga zamolimo da nam oprosti grijehe koji su Isusa odveli na križ. Neka nas očisti od njih, obnovi nam vjeru i ispuni nas radošću.

1. Umrijeti s Kristom, sebi i svojim grijesima i nanovo se roditi… postati nova osoba…
2. Gledajući kroz uskrsnuće, sebe i svijet vidimo u drugom svjetlu...

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Isus duboko ponižen i preuzvišen

Blagoslovom grančica i svečanom procesijom započeli smo najsvetiji tjedan cijele liturgijske godine. Započinje veoma intenzivno vrijeme Isusova procesa, njegove gorke muke i smrti te slavnog uskrsnuća. Danas smo među njegovim učenicima i simpatizerima koji ga oduševljeno primaju i pozdravljaju kao svoga kralja. On to zaista i jest. Kraljuje nad onim nad čime nijedan zemaljski vladar ne može vladati: nad srcem i savješću svakoga od nas koji ga prihvaćamo i dopuštamo mu ulazak u našu nutrinu. A onaj tko se tako s njime poveže, spreman je s njime dijeliti sudbinu križa, poniženja i patnje, ali sve to s ljubavlju, svjestan da put do slave i nepomućene radosti ide preko križa. Uzmimo i ponesimo križ svoje odgovornosti, svojih dužnosti, svojih slabosti, svojih bolesti zajedno s Isusom. Iznesimo ga zajedno s njime sve do vrha Kalvarije, jer tu je nebo najbliže zemlji. Tu se čovjek pomirio s Bogom. Tu nije trijumfirala zloba Isusovih protivnika, kako je na prvi pogled izgledalo, nego Isusova ljubav prema svakom čovjeku. Zahvalimo mu za tu dobrotu i ljubav, a grijehe zbog kojih je trpio odbacimo od sebe i pokajmo se za njih.

1. Gospodin nas uči poniznosti sve do kraja…
2. Žaljenje zbog naših grijeha neka nas potakne na žarku ljubav prema Isusu…

5. KORIZMENA NEDJELJA

Ulovljeni lovci

Velik je dar Božji znati razlikovati bitno od nebitnoga. Tako si čovjek može prištedjeti mnogo lutanja i gubljenje vremena. Sveti nam Pavao danas reče što je najznačajnije: spoznaja Isusa Krista, našega Gospodina. U usporedbi s tim sve je drugo nebitno, apostol čak reče da je sve drugo „otpad“. Spoznati Isusa, upoznati njegove misli i njegova djela, dati da nas zahvati njegova dobrota i milosrđe, to je zaista najznačajnija, pa i najkorisnija zadaća kršćaninova. Imamo za to prilike uvijek, a posebno u ovo povlašteno korizmeno vrijeme. Evanđelje nam prikazuje milosrdnog, samilosnog Isusa, koji zbog grijeha nikada ne osuđuje i ne odbacuje grješnika. Isusovo milosrđe je spasilo život ženi uhvaćenoj u preljubu, ono spašava život i nama uvijek kada sagriješimo. A farizejima i pismoznancima, ali i svima nama dade Isus jasnu pouku: Ne upiri prstom u tuđe grijehe, nego ispravljaj svoje vlastite! Kad se iskreno kajemo, okrećemo prst prema sebi samima i udaramo se u prsa, priznavajući svoje grijehe. Samo tada smijemo računati s oproštenjem. Učinimo to od srca i na početku ovoga Euharistijskog slavlja.

1. Prepoznati bitno od nebitnoga – važno za život svakoga kršćanina…
2. Obraćenje i kajanje – dolazi kada polazim od sebe samoga a ne od drugih…

4. KORIZMENA NEDJELJA

Obraćenje treba svima

Bog voli slobodna čovjeka. Takvim ga je stvorio. Čovjek ne smije biti ničiji rob, pa ni svoj vlastiti. Samo Bogu smije služiti i s njime se družiti. A baš je Bog jamac njegove slobode i dostojanstva. Izraelce, izabrani narod, izveo je iz egipatskog sužanjstva i skinuo s njih „sramotu egipatsku“ (1. čit.), Krist nas je oslobodio od grijeha i poziva nas po apostolu da se pomirimo s Bogom (2. čit.), a u evanđelju nas Isus prelijepom prispodobom potiče da shvatimo kako život izvan kuće i ljubavi Očeve znači padanje u nutarnje ropstvo bilo grijeha, bilo umišljene pravednosti. Mlađi sin koji je oca duboko uvrijedio, lakše to spoznaje i priznaje nego stariji koji tvrdoglavo misli kako on sve može svojom pravednošću kojoj je on sam mjera. Takav se teže obraća. Korizmeno bogoslužje nas uvijek iznova poziva na obraćenje i odbacivanje ropstva grijehu i zlim navikama. Uskoro će Uskrs. Pripravimo se na njega dobrom sv. ispovijeđu.

1. Biti grješnik – biti pravedan; obojici potrebna Očeva ljubav i Očev dom…
2. Opasnost liječiti svoje kompleksne na životu drugih oko sebe i ostati slijep za svoje grijehe...

3. KORIZMENA NEDJELJA

Bog je plamen koji trajno gori

Svakog dana događaju se različite nesreće: poplave, požari, potresi, prometne nesreće, stradanja ljudi svih vrsta. Mediji nas o tome informiraju gotovo istovremeno kad se one dogode, bez obzira u kojem kraju svijeta su se dogodile. Kad čujemo za njih, prvo što nam padne na um jest: da nije netko moj stradao. Zahvaljujemo Bogu ako nije. To je ljudski razumljivo. A zašto se nesreće događaju? Ljudi su ih oduvijek bili skloni tumačiti kao Božju kaznu zbog nečijih grijeha i krivnje. Računica je jednostavna: a tko bi drugi bio kriv nego onaj tko je stradao. Ali tako ljudi sude samo kad je drugi u pitanju. A kad se njemu dogodi, onda upućuje vapaje: „Bože, a zašto meni?“ I Isusu javiše o stradalim Galilejcima te o nekih 18 ljudi na koje se srušila kula u Siloamu i pobila ih. Očekivali su da će Isus reći kako ih je stigla pravedna kazna Božja zbog njihovih grijeha. A on ih obrani jer nisu oni ništa grješniji od drugih. A svoje sugovornike pouči da ne kopaju po tuđim grijesima i potaknu ih na obraćenje kako i oni ne bi slično propali. Bog je strpljiv i daje novu šansu neplodnoj smokvi da ipak donese rod. Ali to ne može ići u beskraj. Nije dobro odgađati obraćenje i ispitivati kako dobre živce Bog ima. Korizma nas poziva na popravak života i obraćenje. Poslušajmo taj zov i donesimo plodove kršćanskog života. A za propušteno dobro i učinjeno zlo, najprije se pokajmo pred Gospodinom.

1. Korizma nova prilika za obraćenje – počevši od sebe
2. Bog ima toliko strpljenja sa svima ali i strpljenje ima svoje vrijeme…

2. KORIZMENA NEDJELJA

Bog – naš Otac i Otac Isusa Krista

Živeći svoj život i boreći se s mnoštvom neprilika, čovjeku se dogodi da nikada ne podigne pogleda iznad svega toga, da zapravo živi iz dana u dan i da u svemu tome ne vidi nikakvoga višeg smisla. Ne mali broj kršćana prilagodi se nekršćanskom načinu života, vođen samo svojim materijalnim potrebama. Bog im postane vlastiti trbuh, kako to reče apostol Pavao vjernicima u Filipima. To ga žalosti pa nas opominje: domovina je naša na nebesima (Fil 3,20). Onaj tko tako vjeruje, svjestan je da nam domovina jest na nebesima, ali se viza za nju vadi na ovoj zemlji i to čestitim kršćanskim životom. Ako smo pokrštenju pošli za Isusom, ne smijemo živjeti kao „neprijatelji križa Kristova“, ako ne želimo da nam svršetak bude propast. Što bi tek Pavao rekao za današnju raskršćanjenju Europu, koja se nekoć dičila kršćanskim imenom, a danas to ne želi čak ni u svome ustavu spomenuti. Pavao ne prijeti, on moli i opominje. Korizma nas upravo na to podsjeća. Promislimo svoje živote po tim vidom i obnovimo svoju vjeru i svoju vjernost Bogu. Za grijehe i slabosti iskreno se pokajmo.

1. Korizma nova prilika za osobni rast i obraćenje… vidjeti iznad onoga što vidiš
2. Molitva mijenja naša lica i naš život… Preobraženje počinje od promjene srca…

1. KORIZMENA NEDJELJA

S Bogom ili njegovim protivnikom?

Prije tri dana, na Čistu srijedu započeli smo šest tjedana posvećenog korizmenog vremena. Što bi trebao biti cilj ove korizme lijepo je rečeno u zbornoj molitvi današnje sv. Mise: da“ uznapredujemo u razumijevanju Kristova otajstva te ga dostojnim životom provedemo u djelo“. Što bolje upoznati i shvatiti što je Isus za nas učinio i pretrpio, u zahvalnosti suosjećati s njime i njegovim patnjama za nas, bila bi samo isprazna osjećajnost ako se zahvalnost Isusu zbog njegova djela ne bi pokazala u našem životu. Korizma je povlašteno vrijeme za preispitivanje naših životnih stavova. Idemo li pravim putom? Što imamo ispraviti? Nismo li se pomalo zamorili? Neka nam vrijeme korizme bude vrijeme intenzivnije molitve, revnijeg promišljanja i aktivnijeg djelovanja oko dobra i pomoći bližnjima. Onda će donijeti najbolji plod i za naš duhovni napredak. Iskrenim pokajanjem za grijehe i propuste zamolimo Božje milosrđe i dopustimo da nas prožmu Božji poticaji.

1. Korizma nova prilika za osobni rast i obraćenje…
2. Povući se u tišinu, ne znači prestati živjeti, već naučiti slušati i čuti Gospodina…

8. NEDJELJA KROZ GODINU

Dobro vidim trun u oku brata svojega, a brvna u oku svom ne opažam

Današnje bogoslužje stavlja nam pred oči našu ružnu sklonost, a to je brzo i lako zaboravljanje vlastitih pogrešaka, bez obzira koliko teške bile, a s druge strane, sklonost baviti se tuđim pogreškama, bez obzira koliko malene bile. To je loš znak koji rađa zle plodove koji rastu u našim srcima i priječe nam spoznati vlastite pogreške. Mudrac Sirah upozorava da čovjek treba paziti što i kako govori, jer njegovi nedostatci izbijaju van upravo u njegovu govoru. Posvijestiti si koliko je zlo i duhovno smrtonosno druge ljude osuđivati. Tri usporedbe u današnjem evanđelju upozoravaju nas da drugome možemo pomoći samo ako mi postanemo bolji. Isus nas poziva da u skromnosti kritički ispitamo sami sebe, a da druge prosuđujemo onako kako želimo da Bog nas prosuđuje. Dobar čovjek i o drugima misli i prosuđuje dobro.

1. Poziv uvidjeti svoje pogrješke, priznati ih, popraviti se – jedini ispravni put obraćenja
2. Jedna odluka u korizmi neka bude: o drugome neću loše govoriti, osuđivati ga – to je put kako da očistim svoje srce i budem bolji… kako je to doista teško – pomozi nam Gospodine

7. NEDJELJA KROZ GODINU

Ljubiti neprijatelje – tko će to?

Isus nikada nije govorio visokim teološkim rječnikom. Bio je uvijek posve konkretan i jasan. U današnjem evanđeoskom odlomku dade svojima nekoliko uputa koje čine temelj zdravih međuljudskih odnosa i našega moralnog ponašanja. Valjalo bi ih dobro upamtiti. Ako mislimo da ih već znamo, dobro ih je osvježiti. Evo nekih: Činite drugima ono što želite da oni vama čine! Ne sudite druge da i sami ne budete osuđeni! Praštajte da bi i vama bilo oprošteno! Budite milosrdni poput nebeskog Oca! A onda traži gotovo nemoguće: da ljubimo i neprijatelje, da se odreknemo osvete i da to prepustimo Bogu, da se ne damo pod vlast zla, nego da ga suzbijamo dobrim. Svakako je to jedan od najtežih zahtjeva Evanđelja. Isus je svojim primjerom pokazao da je i to moguće ostvariti. Uz žarku molitvu i vjerno nasljedovanje Isusa i mnogim je kršćanima to pošlo za rukom. A mi sada, na početku Misnog slavlja, iskažimo milosrđe i oprostimo jedni drugima, kako bi i Bog mogao uzvratiti svojim milosrđem nama. Za grijehe i propuste iskreno se pokajmo.

1. Da li je moguće ostvariti ono što Isus govori…
2.Teško je ljubiti onoga koji me je uvrijedio a kamoli neprijatelja.. to se može jedino uz pomoć Božju

6. NEDJELJA KROZ GODINU

Kome je blago, a kome jao?

Ima činjenica i situacija u našem životu na koje ne možemo puno ili ne možemo uopće utjecati. Netko je rođen u siromašnoj obitelji, živi u siromašnom narodu, ima zdravstvenih ili kakvih drugih problema koji ga opterećuju. S druge strane ima onih kojima je više nego dobro, i čini im se da će zauvijek tako ostati. One u nevolji oni i ne vide; njima je dobro i to je dosta. Njima „nitko ne treba“, pa čak ni Bog, ni vjera. Do jednog kriznog trenutka koji je u stanju posve pokrenuti njihovu životnu situaciju. Onda uvide ispraznost svojih stavova, ispraznost onoga u što su stavljali svoje pouzdanje. Ostaju duboko razočarani. A oni drugi? Oni znaju da ne mogu sami, pa su otvoreni drugima, otvoreni su i Bogu. A s Bogom je čovjek sretnik, blaženik, jer ima smisao svoga života i jer zna da nije sam. S pouzdanjem svladava životne poteškoće, nalazi rješenja i ide naprijed. Zato ne čudi da Isus ove siromašne naziva sretnima i blaženima, a ne one prve. Život potvrđuje tu Božju paradoksalnu logiku. Molimo Boga da to shvatimo.

1. U koju grupu ljudi se ti svrstavaš, u siromašne ili bogate?
2. Božji paradoks – siromašni bogataš ili bogati siromah- Nije siromaštvo niti bilo koja nevolja samo po sebi nešto dobro, ali nije to po sebi ni bogatstvo. Problem je u tome što mnogi siromašni misle da bi bili sretnim samim time kad bi postali bogati. A to je zabluda. Ima nesretnih siromaha i bogataša.

5. NEDJELJA KROZ GODINU

Božja svetost i čovjekova grješnost

Dvije su osnovne misli današnjih misnih čitanja. Prva je Božja svetost i uzvišenost na jednoj strani, a naša ljudska grješnost na drugoj koju doživje i prorok Izaija u svom viđenju, te ribari: Šimun-Petar, Jakov, Ivan i drugovi na Genezaretskom jezeru, nakon čudesnog ulova na Isusovu riječ. Druga je: Bog ne ostavlja čovjeka prepuštena njegovoj grešnosti niti narode da ostanu u svojim grijesima. Čisti svoje izabranike i šalje ih natrag u taj isti narod, da svjedoče o Božjoj svetosti i o čovjekovoj mogućnosti da – Božjim darom – nitko ne mora ostati opterećen svojim grijesima, nitko ne mora živjeti u strahu pred svetim Bogom, ne mora bježati od njega jer je grješan, nego mu se u iskrenu obraćenju smije približiti i s njime drugovati. Učinimo i mi taj čin kajanja i obraćenja Bogu na početku ovoga Misnoga slavlja.

1. Priznati Bogu svoju grješnost i pokajati se, biti spreman na promjenu…
2. Dati Gospodinu s povjerenjem i ono malo što imamo kako bi drugima dali puno više..

4. NEDJELJA KROZ GODINU

Od oduševljenja do razočaranja?

Okupili smo se oko našeg Gospodina Isusa, željni čuti Njegovu riječ i promatrati Njegova djela. Tako su to učinili i njegovi sugrađani u nazaretskoj sinagogi. Došli su vidjeti i čuti svoga glasovitoga sugrađanina. Ali očekivali su da im on povlađuje, da ih zabavlja, da čini jeftina čudesa. A on im reče da se na njemu ispunilo proroštvo Pisma koje kaže da je Duh Gospodnji na njemu te da je poslan siromasima navijestiti Radosnu vijest. Njegovi sugrađani nisu bili voljni tako je prihvatiti pa su s porukom odbili i Glasnika. Oduševljenje je prešlo u razočarenje i čak mržnju. Htjedoše ga i ubiti. A mi otvorimo svoja srca kako nam se ne bi dogodilo nešto slično kao građanima Nazareta. Isus nije došao ispuniti našu želju za plitkim senzacijama, nego navijestiti nam spasenje Božje. Primimo Isusa, prihvatimo spasenje koje nam nudi. Najprije očistimo svoja srca iskrenim pokajanjem.

1. Jesam li spreman prihvatiti Isusovu riječ onakvu kakva jest?
2. Odbacujem li i ja u svome životu sve što mi ne odgovara, pa bilo to i od Isusa?

3. NEDJELJA KROZ GODINU

Utješna snaga Božje riječi

Koliku nam utjehu može dati Božja riječ, valjda smo najbolje svi osjetili u nedavnom ratu. -Samo su me Bog, molitva i njegova riječ održali, drugačije ne bismo mogli izdržati – čuli smo toliko puta od naših vjernika. I kad nam pomoći ni s koje strane nema, Bog je s nama. Tako je obećao, toga se i drži. Božja se ne poriče! Doživješe to ljudi Staroga zavjeta, doživljavamo i svi mi. Danas bismo htjeli posebno moliti na onu Isusovu žarku želju i nakanu: da svi kršćani budu jedno. Molitvena je osmina za jedinstvo; poduprimo tu Isusovu želju svojom molitvom. A Boga molimo za oproštenje za sve što smo grijesima doprinijeli da je svijet u kojem živimo, pa i kršćani u njemu, razjedinjen. Molimo za oproštenje grijeha i za jedinstvo kršćana!

1. Koliko sam otvoren riječi Božjoj i dopuštam li da mijenja moj život?
2. Doprinosim li svojim životom jedinstvu kršćana…

2. NEDJELJA KROZ GODINU

Početak novoga, kršćanskog života

Nakon što smo proslavili blagdan Isusova krštenja, danas započinjemo svoj hod kroz liturgijsku godinu, kada u tzv. godini C čitamo treći niz svetopisamskih tekstova. Isusa danas susrećemo na jednom neobičnom mjestu: na svadbi u Kani Galilejskoj, nedaleko od njegova zavičaja. Ne bismo ga baš tu očekivali. Ali, Isus nije bio protivnik ničega što je uistinu ljudsko: ni ljudske ljubavi, ni ljudske radosti, ni druženja s ljudima. Sve što je ljudsko, nije mu bilo strano. Baš naprotiv, upravo se tako približio mladencima i bio im ne samo dragi gost, nego i pomoć u nevolji koja ih je stigla, te ih je spasio od bruke kad je ponestalo vina. Bog nam se uvijek približava koliko mu mi ljudi to dopustimo. Ali on želi da se i mi Njemu približimo svojom vjerom i povjerenjem. On je učinio taj veliki korak prema nama, a od nas očekuje da uzvratimo svojim malim koracima. Trudimo se postajati mu sve bliži cijele ove liturgijske godine, slušajući Njegovu riječ i prihvaćajući je. Današnje Misno slavlje neka bude prvi mali korak u tome smjeru. Pripravimo se na susret s njim, ispitajmo se i pokajmo za grijehe i propuste.

1. Vjeruješ li da se Bog svakome od nas raduje bez obzira na naše promašaje i grijehe…
2. Koliko si kadar pustiti Boga pod svoj krov u svoj život?

KRŠTENJE GOSPODINOVO

Početak novoga, kršćanskog života

Današnji blagdan je poput mosta: povezuje vrijeme Isusova najranijeg djetinjstva s onim što se dogodilo tridesetak godina kasnije, naime, s njegovim krštenjem, predstavljanjem javnosti i početkom njegova javnog djelovanja. Počinje ozbiljnost života, jer već blagdanom Kristova krštenja završava i Božićno vrijeme. Ti su blagdani u tradiciji našeg naroda protkani mnoštvom prelijepih običaja, smirenog obiteljskog ugođaja, radosti i divnih božićnih pjesama, ali za Isusa i sv. Obitelj i ti su da bili dani najveće ozbiljnosti života. Isus je došao donijeti „Mir ljudima dobre volje“. Ljudi dobre volje su oni što ga prihvaćaju i vjeruju mu, a mir im vraća žrtvom svoga života. Zahvalni za Isusovu žrtvu, i mi želimo primiti njegov mir i unositi ga u ovaj nemirni svijet u kojem živimo. Zato se pokajmo kako bi nam Bog oprostio grijehe i uklonio nemir iz duše.

SVETA OBITELJ I SVETI STJEPAN PRVOMUČENIK

Obitelj – zajednica vjere, života i ljubavi

Srdačno vas sve pozdravljam, braćo i sestre, kod ovoga bogoslužja. Danas posebno pozdravljam sve naše obitelji, posebno one koje su se uspjele okupiti barem ovih svetih dana, a još posebnije pozdravljam i one koji se nisu mogli fizički okupiti ali su duhovno povezane. Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa uzor je svim našim obiteljima. Radosti, nadanja i iščekivanja uvijek su prisutna u svakoj obitelji. Roditelji daruju svoj život za svoju djecu i u njima gledaju smisao i ispunjenje svoje zadaće. Djeca, neka poštuju svoje roditelje i uzvraćaju im za svu ljubav i žrtvu koju su primili. Djedovi i bake neka budu na posebnom mjestu u obiteljima, oni zahvaljuju i nadaju se u svoje naručje primiti djecu svoje djece. Svi smo po uzoru svete Obitelji pozvani skladno živjeti i ostvarivati poziv od Gospodina.

1. Obitelj, mjesto susreta, ljubavi i prihvaćanja…
2. Ne žalostimo jedni druge, stariji mlađe ali niti obrnuto. Bog na prvome mjestu a ostalo će biti na svome mjestu.

4. NEDJELJA DOŠAŠĆE

Obrazložena poslušnost

Blažena ti što si vjerovala Gospodinu!, kliče Elizabeta svojoj rođakinji Bl. Dj. Mariji. Čini nam se da je Gospi bilo posve lako i jednostavno vjerovati: pobožna, dobro odgojena, oko nje se događaju čudesne stvari, čak je anđeli pohode kao Božji glasnici. Ali, unatoč svemu što je Marija primila, ona se za svoju vjeru itekako morala boriti, tražiti sigurnost da joj upravo Bog govori. Vjera je Božja ponuda i čovjekov odgovor. Ponuda je svima ista, odgovori su različiti, jer su ljudi različiti. Svatko mora naći svoju sigurnost u Boga, inače nije moguće vjerovati. Čini se da dobar dio suvremenog svijeta te sigurnosti i ne traži. Doduše, nema više izravne borbe protiv Boga, onoga komunističkoga ateizma koji je ustvari bio antiteizam – ne: bez Boga, nego: protiv Boga – ali ima praktičnog ateizma, nezainteresiranosti za Boga i vjeru, života kao da Boga i nema. A Bog je temelj naše vjere. Obećao nam je Spasitelja i poslao ga. Obećao nam je spasenje i darovao nam ga. Prihvatimo Spasitelja da bismo i mi bili obuhvaćeni njegovim spasenjem. Priznajmo mu svoje grijehe i molimo oproštenje.

1. Koliko smo danas i mi spremni biti poslušni, svojim poglavarima i dragom Bogu?
2. Tražim li sigurnost u Bogu, ili ju tražim u ovom svijetu…

3. NEDJELJA DOŠAŠĆE

Radujte se u Gospodinu!

Nekoć se ova treća nedjelja došašća zvala: dominica Gaudete, nedjelja Radujte se! Naime, upravo tako započinje današnje bogoslužje, pozivom na radost uzetim iza Pavlova pisma vjernicima u Filipima. Nije to samo ozračje koje valja stvoriti pred Božić, nego poziv da u svome srcu ponovno otkrijemo razlog radosti. To je Božja blizina svima nama u svim našim brigama i nevoljama, tjeskobama i mukama. S Bogom ćemo sve nadvladati. A Božje dijete ima pravo biti radosno. A što ako nismo bili prava Božja djeca svojim životom, ponašanjem? Ima i tome lijeka: obraćenje, pokajanje, promjena života. To je sakrament koji običavamo zvati sakramentom pokore, a on je sakrament Božjega milosrđa, Božje dobrote. On nam nudi oproštenje, mir srca i radost. Prihvatimo Božju velikodušnu ponudu. I dijelimo svoju radost i svoja dobra s drugima, nećemo time ostati prikraćeni, nego obogaćeni. A sada pokajanjem otvorimo svoja srca Gospodinu da ih ispuni svojom radošću, tako nam je ona potrebna!

1. Radovati se unatoč svim mukama i nevoljama života jer je Bog blizu….
2. Sredstva kojim ostvarujemo radost jesu obraćenje, pokajanje, poniznost i promjena smjera našega puta…

2. NEDJELJA DOŠAŠĆE

Isus – središnja osoba povijesti

„Gospodin dolazi spasiti narode“, tako danas započinje Misno slavlje. Čini mi se da je središnja molitva današnje nedjelje ona što je izriče Zborna molitva ovoga dana. Njome Boga molimo neka ne dopusti „da nam rad na izgradnji ovoga svijeta bude zaprjekom na putu dok žurimo u susret „ Isusu. Kršćanin je aktivan član svoje ljudske, zemaljske zajednice i trudi se svim silama i sposobnostima doprinositi da ljudski život bude što kvalitetniji, pravedniji, ljudskiji. Ali , ujedno je svjestan da cijelim svojim životom i djelovanjem ide u susret Isusu, svome Spasitelju. Zemaljske brige i poslovi, ma kako opravdani bili, ne smiju ga posve apsorbirati, iscrpiti. Mi smo na ovom svijetu na putu prema Gospodinu. Gospodin nam svojom milošću dolazi u susret, a mi mu svojim životom i nastojanjem oko dobra pripravljamo put. Na to nas poziva današnje bogoslužje. Pripravimo put Gospodinu u svome srcu da bismo doživjeli radosni susret s njime. Svoje grijehe i slabosti odbacimo i za njih se pokajmo.

1. Trudim li se unatoč svih ovozemaljskih briga sačuvati svoj pogled i usmjeriti svoj život ka dolasku Mesije….?
2. Za sve je potrebna priprema, naš život neka bude u službi dolaska Gospodina, ne samo u došašću već cijeli život…

1. NEDJELJA DOŠAŠĆE

Davidov izdanak – naša nada

Živimo u vremenu određene rezignacije i čak beznađa. U ovim našim stranama nadali smo se slobodi, dobili smo rat, nadali se pravdi, doživjeli brojne nepravde, vjerovali napretku tehnike, a ona nas nerijetko otuđuje jedne drugima, pouzdavali se u napredak znanosti, a onda vidimo da se i ona zna izroditi. Ljudi su razočarani i nerijetko ne vide izlaza. Kada će prestati vrijeme korone, nošenja maski, straha od zaraze i smrti. Kršćanin je čovjek koji se nada. Nada kršćanina temelji se na Božjim obećanjima. Došašće koje upravo započinjemo, vrijeme je nade. Spominjemo se kako je starozavjetni Božji narod iščekivao dolazak Spasitelja, ali živimo između dva njegova dolaska: prvoga kojemu slavimo spomen i drugoga koji tek predstoji. Nije to pasivno iščekivanje, nego trajno zauzimanje oko dobra, oko popravka svoga života, oko doprinosa da ovaj svijet, koji je daleko od idealnoga, bude što bolji, pravedniji i ljudskiji. To je zadatak kršćanina koji ide ususret Isusu - Sudcu koji dolazi.

1. Mogu li otkriti duhovni smisao u materijalnom svijetu?
2. Došašće je odgovor čovjeka na poziv Boga koji dolazi… jesam li toga svjestan…

© Copyright 2020 župa Presveto Srce Isusovo - Karlovac