Godina A
2020.

Služenjem potrebitima služimo Kristu Kralju

Na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja. Na završetku još jedne godine spasenja ova nas liturgija poziva da sebe i svoj život predamo proslavljenom Kristu kao onome koji spašava sve ljude, osmišljava ljudsku povijest i povezuje sav svemir. Za evanđelje svetkovine u ovoj liturgijskoj godini imamo Isusov apokaliptički govor o općem sudu na temelju djela milosrđa prema potrebitima i patnicima. Isus se poistovjećuje s oskudnima i rubnima u ljudskom društvu. Podsjeća nas da će ljubav iskazivana djelima milosrđa biti mjerilo za sud pri kraju osobnog života i završetka svijeta.

1. Jesam li svjestan da će mi Gospodin dosuditi vječnost prema mome pridonošenju kvaliteti života potrebitih?
2. Tko su ljudi u mome životu u kojima nikako ne prepoznajem Krista? 

Bog traži radnike, a ne lijenčine

Zborna molitva nam poručuje da je duboka i trajna sreća postojano služiti Stvoritelju svega dobra. Uistinu, čovjek je najmirniji u duši kada služi svome Bogu i kad gleda svoga bližnjega kroz „Božje naočale“ i nastoji ga ljubiti prema uzoru na Krista Isusa. Okupljajući se na misnom slavlju u hramu Gospodnjem, želimo kroz molitvu i po sjedinjenju s Kristom u Njegovoj Riječi i Njegovu Tijelu i Presvetoj Krvi učiti trajno služiti Bogu svome od kojeg dolazi svako dobro i koji želi da po Njemu i u Njemu budemo trajno sretni na Zemlji i postanemo dionici nebeske sreće. Grijeh unesrećuje čovjeka i protivi se Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Zato na početku mise priznajemo svoje grijehe, za njih se iskreno kajemo i molimo Božje oproštenje.

1. Podcjenjujem li talente svoje i drugih ili ih čak držim bezvrijednim?
2. Što činim da se zakopano blago u mom partneru, članovima obitelji i radne sredine ojača i umnoži na dobro svih? 

Mudar čovjek izabire kraljevstvo Božje

Često kažemo da pameti nikad dosta. Koliko god čovjek imao iskustva i koliko god išao u školu, opet se iznova dogodi da izabere nešto što se kasnije pokaže pogrešnim. Danas dolazimo u dom Gospodnji ne samo da se „učimo pameti“ nego iznad svega mudrosti koja je dar Duha Svetoga. Mudrost, kojoj se čovjek najbolje uči slušanjem Božje riječi i molitvom, nadahnjuje nas da ne pogriješimo u najvažnijem izboru, a to je izbor između dobra i zla. Pridružujući se vjerničkoj zajednici u slavlju euharistije, prije susreta sa živim Gospodinom u Njegovoj riječi i u otajstvu Tijela i Krvi, Bogu Ocu ponizno priznajemo grijehe, za njih se iskreno kajemo moleći oproštenje.

1. Mudrost Božja pomaže čovjeku da dođe do svoga cilja a to je Kraljevstvo Božje.
2. Ulje u posudama jesu naša dobra djela koja skupljamo za vrijeme života… 

Grijeh je najgori duhovni korov

Današnji je blagdan dan i zajednička proslava svih onih koje je sam Isus već unaprijed proglasio svetima i blaženima u svojih osam blaženstava. To je ono veliko mnoštvo o kojem danas u prvom čitanju govori sv. Ivan u Otkrivenju: - Koje nitko ne mogaše izbrojiti iz naroda i plemena, puka i jezika… stoje pred prijestoljem u bijelim haljinama, palme im u rukama… Danas slavimo istinu, puninu istine o sebi, o nama da smo ljubljena Božja djeca, koja će se na ovaj dan jednom očitovati. Sada smo njegova grešna i slaba djeca, zato treba živjeti u vjeri i nadi, i jednom ćemo se naći među ovim velikim mnoštvom. Bog, naš Otac, daje nam priliku čistiti i očistiti se da možemo s njime sjesti za isti stol. Danas slavimo Crkvu proslavljenih, one koji nisu proglašeni svecima.

1. Koliko se brinem za svoju svetost i težim za njom?
2. Povezanost u molitvi jest zajedništvo živih i pokojnih… 

Ljubav prema Bogu i čovjeku više je od humanizma

Trajno poslanje svakog kršćanina jest: spoznavati volju Božju te joj svoju ljudsku volju podlagati svakog dana. Tomu nas uči Kristova riječ i nadahnjuje Duh Sveti čijem poticaju smo se i danas odazvali na ovu svetu misu u Božji hram. Ujedinimo se u molitvi i sudjelovanju u euharistijskoj žrtvi s ovom zajednicom i sa svim zajednicama diljem svijeta koje ovoga dana Gospodnjega prinose svetu misnu žrtvu i ujedinjuju se oko Krista stola. Učinimo to raskajana srca priznajući svoje grijehe i moleći Božje oproštenje kako bi i ova euharistija bila Bogu na slavu, a nama na spasenje.

1. Mjerilo nama kršćanima jest Bog. Ako je Bog na prvome mjestu i sve drugo biti će na prvome mjestu.
2. Iz ljubavi prema Bogu otvara se i prihvaća ljubav prema čovjeku – našem bližnjemu, to neka nam bude pokazatelj naše vjerodostojnosti.  

Sve ima vrijeme trajanja, samo je Bog vječan

Bogu darovano vrijeme nije i ne smije biti samo ono koje provedemo u crkvi jer čovjek u svakom vremenu i svakom mjestu treba živjeti s Bogom svojim. Ipak, crkva je mjesto osobite Božje blizine pa to vrijeme i treba biti Bogu posvećeno na osobit način. A redovito je riječ o okupljanju zajednice oko stola Gospodnjega kao što je to i ove nedjelje. Dozovimo sebi u svijest da smo kao pojedinci i kao zajednica došli pred ljubljenoga Boga u kojem je sve i po kojem je sve. Zato na početku svete mise želimo kajanjem očistiti svoju dušu od grijeha ponizno ih priznajući i moleći Boga da nam oprosti i primi ovu misnu žrtvu.
1. Bog nam daje razum da se njime služimo i da ispravno postupamo poštivajući ovozemaljske dužnosti a ne zanemarujući one nebeske. 

Solidarnost na putu ka gozbi Gospodnjoj

Dolazeći na misno slavlje pridružujemo se pozivu psalmiste da dadnemo Gospodinu „slavu i silu, slavu imena Njegova“ te da „prinesemo žrtvu i uđemo u dvorove Njegove“. Davanje slave Bogu i prinošenje žrtve izraz su naše ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu koja treba uključiti svakog čovjeka. Otvorimo svoje srce za djelovanje Božje milosti i ponizno priznajmo svoje grijehe: misli, riječi, djela i propuste kojima smo vrijeđali Boga i bližnje. Molimo Ga da nam grijehe oprosti i primi ovu misnu žrtvu.

1. Kako se ja odazivam na gozbu Ljubavi na koju me Gospodin poziva?
2. Valja se obući u „odjeću“ ljubavi, mira, pravednosti i poniznosti. Kako ne bi završili izbačeni kao i čovjek iz evanđelja… 

Grijeh je najgori duhovni korov

Dolazeći na misno slavlje u dom Gospodnji uvijek iznova, molitvom i sjedinjenjem s Isusom Kristom, pokazujemo svoju želju i nastojanje da Boga ljubimo iznad svega, a svoga bližnjega kao sebe samoga. Istinski vjernik je zaljubljenik u Boga kojem se uvijek iznova divi, kojem trajno zahvaljuje i raduje se susretu s Njim. Kako bi i ovaj susret s Gospodinom u euharistijskom slavlju bio susret ljubavi i zajedništva, ponizno priznajmo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo i molimo Boga da nam grijehe oprosti, krivicu otpusti i primi ovu svetu misnu žrtvu.

1. Koliko Bog daje i meni u životu, a često umjesto grožđa rađamo vinjagom…
2. Po našim plodovima ljudi nas prepoznaju, a kakvi su nam plodovi… 

Obećati i uraditi 

Probudimo u sebi želju da ovaj sat u crkvi, koliko otprilike traje nedjeljno misno slavlje, uistinu bude najljepši dio našeg vremena koje ćemo rado darovati Bogu pokazujući svoju spremnost darovati Mu sve što jesmo – cijelog sebe. Neka nas On podigne i ojača da uvijek budemo uz Njega i da Mu uvijek rado poklonimo svoje vrijeme te da svojim dobrim riječima i dobrim djelima budemo u Njegovoj službi. Na početku mise pokajmo se „što sagriješismo vrlo mnogo: mišlju, riječju i propustom“. Posebnu pozornost obratimo na grijeh propustom jer tako često propuštamo činiti dobro. Molimo od Boga oproštenje kako bi primio ovu misnu žrtvu i uslišio naše molitve.

1. Koliko sam spreman poći u vinograd Božji na Njegov poziv?
2. Kako vršim svoje svakodnevne dužnosti, bježim li od njih ili ih propuštam… 

Mjerilo pravde jest Bog a ne mi ljudi

Dolazak u crkvu na svetu misu sigurno je dobar izbor ako dolazimo srca otvorena za Boga i Božju riječ. Božja riječ i milost Duha Svetoga otvorit će nas i za ljubav prema našim bližnjima s kojima zajedno upućujemo hvalu Bogu. Božja riječ nas otvara i za sve narode, sve ljude i za cijeli svijet. U želji da Gospodin milostivo primi našu molitvu i ovu misnu žrtvu, ponizno priznajemo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo moleći da nam milosrdni Otac oprosti, skine krivicu i učini nas dostojnima ovih svetih misnih otajstava.

1. Čovječe, ne igraj se pravedna sudca jer nisi Bog, previše gledaš vanjštinu a nutrina ti je sakrivena…
2. Bog je pravedni sudac koji daje svakom po pravu i pravici….

Praštanje životna filozofija i filozofija života

Došli smo u crkvu slaviti Gospodina duboko zahvalni što Bog oprašta naše grijehe i uvijek nam iznova daje mogućnost uistinu biti Njegovi sinovi i kćeri. Bog nas je stvorio na svoju sliku te Mu želimo biti slični i po praštanju onima koji su nam učinili zlo. Potom ponizna duha iskreno priznajmo svaki grijeh kojim smo povrijedili Boga i svoga bližnjega – mišlju, riječju, djelom i propustom. Kajući se za svoje grijehe, zamolimo Svemogućeg Boga da nam grijehe oprosti i primi ovu misnu žrtvu.

1. Jesam li zahvalan i svjestan koliko me Bog ljubi i spreman mi je uvijek oprostiti…
2. Koliko sam ja spreman oprostiti svome bratu ili sestri? 

Zadaće svećenika 



Misna nam čitanja danas govore da smo ne samo odgovorni za svoje spasenje, nego i suodgovorni za spasenje svojih bližnjih. Bog šalje proroka Ezekiela da opomene narod, da bude Njegov glasnogovornik. On ima vjerno prenijeti ono što Bog traži od naroda. A Bog traži obraćenje i popravak. I Isus govori svojim učenicima o bratskoj opomeni: čovjeka koji je pogriješio valja opomenuti. Ne zato da se napravimo važnima, da pokažemo kako smo bolji od njega, nego da čovjeka koji luta vratimo s njegova lutalačkog puta. Kršćanin, a posebno svećenik, ne bi smio biti čovjek koji laska, koji samo lijepo govori da se dodvori slušateljima, niti čovjek koji govori o nečijim pogrješkama iza leđa, ogovara, nego mora imati hrabrosti reći u lice, ali obzirno, bratski, „u četiri oka“, ne pred drugima, da ga ne ponizimo. A sve to ima biti s ljubavlju i sviješću da smo i sami grješni. A ako sebe ispravljamo, to je najbolji poticaj i drugima. Ispitajmo svoju vlastitu savjest i pokajmo se za svoje grijehe.

1. Prihvaćam li iskreno bratsku opomenu člana svoje obitelji ili prijatelja?
2. Koliko molim za drugoga da se obrati a koliko ga ogovaram iza leđa? 

Sa životnim križem za Isusom 

Božji ljudi nisu uvijek ugodni. Znaju govoriti i ono što ljudi ne bi rado htjeli čuti. Ali nisu oni poslani da bi se svidjeli ljudima, pogotovo ne zato da bi jeftinim obećanjima podilazili ljudima i zarađivali za sebe neke poene. Život se ne sastoji samo od lijepih i ugodnih stvari. Često je za zlo kriv sam čovjek. Zato prorok mora u ime Božje pozivati na popravak i najavljivati kaznu, ako se ljudi ne obrate. Time se sam izlaže porugama mase, pa i pravom progonu. I Isus govori o patnji koju će sam podnijeti ali i o patnjama koje ćemo mi imati u životu, te nas poziva da za njim nosimo križeve svoga života. Križevi u našim crkvama i kućama, pa i križići o našem vratu, nisu (samo) ukras, nego podsjetnik na ozbiljnost života i na Božju ljubav koja nam pomaže da i životne poteškoće možemo nadvladati. Isusovim križem smo otkupljeni; neka nas snaga toga križa očisti u srcu na dostojan susret s Bogom u ovom misnom slavlju. Zato se najprije pokajmo za grijehe koji su Isusa odveli na križ.

1. Dopuštam li da me Božja riječ pogodi, probudi i promjeni? Ili …..
2. Kako prihvaćam svoj križ koji mi Bog daje – na isti način pokazujem kakva je moja vjera… 

Petrova vjera – TEMELJ CRKVE

Današnji svijet stoji jako pod utjecajem tzv. javnog mnijenja. Mediji nam nameću vlastito mišljenje i stavove. Računa se s time da će mnogi ljudi nekritički prihvatiti i ono što im se sugerira. Za mnoge je „javno mnijenje“ ujedno i vlastito: “bilo je na televiziji“, „pisalo je u novinama“. A koliko se manipulira tim „javnim mnijenjem“! O tome je li nešto istina ili ne, je li nešto moralno ispravno ili krivo, ne odlučuje većina niti njezino mišljenje. Postoje objektivne norme koje su iznad pojedinačnog pa i kolektivnog mišljenja. Nedjelja je prilika da malo razmislimo o svojim vlastitim stavovima. A vjera je uvijek vlastiti stav. Isus danas i nama postavlja isto pitanje kao nekoć apostolima: „Što vi kažete, tko sam ja?“ Odgovor može dati samo svatko sam za se. Ako svaki od nas sada prizna da je Isus za mene „Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“, onda imamo zajednicu vjernika Crkvu, kojoj je Isus postavio prvoga papu – Petra. U toj zajednici sada želimo slaviti sveta Otajstva, pa se najprije saberimo, dušu pripravimo i Bogu se u kajanju otvorimo.
Krist je ustanovio Crkvu i izabrao Petra za prvoga papu

Kako slušam papu, biskupa i svoju Crkvu, ili vlastito mišljenje stvaram na temelju neutemeljenih argumenata? 

Isusov kompliment 

Ljubav koja je isključiva, nije ljubav nego sebičnost. Toliko to puta doživljavamo u našim međuljudskim odnosima, ali slično je i u našem odnosu prema Bogu. Kad k Njemu želimo pristupiti, ne smijemo nikoga isključivati. Njegova je ljubav otvorena svima, pa i onima koje mi nismo u stanju voljeti, prema kojima smo ravnodušni ili koji su nam zbog nečega omraženi. U svojoj molitvi, posebno u slavlju svete Mise, kršćanin nikoga ne isključuje, ni po vjerskom, ni po nacionalnom, niti ideološkom, niti rasnom ključu. Isus nam danas za uzor vjere i ustrajne, pouzdane molitve stavlja jednu strankinju, poganu Kanaanku, s kojima se Židovi nisu htjeli ni družiti. Kakav je tko u srcu; ne znamo mi, ali zna Bog. I ovu svetu Misu prikazujemo ne samo za sebe i na svoje nakane, nego za cijelu Crkvu i sve narode svijeta, da svi dožive i vide spasenje Božje, svima nam darovano. Pripravimo se na to iskrenim pokajanjem za svoje grijehe.

1. Bog voli svakog čovjeka i sve narode, jesam li toga svjestan?
2. Jedino vjera i upornost čine čuda, to nam potvrđuje i žena Kanaanka… 

Vjernikovo srce – njiva za Božje sjeme

Suvremena poljoprivreda poznaje mnoštvo sredstava kako bi određeni usjev donio što više ploda. Poštuju se, koliko je god moguće, optimalni rokovi za sjetvu, bira se kvalitetno sjeme, ispituje se koje najbolje odgovara pojedinom tlu, poduzima se pravovremeno prihranjivanje, koriste se sva moguća zaštitna sredstva. Ipak, najvažnije je da je zemlja kvalitetna, da je optimalno pripremljena. Pokušava se sa što manje ulaganja što više postići. Isus danas koristi jednu takvu sliku da pokaže kako Bog postupa sa sjemenom svoje riječi koju sije u srca ljudi. Sije ne štedeći, upravo rasipno. I događa se da neko pozobaju ptice, drugo ne donese roda zbog kamenita tla ili korova koji ga uguši, ali neko donosi obilan plod, čak strostruk. Bog ne može biti na gubitku. Kao vjernici pozvani smo pripraviti pogodno tlo da sjeme Božje riječi u našim srcima i savjestima donosi svoj rod. Očistimo ga iskrenim pokajanjem od trnja i korova naših grijeha i slabosti, da bismo i mi donijeli rod koji Bog od nas očekuje.

1. Bog daje u izobilju svakome od nas, jesmo li toga svjesni?
2. Jesam li kadar prepoznati korov u svom srcu i isčupati ga kako bi dobro sjeme dalo dobar urod u mome životu? 

Kad smo uspjeli u životu?

U svakom će gradu ili selu strancu i turistu najprije pokazati kuću u kojoj se rodio, živio i djelovao neki »veliki čovjek«, koji je postigao nešto značajno na bilo kojem području: pismenosti, znanosti, kulture, politike, sporta ili koje druge djelatnosti. A takvih je malo. Zato se o njima najviše govori, jer su oni proslavili svoje mjesto. A jesu li onda svi oni drugi kojima takvo što nije pošlo za rukom »mali ljudi«? Isus danas govori upravo o takvim, malim, jednostavnim ljudima, ljudima koji osjećaju i nose teret života, bolesti, siromaštva, napuštenosti, ali koji imaju otvoreno srce, koji će radije trpjeti siromaštvo nego na nepošten način doći do bogatstva, koji su spremni i nepravdu podnijeti, ali je drugome ne nanijeti, ljudima umornima od života, ali koji se ne predaju, nego nastavljaju borbu i nerijetko trebaju tuđu pomoć. A takva je većina od nas. Utješno je što upravo za takve Isus ima posebno razumijevanje, dapače hrabri ih i poziva k sebi. S njime svatko može uspjeti i pobijediti. Zamolimo Isusa da svojim oproštenjem najprije s nas skine teret krivice i grijeha, kako bismo lakše nosili terete života i drugima ih pomogli nositi.

1. Prepoznajem li obične i malene ljude u svojoj sredini?
2. Krist se stavlja uvijek na strani malenih a ja? 

Život nalaze oni koji ga daruju iz ljubavi prema Bogu

U tami se čovjek opravdano plaši jer ne može primijetiti moguće opasnosti koje ga vrebaju. Budući da se opasnost ne može vidjeti, puno je teže obraniti se. Osim toga, čovjek se osjeća vrlo nesigurno i nelagodno jer ne vidi gdje staje i kamo ide. U molitvi posvješćujemo sebi da smo po krštenju postali sinovi svjetla. Isus Krist, Svjetlo svijeta, prosvijetlio je i život svakog od nas te vidimo kuda koračamo i u vjeri znamo kamo idemo. Kao djeci svjetla ne priliči nam tama grijeha koji vrijeđa Boga i bližnjega te nas skreće s puta spasenja. Zato ponizno priznajmo svoje grijehe i pokajmo se.

1. Jesmo li spremni ostaviti sve za Boga?
2. Uzimam križ i nosim ga, nisam sam Krist je uz mene… 

Ne bojte se ljudi!

Oduvijek su svjetski moćnici htjeli vladati ne samo svojim zemljama, nego i svojim podanicima. Vlast brzo opije čovjeka. Brže se od nje postaje ovisnikom nego od droge ili alkohola. I htjeli bi biti sve moćniji i silniji. Rimski su se carevi proglašavali bogovima i nemilo progonili one koji tu suludu ideju nisu prihvaćali. O tome svjedoče toliki mučenici prve Crkve. Ali isto se ponavlja kroz povijest. I danas! Doduše ne nazivaju se bogovima, jer bi to bilo smiješno, ali ne trpe da netko misli svojom glavom, da vjeruje svoju vjeru, da ima svoja moralna načela od kojih nipošto ne će odustati. Neki pak u vrijeme pritiska popuštaju, odriču se svojih svetinja, kako bi im bilo bolje na ovome svijetu. Isus danas opominje da se ljudi ne bojimo, da budemo ljudi čvrstih uvjerenja i da po njima hrabro živimo. A onaj tko se toga odreče, odrekao se sebe. Kako onaj koji se odrekao Boga u vremenu, misli biti Božji u vječnosti? Ispitajmo se, započinjući ovo sveto misno otajstvo….

1. Jesmo li čvrsti u svojoj vjeri i moralnim načelima?
2. Jesam li se spreman prodati za »Judine škude«? Imam li ipak granicu do kuda idem? 

Božje stado treba pastire, Božja žetva žeteoce

Dragi vjernici, braćo i sestre, zadaća koju je Isus dao svećenicima jest navješćivati i tumačiti Božju riječ i pozivati na služenje braći ljudima. Poslani smo k bolesnima, ožalošćenima, usamljenima i izoliranima. Isus nas šalje kao nekoć Dvanaestoricu koju je izabrao. Poslao nas je s povjerenjem ne kao sluge i robove, nego kao svoje prijatelje. Upitajmo se, jesmo li bili odgovorni pastiri, dobri žeteoci, revni radnici, bez gledanja na vlastite interese, kako nam Isus danas govori. Vas dragi vjernici pozivam da molite za svoje svećenike, a posebno za one koji se spremaju na put svećeništva. Molimo za naše bogoslove: Josipa, Antu, Luku, Patrika, Lea, Dinu i Ivana, neka ih Gospodin sačuva i dovede do oltara. Njih je Bog izabrao i pozvao a nas poziva da za njih još više molimo, da ne samo dođu do oltara već da budu zaista učenici po Kristovu srcu.

1. Koliko molim za svoje svećenike da budu bolji i svetiji?
2. Jesu li vrata srca moje obitelji otvorena za Božji poziv u svećeništvu i redovništvo? 

Tajna Presvetog Trojstva nije ljudska umotvorina

Ulazeći u crkvu, prstom smo dotakli blagoslovljenu vodu i napravili križ na čelu te se prekrižili izgovarajući riječi: »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!« Dakle, već na ulazu u crkvu ispovijedamo Presveto Trojstvo: vjeru u jednog jedinog Boga u tri osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga. Uistinu je to tako dosjetljivo zamišljeno da se na ulazu u hram Gospodnji odmah, znakovima i tiho izgovorenim riječima, sjetimo svoga krštenja i uvijek iznova ispovijedamo tako lijepu, a tako duboku – preduboku vjersku istinu da Bog jest jedan, a opet nije samac nego Bog u tri božanske osobe, u savršenom vezu božanske ljubavi. Toga i takvog Boga želimo slaviti i tijekom ove mise. Pred neizmjernim i tajanstvenim, a opet tako bliskim i tako očitim Bogom, ponizno priznajemo svoje grijehe, za njih se pokajmo i molimo Božje oproštenje.

1. Bog u Presvetom Trojstvu od krštenja do smrti, dio života svakog vjernika
2. Ispovijedam li tu vjeru u svom životu? 

Govor Duha – govor ljubavi 

Ovom euharistijom ujedinjujemo se, kao živa Crkva, oko Isusa Krista nastavljajući činiti ono što Crkva čini stoljećima: slavi Boga Oca po Isusu Kristu u Duhu Svetom. U središte današnjeg razmišljanja o Bogu stavljamo treću božansku osobu – Boga Duha Svetoga koji je najfiniji božanski vez ljubavi između Boga Oca i Boga Sina. Upravo taj Duh nas je nadahnuo da dođemo na ovo sveto mjesto te slavimo i hvalimo Boga jer nam je darovao svoga Duha. Duhom Svetim potaknuti želimo se na početku mise sabrati i prisjetiti svojih grijeha te se za njih iskreno pokajati moleći jakost Duha da možemo slaviti Boga i dušom i srcem sa svime što jesmo.

1. Koliko sam otvoren Duhu Svetom kojeg sam primio u sakramentu sv. Potvrde?
2. Bog nas nije ostavio same, uvijek je tu uz nas, potiče nas na promjenu i suradnju. Da li mu se odazivam u svom životu? 

Živjeti tako da se Krist proslavi u nama

Došli smo u crkvu na misno slavlje. Upravo u crkvi, koja je Bogu posvećen prostor, osjećamo i kao pojedinci i kao zajednica na poseban način Božju blizinu. Želimo po sakramentu najtješnjeg jedinstva s Gospodinom Isusom Kristom da Bog bude i ostane prisutan u našim dušama kako bismo u svagdanjem životu mislili Božje misli, govorili Božje riječi i činili Božja djela. Istinska kršćaninova težnja treba biti sjedinjenje s Isusom Kristom i to što snažnije, što trajnije i što učinkovitije. Sjedinjenje s Kristom znači u isto vrijeme odricanje od grijeha koji je jedini istinski čovjekov neprijatelj. Zato i mi na početku ove mise ponizno priznajemo svoje grijehe, za njih se kajemo moleći Božje oproštenje.

1. Jedino uska povezanost s Kristom čini nas Njemu sličnima..
2. Nema sjedinjenja s Kristom bez odricanja od grijeha, jesam li spreman na to…

Božje zapovijedi su zapovijedi Oca
koji nas ljubi

Ulazna pjesma nas poziva da do nakraj zemlje objavljujemo ugodnu vijest da je Bog izbavio narod svoj po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Svemogućeg Boga molimo da neoslabljenim zanosom slavimo uskrslog Gospodina kako bi po nama činio svoja djela! Svakom od nas, u susretu sa svakodnevnicom, nerijetko oslabi zanos koji smo imali kao djeca dok smo učili molitve i bili otvoreni za Božju riječ i djelovanje Božjega Duha. Zato na početku svete mise želimo osloboditi se grijeha ponizno ih priznajući pred Bogom koji sve zna i koji nam uvijek iznova daje prigodu da mu budemo blizu. Pokajmo se iskreno za svoje grijehe kako bi naša misna žrtva bila Bogu na slavu, a nama na spasenje.

1. Kada nas netko ljubi kao Otac, je li ga teško slušati?
2. Bog svojih nikada ne ostavlja, nego ih brani i čuva. Dopusti Branitelju da te vodi kroz život i nećeš nikada požaliti… 

S Isusom u istini, na putu k vječnosti 

Okupili smo se na misnom slavlju u kojem se, kako kaže darovna molitva, vrši časna razmjena darova i u kojoj mi dajemo Bogu ono što nam je On sam darovao kako bismo, blagovanjem Tijela i Krvi Njegova Sina, postali dionici božanske naravi. Čovjekova svijest ne može doseći veličinu i bogatstvo dara po kojem naša ljudska narav postaje dionikom božanske naravi. Stoga je dostojno i pravedno to primiti duha ponizna i raskajana. Zato ovoj nekrvnoj žrtvi pristupamo prignute glave pred velikim i dobrim Bogom i srca zahvalna koje ponizno priznaje svoje grijehe i za njih se kaje te moli oproštenje kako bi euharistijsko slavlje bilo Bogu na slavu, a nama na spasenje.

1. Postoji mnogo putova, mnogo „istina“ i jedan darovani život. Odgovor je samo u Kristu?
2. Marijo, majko naša – posrednice naša, uči nas i upućuj svome Sinu, kako bi poslušali tvoj poziv: Što god vam rekne, učinite! Sve drugo odvodi nas od neba…

Uho koje prepoznaje glas Dobroga Pastira

Okupili smo se oko oltara na koji silazi uskrsli Krist ove nedjelje koju Crkva obilježava kao Nedjelju Dobrog Pastira. Isus je dobri, savršeno dobri i najbolji Pastir koji nas božanski ljubi i brine za svakoga od nas. O Kristovoj dobroti i ljubavi na osobit način propovijedaju svećenici, a svojim posvećenim životom i radom nastoje u praksi pokazati redovnici i redovnice. U vremenu sve većeg sekularizma i utjecaja materijalizma, sve je manje onih koji su spremni slijediti Krista u svećeničkom i redovničkom pozivu u bogatim zemljama. Zato tijekom ove mise na osobit način ujedinjujemo svoje molitve da nam Gospodin daruje nove svećenike, redovnike i redovnice te da oni koji to jesu žive uistinu svetim životom. Molimo i za one koji se pripravljaju slijediti Dobrog Pastira izbliza. Euharistiju započinjemo i ovaj put pokajničkim činom: skrušena srca priznajemo svoje grijehe, za njih se kajemo i otvaramo se Božjoj riječi i Božjem Duhu.

1. Dobri Pastir poziva i u današnje vrijeme, ima li odvažnih i danas da mu se odazovu?
2. Zahvaljujemo Gospodinu na svim duhovnim zvanjima a posebno iz naše župne zajednice, imamo ih sedam i jednu sestru redovnicu u klarisama, molimo li za njih? 

Emaus – paradigma osobnoga susreta s Kristom

Čovjekovo tijelo, nakon što prođe djetinjstvo i mladost, počinje starjeti i mladost se više ničim ne može vratiti. Iako medicina domišlja na različite načine, povratak u mladost i nije moguć i čovjekovo tijelo gubi ljepotu i svježinu. Međutim, duh nije nužno podložan starenju. Zato se s pravom, okupljeni na ovom misnom slavlju, radujemo što nam Gospodin uvijek iznova po svojoj Riječi, otajstvu tijela i krvi te po svom Svetom Duhu obnavlja mladost duha i vraća nam, na osobit način po milosrdnom praštanju u sakramentu krštenja, dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. Radujući se što ćemo, po uskrsnuću duha i tijela, živjeti vječno sa svojim Gospodinom, iskreno priznajmo svoje grijehe, koji jedini mogu naš duh učiniti „starim“, te molimo od Boga oproštenje kajući se za njih kako bismo dostojna srca slavili ova sveta misna otajstva.

Vjerujemo iako nismo vidjeli

Okupili smo se oko Krista uskrsloga koji je redovito oslikan u bjelini i svjetlu kao znakovima slave i pobjede nad tamom grijeha i smrti. Ovu nedjelju nazivamo Bijelom nedjeljom jer su u prvim kršćanskim vremenima odrasle krštene osobe od uskrsne noći, u kojoj su bivali kršteni, nosili bijelu haljinu sve do ove nedjelje. To je bio znak očišćenosti od grijeha i prisličenja Kristu uskrslome po djelovanju krsne milosti i Duha Svetoga. Biti slični Kristi uskrslome i biti odijeljeni od grijeha, treba biti trajna želja i nastojanje svakog među nama. Bog je taj koji nas po svom milosrđu i praštanju čisti od grijeha. Zato mu dolazimo duha ponizna i srca raskajana te priznajemo svoje grijehe i molimo oproštenje kako bi misno slavlje ove Bijele nedjelje uistinu bilo Bogu na slavu, a nama na spasenje.

1. Biti u zajednici, pripadati Crkvi, znači vjerovati iako ne vidjesmo… nema privatne vjere
2. Biti poslušan i podložan Crkvi, njenim pastirima – slušati i slijediti Krista. Sve drugo je stavljanje sebe u središte što me udaljuje i čini razdor u meni i oko mene… Jesam li toga svjestan?  

Radosna vijest koja ne zastarijeva

Svi blagdani i svi dani u liturgijskoj godini ulijevaju se u ovaj dan – dan uskrsnuća Gospodina našega Krista. Svi dani i svi blagdani svoj istinski duboki smisao dobivaju u ovoj svetkovini nad svetkovinama kada slavimo Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Za čovjeka nije moglo niti će moći biti radosnije i veće vijesti od vijesti Uskrsa, od vijesti da je Isus Krist prešao iz smrti u život koji nema kraja i u koji zove svakoga od nas. Naš put u život vodi Kristovim putem, a to je put poslušnosti volji Očevoj i put kroz zemaljsku smrt koja je u svakog od nas upisana već na dan začeća. Na ovaj sveti dan želimo dušom i srcem slaviti Gospodina moleći na početku da sve više umiremo grijehu, a živimo Bogu. Zato priznajmo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo i molimo Božje oproštenje kako bismo dostojna srca slavili ova sveta misna otajstva.

1. Moja vjera u Krista Uskrslog pokazuje se u mome životu ili je još uvijek na površini…
2. Vidjeti i povjerovati da je Krist živ, biti svjedok te velike ljubavi koja je promijenila svijet i danas ga mijenja preko mene i tebe…  

S Isusom u posljednjim trenucima

Cvjetnom nedjeljom započinjemo Veliki tjedan. Svaki dan u tom tjednu nazivamo velikim i to velikim u Božjem, a ne u ljudskom smislu. Riječ je o veličini koja se očituje u malenosti; o veličini koja svoju moć pokazuje kroz služenje onim najmanjima; o veličini koja se očituje u ljubavi očitovanoj darivanjem samoga sebe i to darivanjem samog Sina Božjeg za spasenje grešnog čovjeka. Blagoslovljenom vodom bit će poškropljene grančice koje ćemo nositi u procesiji, ali i mi sami, u znak naše spremnosti da ponizno priznamo svoje grijehe i uistinu krenemo Isusovim putem koji vodi prema našoj pravoj domovini, prema Ocu koji nas neizmjerno ljubi i strpljivo čeka da nam daruje mjesto u svome kraljevstvu. Pridružujemo se masi koja Ga je oduševljeno dočekala pred i u Jeruzalemu ili Ga dopratila od obližnje Beftage odnosno Betanije gdje je uskrisio Marijinog i Martinog brata Lazara. Međutim, ne želimo se nikada okrenuti od Isusa niti se svojim grijesima pridružiti onima koji su, samo nekoliko dana kasnije, tražili da Ga se razapne.

1. Gospodine i ja želim ove godine u posebnim prilikama u duhu biti sudionik tvoga dolaska u Jeruzalem i klicati» Hosana Sinu Davidovu«.
2. Ulazeći s Tobom u Veliki tjedan, pomozi nam da priznamo svoje grijehe i budemo uz Tebe i tvoj put muke, umiranja ali i Uskrsnuća… 

U trenucima čovjekove boli, Bog je posebno blizu

Vrijeme korizme treba biti vrijeme snažnije borbe protiv grijeha, posebno onih koji su nam prešli u naviku. Istodobno to treba biti vrijeme djela pokore i milosrđa, odnosno zauzetog stupanja Božjim putem. Korizma je razdoblje cjelovitog povratka na put Božji s puta grijeha i vrijeme odlučnosti da se na putu Božjem i ostane. Ići putem Božjim znači ići putem poniznosti. Zato na početku današnjeg susreta s Božjom riječi i Kristom živimo pod prilikama kruha i vina, ponizno se i prigibamo pred svemoćnim Bogom, priznajemo svoje grijehe, za njih se iskreno kajemo i molimo Božje oproštenje.

1. Gospodine pomozi nam da se odreknemo grijeha, posebno onih kojih nismo niti svjesni…
2. Bože, daj, da umremo grijehu a uskrsnemo Tebi. Ovi dani su prilika da vratimo srca Bogu, da vratimo molitvu u obitelji, da vidimo druge u potrebi… 

U čovjekovim dobrim djelima prepoznaju se Božja djela 

U darovnoj molitvi svećenik u ime zajednice moli: "S radošću Ti prinosimo ovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti. Molimo Te da je s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta.“ Na početku euharistije prizovimo u svijest da slavimo misnu žrtvu koja nam daje lijek protiv smrti. Postoje bolesti za koje ima lijeka, a postoje i one neizlječive za koje se čovjek tek nada da će u budućnosti biti izlječive. Za smrt nema lijeka ma koliko čovjek uspijevao produžiti svoj životni lijek. Odgovor na smrt je Kristova žrtva. Ona je lijek i za smrt i za bolesti ovozemaljskoga života koji je ispunjen s tako puno tuge i jada. Kristova žrtva ga pretvara u život vječni u kojemu neće biti „ni suze ni jauka“.

1. Vratiti se cijelim bićem Gospodinu u korizmenom odricanju molitvom, postom i dobrim djelima, jedini je način duhovnog ozdravljenja…
2. Misliti na drugoga znači biti poslušan i ponizan, čuvajući sebe – čuvamo drugoga. Bog više voli poslušnost nego žrtvu. 

Od zemaljskoga ka duhovnomu 

Vrijeme korizme vrijeme je čišćenja duše od grijeha, posebno onih koji su nam postali navika te se traži veći napor i jača pokora da ih se iskorijeni. Bog, preko proroka Ezekijela, obećava da će nas očistiti od svih naših nečistoća i dati nam novo srce. To novo srce jest srce po Božjoj mjeri; srce u kojem će stanovati Bog i u kojem će biti mjesta za svakoga čovjeka kojeg nam Bog, u svojem božanskom promislu, šalje na naš životni put. U želji da ovu euharistiju slavimo obnovljena srca, ponizno priznajmo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo i molimo Boga za oproštenje.

1. Korizma želi promijeniti našu nutrinu a ne našu vanjštinu, srce….
2. U molitvi, postu i odricanju kroz korizmeni hod želimo da se promjeni naše srce i da bude mjesto gdje će Bog prebivati… 

Trajno povjerenje u Boga je kršćaninova najbolja navigacija 

Pridružimo se riječima ulazne pjesme, uzetim iz Psalma 25, te molimo Gospodina da se, dok je svijeta i vijeka, spominje svoje nježnosti i ljubavi prema nama ljudima. Ujedno molimo da svoje pouzdanje ne temeljimo na vlastitim snagama nego na pouzdanju u Boga jer su ljudske snage krhke i lako zakažu dok su Božja snaga, ljubav i milosrđe neizmjerni i nikada se nećemo postidjeti ako se u Njega pouzdajemo. Na ovo misno slavlje dolazimo s dubokom sviješću o vlastitoj grešnosti i s velikim pouzdanjem u Božju ljubav i milosrđe te ponizno priznajemo grijehe i molimo od Boga oproštenje kako bi ova euharistija bila Bogu na slavu, a nama na spasenje.

1. Patnja je u svakoj životnoj varijanti čovjekov pratitelj, bježiš li od nje?
2. Molitva nema alternativu, budimo i mi s Isusom na brdu Tabor, kako bi znali moliti i preobraženi vratiti se u život… 

Molitva i post izvanredan su način upoznavanja Božje volje 

Psalam, koji nam donosi današnje misno slavlje, izvanredno odgovara stavu koji bismo kao vjernici trebali zauzeti na početku korizmenog vremena, ali i na početku ove mise: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom.“ Priznajući svoje grijehe i kajući se za njih te moleći od Boga oproštenje, otvaramo svoje srce za Božje milosno djelovanje i susret s Njime u Njegovoj riječi u otajstvu Tijela i Krvi.

1. Korizma moj novi početak u promjeni vlastitog srca i životnoga hoda ili sve ostaje na površnosti u ispunjavanju tradicije?
2. Koliko sam poslušan Bogu a koliko podložan zlu?

Najprirodnije je da čovjek drugom čovjeku čini dobro 

Ulazna pjesma za ovu nedjelju donosi molitvu psalmiste:“ Ja se u Tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam, nek̕ mi se srce raduje spasenju Tvome“. Pouzdanje u Božju dobrotu poticaj je da čovjek bude dobar prema drugom čovjeku. Zahvaćenost Božjom dobrotom treba biti vidljiva u dobrim riječima i djelima prema drugom čovjeku. Duboko uvjereni da je Bog neizmjerno dobar, dolazimo u dom Božji slaviti Ga i dati hvalu svetom Imenu Njegovu te Ga moliti da svojom dobrotom ispuni i srce svakog od nas. Svjesni Božje dobrote, s tugom u srcu ponizno priznajemo grijehe kojima smo uvrijedili Boga te se kajemo za sve ono kada nismo bili dobri prema svojim bližnjima i kad nismo širili Božju dobrotu. Bog je naše najveće dobro jer je On jedini dobar i zato se kajemo za svoje grijehe moleći da nam ih oprosti i primi ovu misnu žrtvu.

1. Gospodine, koliko je gorčine u mom životu? U našim različitostima, stavovima, opredjeljenjima kadri smo mrziti jedni druge… Konkurencija, ljubomora i neprihvaćanje?
2. Gospodine, ljubiš i prihvaćaš svakoga, pomozi i meni da prihvaćam one drugačije, da im oprostim i molim oproštenje… To je poruka s Tvoga križa! 

Božja providnost, a ne „sudba kleta“ 

U ovaj hram Gospodnji dovela nas je i svijest da nam je potrebna hrana Božje riječi i nebeska hrana Isusovog Tijela i Isusove Krvi. Želimo da ta prisutnost siđe i u naše srce. Zborna molitva nas podsjeća da Bog boravi u pravednom i iskrenom srcu. Pravednost i iskrenost, nažalost nisu uvijek naši suputnici. Zato duhom silazimo u nutrinu svoje duše i dubinu svojega srca kako bismo se prisjetili svojih grijeha te se za njih iskreno pokajali.

1. Gospodine, pomozi mi da uvidim gdje me najviše nagriza grijeh?
2. Jesam li spreman »odreći se« svoga oka ili svoje ruke, kako bi sačuvao svoj život za život vječni?
Daj, Gospodine, snage svakome od nas da ne preispitujem druge već sebe i da se uz Tvoju milost i dobrotu obratim i promijenim svoj život… 

Ni sladunjav, ni liberal, ni revolucionar, nego raspeti Krist

Dolazimo nedjeljom u hram posvećen Gospodinu kako bismo ovo vrijeme posvetili Njemu te Ga slavili svojim glasom, svojim mislima i svime što jesmo. To činimo u zajednici vjernika koji vjeruju i Gospodina na isti način slave. Posvećujući Mu svoje vrijeme i svoje snage, molimo Ga da nas iz dana u dan posvećuje, odnosno čini sve sličnijima sebi. Ono što nas od Njega razlikuje jest grijeh jer On bijaše „nama u svemu jednak osim u grijehu“. U želji da nas slavljenje svetih otajstava posveti i učini sličnijima Kristu, ponizno priznajmo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo moleći Boga Oca da nam ih milostivo oprosti i primi ovu misnu žrtvu.

1. Odlazimo u crkvu i molimo se, ali kakvo je naše svjedočenje u konkretnosti života?
2. Sol ostaje uvijek sol ne može nestati ali može obljutaviti. Jesmo li mi kršćani uistinu sol svijeta koji mu daje okus ili smo još daleko od toga? 

Tko je taj Kralj slave? To je sam Gospodin

Krist je svjetlo na prosvjetljenje naroda na što nas podsjeća uskrsli Jaganjac i upaljena uskrsna svijeća. To su znakovi radosti i Kristove pobjede. To Kristovo svjetlo trebamo odnijeti tamo gdje još uvijek vlada tama, tu Božju radost odnijeti tamo gdje vlada tuga i razočaranje. I sami, koliko god je to moguće, moramo biti povezani i ujedinjeni s Kristom kao svojim Gospodinom i Spasiteljem, a nadasve najboljim prijateljem. Uzmi iz Marijinih ruku malenog Isusa i u svom srcu ponavljaj Šimunove riječi, što ih je Marija u poniznosti svog srca prihvatila: »...svjetlost na prosvjetljenje naroda, slava puka svoga Izraelskoga...«

Kako prikazuješ dar svoga života Bogu kada ideš u cekvu na sv. Misu?
Uspijevaš li čuti Božji glas kao Marija - u poniznosti svoga srca?

Sila Božja nasuprot sile ljudske

Ulazna pjesma poziva nas „pjevati Gospodinu pjesmu novu“. Štoviše, psalmist poziva cijelu zemlju i sve što na njoj živi da pjevaju Gospodinu. Tu očito nije riječ samo o pjevanju nego sav život, i to sve što diše, treba biti poput pjesme kojom se daje hvala Gospodinu pred kojim „slava i veličanstvo, sila i sjaj u svetištu Njegovu“. Okupili smo se u Božjem svetištu, u Njegovu hramu da Mu dadnemo hvalu sa svim što jesmo, cijelim bićem u želji da naša misna žrtva, makar i ne bila pjevana, bude istinski pjesma Gospodinu našemu. Neka naša hvala dođe iz srca ponizna i raskajana. Priznajmo svoje grijehe, za njih se iskreno pokajmo i molimo da nam Bog oprosti i primi ovu misnu žrtvu.

Kako sudjeluješ u Sv. Misi, pasivno ili aktivno?
Slaviti Gospodina cijelim bićem, sudjelovanjem, slušanjem, pjevanjem…

Svjedoci trebaju svjedočiti 

Zborna molitva tijekom mise današnje nedjelje podsjeća nas na Božju svemoć. On kaže da su u Njegovoj ruci svemirska prostranstva koja nadilaze čovjekovo znanje i mogućnost spoznaje. Na razne načine čovjek pokušava prodrijeti u tajne svemira kojeg je, ne samo on, nego i sama Zemlja tek jedan maleni dio. Međutim, Bog ne drži u svojoj ruci samo beskrajna svemirska prostranstva nego i srce svakog čovjeka. A čovjekovo srce je također velika tajna, pa čak i ono srce koje kuca u njegovim „drugima“. Na početku ovog misnog slavlja želimo duhom sići u dubinu svoga srca kako bismo susreli živoga Boga i kako bismo iz srca izagnali grijeh.

Bog je gospodar čitavoga svijeta, vjeruješ li u to?
Dopusti Gospodinu da vodi tvoje srce i nećeš zalutati… 

Vladati znači služiti

Današnji blagdan Krštenja Gospodinova izravno je povezan sa svakim od nas krštenika jer smo po svojemu krštenju postali ucijepljeni u Krista i pridruženi velikoj zajednici Njegovih vjernika, odnosno Crkvi Katoličkoj. Krštenje briše Istočni i svaki drugi grijeh. Nakon što smo oprani krsnom vodom, postali smo istinski sinovi i kćeri. Naše krštenje trajni je poziv na slušanje Sina Božjega i postupanje u skladu s Njegovim riječima, kako ne bismo samo imenom i riječima bili Božji sinovi i kćeri nego djelima i životom. Crkva nas na početku svake mise, a posebno danas, poziva sjetiti se svoga krštenja, ponizno priznati svoje grijehe i iskreno se za njih pokajati kako bismo „dostojna srca slavili ova misna otajstva“.

Jesam li svjestan svoga krštenja?
Kako živim i svjedočim svoju vjeru? 

I ova "suzna dolina" ipak je Božji svijet

Čovjek se ne rađa samo sa znanjem nego znanje stječe učeći od drugih, a i sam domišlja pojedine stvari. Čovjek se ne rađa mudar nego se mudrost uči. U mudrosti je svatko od nas presudan kao osoba jer je pozvan izabirati ono što je mudro te mudrosti učiti druge. I mudrost i znanje su darovi Duha Svetoga, odnosno darovi Božji. Istinske mudrosti nema bez Boga koji govori u čovjekovoj nutrini po glasu savjesti Riječi. I znanje je blagoslovljeno samo onda, ako prema Božjem promislu, služi osobi samoj i drugim ljudima na dobro, uz zahvaljivanje Bogu za Njegove darove. Okupljeni u Božićnoj radosti, došli smo, po molitvenom, odnosno euharistijskom zajedništvu s Bogom i među sobom, rasti u znanju i mudrosti. Kako bi se Božja riječ nastanila u našem srcu, želimo svoje srce, po božanskom srcu, želimo svoje srce, po božanskom milosrdnom praštanju, očistiti od grijeha ponizno ih priznajući i kajući se za njih te moleći da nam Bog oprosti grijehe.

Obitelj je mjesto u kojem Bog rado stanuje

U okviru osmine tako lijepe svetkovine Božića, kojom slavimo rođenje Sina Božjega, Crkva stavlja još jednu svetkovinu tako blizu svakom od nas: Svetu Obitelj. I ovoj svetkovini u središtu je Isus Krist, Bog i čovjek, zajedno sa blaženom Djevicom Marijom, Njegovom i našom majkom, te sv. Josipom, tako sličnim našim očevima koji žuljavim rukama zarađuju kruh svagdanji za sebe i svoju obitelj. Svetu Obitelj Crkva stavlja kao uzor svakoj obitelji. U njoj je bilo mjesta samo za ono što je dobro. Grijeh remeti odnose između čovjeka i Boga te čovjeka i čovjeka, a unosi nemir i nesklad u čovjekovu dušu.

Ime mu je Emanuel – Bog s nama 

Posljednje nedjelje došašća dolazimo na svetu misu s osobitom skrušenošću. Ovih dana u mnogim župama upriličene su velike ispovijedi tijekom kojih vjernici imaju prigodu pred nekim od nazočnih svećenika pomiriti se s Bogom, pomirivši se prije toga s bližnjima svojim. Priznanjem i kajanjem za grijehe te odlukom da će se popraviti, stvara se nužni preduvjet da Bog, u svom božanskom milosrđu, čovjeku grijehe oprosti i u njegovu dušu vrati mir koji mu je potreban kao kruh svagdašnji. To u duhu želimo učiniti i prije ovog misnog slavlja ponizno priznajući svoje grijehe i kajući se za njih uz čvrstu odluku da ću, ako to već nisam, pripraviti se na Božić i kroz temeljitu sakramentalnu ispovijed.

Jesam li očistio svoje srce za susret s Gospodinom?
Bog se želi roditi u svakome od nas, hoću li ga primiti? 

Sve je moguće kada se srca i ruke ujedine uzdajući se u Boga 

Na ovu nedjelju – Treću došašća svećenik može obući misnicu ružičaste boje kao znak radosti koju odaje sam naziv ove nedjelje: Radujte se – latinski: Gaudete! Sv. Pavao pojašnjava o kakvoj je radosti riječ: “Radujte se u Gospodinu uvijek!“ (Fil 4,4) . Njemu kao da to nije dovoljno reći to jednom pa veli:“ Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,5). Svijest o blizini Gospodina Isusa Krista uzrok je naše duboke kršćanske radosti. Gospodin nam je blizu u trenutku dolaska u crkvu i na početku ovog misnog slavlja. Želimo punom pozornošću čuti i primiti Njegovu riječ i sjediniti se s Njime blagujući Njegovo tijelo pod prilikama kruha i vina. Danas obilježavamo Nedjelju Caritasa pa otvaramo svoja srca za sve kojima su na osobit način potrebna naša molitva i konkretna pomoć.

Jedina istinska i prava radost jest ona u Gospodinu, tko ima Boga ima i radost, u srcu, obitelji i životu…
Ivan Krstitelj, premda u tamnici, ostaje stamen u vjeri, jer u Mesiji pronalazi smisao svog života. Je li Krist smisao i moga života? 

Nada ujedinjuje ljude

Vrijeme došašća je na osobit način vrijeme kad hitimo ususret Isusu Kristu, kako i molimo u zbornoj molitvi. U toj hitnji – žurbi često nas smetaju brojne svakodnevne brige i obveze koji su nam drugi dali ili smo ih mi preuzeli, a možda i sami sebi nepotrebno nametnuli. Zbog toga molimo da nas „zemaljske brige i obveze ne smetu“ kako bismo se što više ujedinili sa svojim Gospodinom. No, najviše nam u tome smeta grijeh koji nas koči i nastoji skrenuti s pravoga, Kristova puta. Zato se na početku mise duhom povucimo u svoju nutrinu na mjesto koje je predviđeno ponajprije za Krista Gospodina i sjetimo se svojih grijeha te ih dubokom poniznošću pred Bogom priznajmo i za njih se pokajmo kako bi nas Bog, u svom neizmjernom milosrđu, pogledao te nam ova euharistija bude na spasenje.

Imam li snage i volje zastati u svojoj jurnjavi, susresti se s Bogom i samim sobom?
Rastereti svoju nutrinu od grijeha i dopusti Kristu da uđe u tvoje srce… 

Vrijeme je za obraćenje 

Početak nove liturgijske godine, tijekom koje ćemo iznova razmatrati povijest spasenja od navještenja Sina Božjega do proslave Krista, Kralja svega stvorenoga; početak liturgijskog vremena došašća ili adventa, tijekom kojeg se pripravljamo na svetkovinu Rođenja Gospodinova, kao i početak ovog misnog slavlja, tijekom kojeg slušamo Božju riječ i slavimo otajstva spasenja, izvanredna su prigoda da se skrušimo u srcu i duši. U duhu padnimo na koljena pred svemoćnim Bogom te ponizno i iskreno priznajmo svoje grijehe i obujmimo ih duhom kajanja; utecimo se Bogu, koji nas očinski ljubi i molimo Ga da nam grijehe milostivo oprosti, krivicu izbriše i primi ovu svetu misnu žrtvu.

Jesam li spreman iznova krenuti i mijenjati svoj život?
Došašće, nova prilika za mene i moju obitelj, ili ostaje sve po starom, ima vremena….

Adresa:
M. Držića 2
47000 Karlovac

Email:
zupa.karlovac2@zg-nadbiskupija.hr

Telefon:
+385 (0) 47 414 633 

Kunski račun:
HR1824 0000 8119 0233 189
Devizni račun:
HR5224 0000 8101 1111 116

Možda vas zanima:

Zagrebačka nadbiskupija
Sevetište sv. Josipa
Franjevci - Karlovac

Biblija
Bl. Alojzije Stepinac
Laudato
HKR
Radio Marija
Bitno

© Župa Presvetoga srca Isusova Karlovac 2024. - Sva prava pridržana