Godina C
2019.

Vladati ljudima dopušteno je i moguće jedino služenjem

Danas, posljednje nedjelje u liturgijskoj godini, Crkva nas poziva zagledati se u Krista na križu i u Njemu prepoznati Kralja. Da bismo to mogli, potreban nam je jasan i produhovljen pogled vjere. Jasnoću pogleda vjere u srcu čovjeka zatamnjuju oblaci grijeha. Upravo zbog te činjenice Krist nas je pozvao, a Crkva podsjeća na obraćenje, odvraćanje od grijeha samodostatnosti koja nas zatvara i otupljuje za Boga i drugoga. Obraćenje i otvaranje Bogu i čovjeku počinje priznanjem i žaljenjem. Stoga pustimo Božjoj milosti da nam pobudi žaljenje i kajanje te osnaži želju i odluku boriti se protiv grijeha u sebi i oko sebe.

Krist Kralj uči nas da čovjek nema ovlasti gospodariti drugima, jesam li poslušan Kristu?
Samo je križem bilo moguće oslobođenje čovjeka, prihvaćam li križeve u svom životu? 

Svaki sukob može biti nadvladan činom djelotvorne ljubavi

Današnja misna čitanja govore nam o prolaznosti ovozemnog života i svijeta, i o neminovnosti kraja. Vječni život za nas uvijek ostaje tajna, kao i pitanje dolaska Sudnjeg dana. U hodu prema „novom nebu i novoj zemlji“ kršćani su u zajedništvu sa svim ljudima pozvani izgrađivati ovaj svijet kako bi u njemu već sada, iako još ne u punini, vladalo kraljevstvo ljubavi, mira i pravde. U toj misiji kršćani će se neizbježno morati suočiti sa silama Zla, neki će biti pozvani posvjedočiti svoju vjernost Dobru prolijevanjem krvi, ali postojana vjera u Isusa Krista bit će zbog ostvarenja Božjeg kraljevstva već ovdje na zemlji i osobnog spasenja u vječnosti.

Jesam li svjestan kraja ovozemaljskog puta?
Borba Dobra i Zla vodi se danas i u mome životu. Na čijoj se strani opredjeljujem tamo i putujem u vječnosti…

Na čemu mi kršćani temeljimo svoju nadu u život poslije smrti?

Koliko smo puta zastali u životu i upitali se: »Ima li ovaj život smisla i završava li naša životna priča u grobu, u prahu i prašini?« Da nema vjere i nade u uskrsnuće tijela sigurno ne bi imalo smisla ovako živjeti, trpjeti i na kraju umrijeti. Ta vjera nosi nas u ovozemaljskom životu i tjera nas neprestano na promišljanje načina našeg života. Svaki put kad zgriješimo ne svjedočimo u ovom svijetu tu vjeru i nadu. Pokajmo se za svoje grijehe i pokušajmo svaki dan iznova svjedočiti riječju i djelom razlog svoje nade u vječni život.

Kakva je moja životna filozofija glede smisla života?
Pokazuje li moj kršćanski stav vjeru koju svjedočim u konkretnosti života, ili sam još daleko od toga? 

Svaki koji se uzvisuje…

Dolazimo na misu od Boga primiti snagu i utjehu, ozdraviti, obnoviti se i odmoriti se. Gospodin nas zbog toga okuplja oko sebe, poziva nas izgovoriti nam svoju Riječ i darovati svoje Tijelo. No, na misu dolazimo i čuti riječi opomene, riječi ukora. Gospodin nas želi popraviti, želi nas opomenuti i pozvati na popravljanje vlastitog života te nas pozivati na obraćenje. Vjerujem da smo svjesni kako nismo uvijek bili dobri, kako smo griješili. Pokajmo se za svoje grijehe i požalimo za njih. U šutnji zavirimo u srce i zazovimo milosrdnu Očevu ljubav.

Kakav je moj osobni susret s Bogom?
Primam li Boga u svoju kuću – svoje srce i svoj život, ili sam samo površan i primam ga samo pred vratima, ne dopuštajući mu da se miješa u moj život? 

Svaki koji se uzvisuje…

U današnjem Evanđelju Isus nas zorno poučava primjerima farizeja i carinika što su odlike poniznog čovjeka, a što su odlike oholice. Često smo u svom svagdanjem življenju bili oholi najprije prema Bogu, a onda i prema čovjeku. I to najviše prema onima s kojima živimo u vlastitom domu. Zamolimo Gospodina da nam oprosti te da nakon ove svete mise odemo opravdani kući svojoj…

Koliko sam uistinu ponizan a koliko ohol u svojoj nutrini? U svakome od nas postoji jedan dio farizeja a jedan dio carinika. Gospodine, pomozi mi da rastem u poniznosti i da se uz Tvoju pomoć oslobađam oholosti … 

Suradnja Boga i čovjeka donosi plodove 

Izjava o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda uglavnom želi zaštititi čovjeka od čovjeka. Na tome se temelje i ostali ljudski zakoni. Temeljno pravo u Božjem ustavu je pravo na Očevu ljubav. On nas voli i onda kad Mu ne uzvraćamo i onda kad mu okrenemo leđa. Čeka nas kao dobri otac svoje izgubljeno dijete. Na početku ove svete mise vratimo se Ocu i molimo Ga da nas pomiri sa sobom i osposobi nas uzvratiti Mu svojom ljubavlju.

Bogu trebaju naše ruke, makar i slabe, da čine dobro. Hoću li mu dati svoje ruke?
Razumijem li svoje misijsko poslanje danas u svijetu? Mogu li i ja biti misionar danas, tamo gdje me Bog šalje? 

Zahvalna vjera ozdravljenog stranca

U današnjem evanđelju Isusu ozdravlja deset gubavaca tako što ih, bez doticanja, šalje svećenicima koji su imali ovlast ovjeriti ozdravljenje i dopustiti da se vrate svojim obiteljima te nastave živjeti među zdravima u naselju. Jedan od njih bio je omraženi Samarijanac. Nije žurio kući nego se vratio k Isusu te zahvalio pokazujući tako da je ozdravio tjelesno i duhovno. On je prepoznao da po Isusu Bog ozdravlja i strance. S ovim ozdravljenim Samarijancem mi, sudionici nedjeljnog susreta s Bogom, te s braćom i sestrama u vjeri učimo biti zahvalni Bogu koji svoje milosrđe proteže na nas, ali i na „strance“.

Dopuštam li Isusu da me kod susreta s Njime ozdravlja i duhovno ili ostajem još uvijek samo na površini?
Danas na nedjelju Zahvalnosti, želimo zahvaliti Bogu na svemu što imamo i pokloniti se na dan Klečanja u našoj župi Kruhu Nebeskome, koji nas na čudesan način hrani. Jesmo li svjesni i zahvalni za sve što imamo? 

Vjera i nevjera

Okupljeni oko oltara Kristova molimo danas za vjeru. Vjera nas je okupila na gozbu ljubavi, vjera da je Krist nazočan među nama, da nam se daje za hranu, da nam je On smisao života i jedino ispunjenje koje osmišljava naš život. Zato se danas pitajmo što je s našom vjerom? Može li se za nas reći da smo ljudi vjere i da od vjere živimo? Promišljajući svoj život, pokajmo se za svaki trenutak kada nismo vjerovali ili smo sumnjali ili bili malovjerni. Kada smo se pouzdavali samo u sebe te tako u sebi zanijekali milosni dar vjere.

Da li je vjera dio mog života, ono što čini moj identitet ili nešto tradicionalno dio folklora moje ostavštine obitelji i rodbine? Vjerujem li svojim životom i ponašanjem ili sam još daleko od toga? 

Ponuđeno spasenje, Lazar prihvaća , a bogataš odbacuje…

Biblijska čitanja ove nedjelje, posebno Isusova usporedba o bogatašu i Lazaru, traže od nas da se zauzmemo za siromašne i podčinjene u društvu. Briga za socijalnu jednakost i ispravljanje nepravde među ljudima uvijek je bilo aktualno u svijetu. No danas nas Božja riječ poziva da prihvatimo spasenje koje nam Bog nudi, bilo da smo unutra ili vani..

Jesam li »bogataš« ili »siromah«, ili sam negdje u nekoj žalosnoj sredini, ne mislimo samo na materijalno stanje osobe, naglasak stavljamo na slobodu nutarnje osobe i mogućnost iz oslonjenosti na Boga vidjeti drugoga kraj sebe koji je u potrebi, pomagati drugome liječiš i pomažeš sebi, ali bez reklame jer si potpuno slobodan, što donosi sreću…

Pošteni i nepošteni upravitelji 

Dolazak na misu prilika nam je čuti riječi poticaja i ohrabrenja. Ušavši u crkvu prestanimo brinuti brige koje nas prate i načinimo prostor za poticajne riječi. Sam Bog nam želi progovoriti i unijeti svjetlo u život. Želi nam reći: Pusti sve svoje brige – ovdje si da se odmoriš i ohrabriš. Znam tvoje brige i potrebe. Zbog tebe sam tu! Radujem se tvom dolasku. Obradovani Božjom blizinom, pokajmo se u tišini za svoje grijehe.

Kako upravljam onim što mi je povjereno? Bilo kao otac i majka s obitelji, bilo kao radnik na poslu, bilo kao svećenik u župi, bilo kao redovnik i redovnica tamo gdje živim? Kadri smo uvijek gledati u drugoga kao »nepoštenoga«, a kakav sam ja?

Božja ljubav prema grješnicima

... od stotinu ovaca jedna je izgubljena i nađena, od deset drahmi jedna je izgubljena i nađena, od dva sina jedan je izgubljen i ponovno nađen. Ako je pastiru toliko stalo do jedne ovce, a ženi do jedne drahme, ako im je toliko stalo do najobičnijih stvari, koliko je tek Bogu stalo do svakog čovjeka kojega je stvorio kao osobu, utisnuvši u nju svoju sliku i namijenivši joj vječnu sreću. Grješnik u Božjim očima nije pokvarena roba koja nije za drugo nego da se baci u otpad. Grješnik je izgubljeno dijete koje treba tražiti, bez obzira koliko to traženje bilo naporno i zahtjevno. Kad se pronađe, valja se zajedno i javno tome radovati.

Biti u Bogu mudar i bogat siromah

Došli smo u hram Božji nakon tjedna rada, žrtve, nedaća, naprezanja, promišljanja i molitve da bismo se ovdje odmorili, nadahnuli nad riječju Božjom koja nas uvijek potiče na više ciljeve i ideale u životu. Danas nas riječ Božja želi potaknuti na razmišljanje o mudrosti za kojom su čeznuli mnogi starozavjetni likovi, od kojih je jedan i Salomon. On je molio Boga na početku svoje vladavine da mu dadne mudro i razborito srce, kako bi mogao razlikovati dobro od zla i djelovati u tom smislu, a nije molio da mu Bog udijeli jaku vojsku, oružje, bogatstva i sl. I mi molimo danas za mudrost u svome životu i mislimo o tome kako ćemo sagraditi svoju kuću, svoj dom na načelima mudrosti i razboritosti u Kristovu duhu.

1. Gdje danas nalazim svoju sigurnost?
2. Koliko sam spreman bogatiti se u Bogu ili je to ludost? 

Najvažnije je biti poučljiv 

vanđelist Luka nas izvještava kako je Isusu došao na objed u kuću nekog prvaka farizejskog. Isus želi doći i u našu kuću, u moju i tvoju kuću. Isus želi doći u svaku kuću. Temeljno pitanje jest: kako primam Isusa u svojoj kući? Radosno, otvoreno ili možda drugačije? Više nego u obiteljsku kuću Isus želi doći u naš život i tu se trajnije nastaniti. Isus koristi objed kako bi nazočne poučio. Dopustimo Isusu da i nas pouči. Jedna od temeljnih vrednota jest biti poučljiv. Prvi korak u poučljivosti je imati, kako kaže Sirah u prvom čitanju, „pažljivo uho“ 

Tko želi Isusa slijediti, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ

Nesporazumi među ljudima znaju dovesti do razočaranja. Slično se događa i s Božjom riječi. Ima i vjernika koji se razočaraju u Boga. Najčešći uzrok su kriva očekivanja. Dijete očekuje da mu roditelji ispune što više želja, a roditelji da dijete ostvari njihove neostvarene ambicije. Razočarani ostanu jedni i drugi: roditelji, jer vide da željama nikada kraja, a djeca misle, roditelji su ispunjavajući im želje htjeli kupiti njihovu ljubav. Započinjući sada euharistijsko slavlje, dopustimo da nam Bog dođe blizu sa svojom svetom riječi i u svetim otajstvima. Neka progovori našem srcu te razumijemo i prihvatimo Njegovu volju.

1. Jesam li ja u svome životu zadovoljan ili uvijek razočaran u neispunjenju svojih očekivanja?
2. Dopuštam li Bogu da me dotakne svojom riječju i da me osposobi vršiti Njegovu volju? 

Presveto Trojstvo – tajna ljubavi koju smo pozvani nasljedovati

Pogledajte svoje prste, dragi vjernici. Svaki prst ima tri različita zgloba. Svaki zglob čini da se dio prsta pokreće. Kada se sva tri zgloba pokrenu zajedno možete otvoriti i zatvoriti svoju ruku, posegnuti za nečim ili nešto držati. Upravo ovim čudesnim mehanizmom možete posaditi cvijet, držati nekoga za ruku, zaštititi nejakog i zagrliti onoga koga volite. Tri zgloba, jedan prst; nekoliko prstiju, ruka; dvije ruke, moć držati, zaštititi i brinuti se. Naše ruke kojima se za nekoga brinemo su Božje ruke; srce kojim volimo je Božje srce; suosjećanje s kojim pružamo svoje ruke prema potrebitima je Božje suosjećanje. Na današnju svetkovinu Presvetog Trojstva, dragi vjernici, prisjećamo se i slavimo trenutke u kojima smo doživjeli djelovanje Božje ruke u našem životu, želimo sebi posvijestiti činjenicu da se svatko od nas i čitav svijet nalazi u Božjem zagrljaju ljubavi. Bog Otac, stvoritelj naših ruku; Bog Sin, Isus, ljudske Božje „ruke“ u našoj stvarnosti koji nam pokazuje kako ispružiti ruku prema potrebnome; Bog Duh Sveti, ljubav i naklonost koju osjećamo u Božjem zagrljaju ljubavi. 

Budimo jednodušni i postojani u molitvi 

Na Duhove se ostvaruje plan koji je Bog objavio Abrahamu, da će dati život novome narodu: rađa se Crkva, mistično tijelo Kristovo koje je raspršeno u svijetu, a čini ga muškarci i žene iz svih naroda i kultura, ujedinjeni u vjeri i ljubavi kako bi bili znak i oruđe jedinstva svih ljudi.

Duh Sveti oživljuje i pokreće život Crkve u braći i sestrama. Koliko danas dopuštamo i prepoznajemo djelovanje Duha Svetoga u svome životu?  

Jedinstvo je poziv i odgovornost nas vjernika

Dobri naš Oče nebeski, koji si nam dao da dočekamo ovaj dan koji posvećujemo Tebi, zahvaljujemo Ti na svim dobročinstvima kojima nas Tvoja dobrota svakodnevno obasipa. Želimo danas slušati Tvoju Riječ koja nam govori o jedinstvu s Isusom, Sinom Tvojim. Željeli bismo ostvariti jedinstvo s Kristom kao to je On u jedinstvu s Tobom i Duhom Svetim. Željeli bismo izmoliti jedinstvo u našim obiteljima, u našoj Crkvi i narodu, i u cijelom svijetu, da svi osjete da smo djeca: braća i sestre jednoga zajedničkog Oca.

Bog nas poziva na jedinstvo i na međusobnu ljubav. Mogu li ja danas ljubiti svoga brata i sestru iako je različit od mene?  

U ljudskoj izgubljenosti postaje vrlo važna božanska poruka mira i ljubavi 

Kroz cijelu povijest čovječanstva događali su se različiti nemiri. U našem vremenu također postoje mnogi ratovi, sukobi, nemiri različitih vrsta… U izvještajima Svetog pisma često se spominju prepirke među prvim Isusovim učenicima, čak i među samim apostolima. Isusova poruka je jasna: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!“ Tko sluša Njegove riječi zadobit će mir u duši. Koliko je danas nemira u našoj domovini, koliko sukoba onih koji vole i onih koji ju ne vole? Voljeti svoju domovinu pokazuje se u ljubavi prema svima a ne samo prema svojima.

Koliko ljubim svoju domovinu, koliko ljubim svoj narod, koliko ljubim brata i sestru kraj sebe? Najbolje pokazujem svojim životom i ponašanjem… 

Budimo Božji suradnici u stvaranju novoga neba i nove zemlje

Često smo rezignirani nad vlastitim životom, nad stvarnošću u kojoj živimo i današnjim svijetom uopće. Pitamo se: kamo sve to vodi? Rado bismo iz svega barem nakratko pobjegli i duhom i tijelom ili pak pribjegli drastičnim rješenjima koja bi sigurno još više otežala stanje. I takvi kakvi jesmo, ove nedjelje dolazimo u susret svome Bogu tražiti savjet, pomoć, spas. Prije toga trebamo priznati da smo premalo ili nikako računali na Njega, a previše se pouzdavali u vlastite snage, koje su ograničene. On nam neće nuditi neku ideju ili stvar ili nekog drugoga, već samog sebe, svoju osobu i svoju nesebičnu ljubav. Tu Njegovu ljubav koja je išla do žrtve križa trebamo postaviti za normu po kojoj ćemo gledati sebe, urediti odnose s bližnjim i tako izgrađivati nebo i novu zemlju.

Koliko sam spreman staviti sve u Božje ruke i tek onda marljivo raditi i sebe davati za opće dobro?
Ili je obrnuto u mome i tvome životu? 

Četiri dara Dobrog pastira

Prvo čitanje na četvrtu uskrsnu nedjelju završava dramatičnom scenom: Pavao i Barnaba ranije su naviještali evanđelje Židovima, ali kako su ovi otklonili Božju riječ, dva apostola s evanđeoskom radosnom viješću obratili su se poganima, koji su je s velikom radošću prihvatili. Dobro je povremeno posvijestiti da smo milošću Božjom vjernici, a ne svojom voljom ili krepošću. U drugom čitanju u Knjizi Otkrivenja sv. Ivan prikazuje proslavljenog Isusa kao jaganjca, ali koji je ujedno i pastir jer svoje stado vodi na pašnjake i do izvora žive vode. Bog uvijek želi naše dobro i uvijek nam daje više nego što mi možemo zamisliti. U evanđelju čujemo nastavak prispodobe o Dobrom pastiru, u kojoj nam Isus govori o tome što čini za svoje stado: stado sluša Isusovu riječ, Isus ih poznaje i oni ga slijede, daje im vječni život, ne izgube se nikada, nitko ih ne može oteti iz njegovih ruku jer ih je sam Otac dao njemu.

Imam li snage prepustiti se Dobrom Pastiru da me vodi na svoje pašnjake i tako me priprema za vječni život? 

Učinit ću vas ribarima ljudi!

„Petre, ljubiš li me više nego ovi“, pitao je Isus Petra pred svim ostalim apostolima. A mi se pitamo je li to pomalo neumjesno pitanje. Kako su na to gledali Ivan, Jakov, Andrija, Toma…? Pa svi su oni ljubili Isusa, voljeli Ga, slijedili Ga, ostavili sve i pošli za Njim. Zar ih Isus ne ponižava kad između svih njih izdvaja jednoga i takvo što ga pita? Ne! Isus to pitanje postavlja svakom apostolu, svakom čovjeku, svakom bratu i sestri: “Ljubiš li me više nego oni drugi?“ nije to zato da među njima izazove ljubomoru i svađu, nego je Isus važna svaka osoba i želi da Ga svaka osoba voli punom snagom, kao što On svakog od nas voli ljubavlju do smrti. Danas se, stoga, ne obaziri oko sebe i ne gledaj tko je uz tebe ni lijevo ni desno, ne uspoređuj se, već odgovori: „Ljubim li Isusa više nego išta drugo?“

Gdje sebe pronalazim u ljubavi prema Kristu? Odgovori Isusu i sebi? 

I mi se poput apostola trebamo susresti s Gospodinom

Okupljajući se na liturgijsko slavlje Bijele Nedjelje ili Malog Uskrsa želimo doživjeti plodonosni susret s Bogom. Da bi se to dogodilo potrebno je otvoriti Mu srce u jednostavnosti i iskrenosti. Ako iskreno stanemo pred Njim, osjetit ćemo svu svoju ljudsku grešnost, ali još više Božju ljubav, Boga koji nam prašta naše grijehe i čini nas dostojnima svetih otajstava. Ne smije nikada biti samo formalnost pokajnički čin na početku sv. Mise. Naprotiv, on je važan za ispravno slavlje Kristove žrtve. Stoga i na početku ovoga svetoga slavlja otvorimo svoje srce Bogu moleći oproštenje za svoje grijehe, a oprostimo i sami braći i sestrama ako su nam učinili nešto loše. Tek tada postat ćemo dionici mira kojega Uskrsnuli daje svojim učenicima.

Mir koji nam Bog daruje potreban je današnjem čovjeku. Da bi ga primili potrebno je otvoreno i iskreno srce. Jesam li kadar i danas u svojoj konkretnosti primiti Mir Krista Uskrsloga? 

Što tražite živoga među mrtvima? 

Radost i mir uskrslog Gospodina Isusa Krista sa svima vama! „Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!“ (Ps 118,24) Ovim riječima psalmiste kliče Crkva u svojoj liturgiji, osobito danas, na svetkovinu svih svojih svetkovina, na Uskrs. Gospodin Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, ubijeni Jaganjac Božji, doista je uskrsnuo. Svojim slavnim uskrsnućem zapalio je u srcima svojih učenika neugasivu uskrslu radost, koja zahvaća i današnje njegove prijatelje i suradnike. I mi se smijemo ubrajati u te sretnike, kojima je uskrsli Krist otvorio vrata vječnog života. Očistimo iskrenim kajanjem i obnavljanjem svoje vjere u Kristovo milosrđe i ljubav „odjeću“ svoje duše, kako bismo bili dostojni sudionici na žrtvenoj gozbi božanskog Jaganjca – danas i svu vječnost.

Radost je razlog vjere u Uskrsloga. Znamo li se i danas radovati unatoč svim svojim osobnim, obiteljskim i društvenim poteškoćama, ili nas ta radost zaobilazi jer smo joj zatvorili vrata svoga srca? 

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

▪ Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline ili drugo zeleno granje. ▪ Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na kojoj se okuplja najveći dio zajednice. Prikladno je da procesija krene iz neke manje crkve ili drugoga prikladnog mjesta. ▪ U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi homilija.

„Evo činim sve novo“ 

U svakodnevnom životu često se znamo vraćati na prošle događaje, posebno na one koji su bili dramatični i ranili naše srce. O toj temi govore i današnja liturgijska čitanja. Nezaliječene rane i grijesi nas mogu blokirati i sputavati da se potpuno otvorimo životu i postanemo slobodna djeca Božja. Otac nebeski koji nas je stvorio i darovao nam život želi da budemo radosni i puni ljubavi. Ako želimo da Gospodin oprosti naše grijehe trebamo i mi oprostiti svojim bližnjima kao što i molimo u molitvi „Oče naš“. Stoga se na početku svakog euharistijskog slavlja odričemo svojih grijeha i opraštamo drugima kako bi nas ispunila ljubav Božja i predajemo svoje srce Isusu, liječniku naših duša.

Bog nas poziva da mu predamo sve, opraštajući nam grijehe i darujući nam novi život. 

U svakom trenutku možemo računati na nebeskog Oca

Dvojica braće iz današnjeg evanđelja, to smo ti i ja. Onaj mlađi koji "odlazi u daleku zemlju" to smo ti i ja kad griješeći nestajemo u dalekoj zemlji. Onaj stariji koji ne razumije oca i ne oprašta bratu i to smo ti i ja kad god smo nezahvalni Bogu i ne prihvaćamo ljude. Korizmeno vrijeme poziva nas na pomirenje s Bogom i ljudima u iskrenom i skrušenom kajanju. Obratimo se našem nebeskom Ocu s molbom za oproštenje naših grijeha.

U kojem bratu se više prepoznajem?
Vjerujem li da mi Bog oprašta ako mu se iskreno pokajem i zamolim za oproštenje? Ili još sumnjam? 

Gorući grm daje snagu 

Mojsije, bjegunac. Ima zašto bježati. Ubio je čovjeka i bježi od problema s kojima se suočio, a nema za njih rješenja. Napušta svoje sunarodnjake i bježi u anonimnost. Ovu pojavu bijega od odgovornosti susrećemo često u SZ. Sjetimo se proroka Ilije, Izaije, Jone i Amosa. I danas se to nama često događa, no moramo biti svjesni da se od Boga ne može pobjeći, ni od svoje savjesti. To je uzaludni bijeg. Bog se Mojsiju javlja u gorućem grmu i šalje ga da izbavi narod iz muka i nevolja koje trpe. Mojsije „ogrijan“ ovom vatrom, učinio Božjom snagom čudesne stvari i izvršio zadatak na koji ga je Bog poslao. Kada bi se svi zajedno, naši svećenici, redovnici, redovnice, obitelji, mladi i stariji, grijali na tom ognju evanđelja i sakramenata, što bismo sve mogli učiniti za ostvarivanje kraljevstva Božjega na zemlji. Dopustimo Gospodinu da nas snagom Duha svoga čisti i podari nam novo srce kojim ćemo kajući se, ponizni, pred Božjim Veličanstvom sudjelovati u svetoj misi, ove Treće korizmene nedjelje. Priznajmo pred Bogom svoje grijehe, propuste i nesavršenosti te molimo jedni druge i svi zajedno Gospodina za oproštenje.

Gdje je moj »gorući grm« na kojem sažižem svoje grijehe i svoje sebičnosti i postajem novi čovjek?  

Gospodin mi je svjetlost i spasenje 

Čudesni događaj na gori, koji nam bogoslužje II. Korizmene nedjelje stavlja na razmišljanje, Crkva slavi 6. kolovoza kao poseban blagdan pod imenom Preobraženje Gospodnje. Trojica evanđelista, Matej, Marko i Luka, opisuju taj jedinstveni događaj. Isto tako sv. Petar apostol, kao učesnik, u svojoj II. Poslanici donosi preobraženje kao temelj i dokaz istinitosti propovijedanja apostola. Očev glas kojega su čula sva trojica učenika, Petar, Ivan i Jakov, poziv je svakomu od nas: slušati glas Ljubljenoga, Sina Božjega i Njegovu Riječ provesti u život. To je put na koji smo pozvani po savezu krštenja. Upravo Abrahamov savez s Bogom iz I. čitanja slika je našega krštenja. Kao što je Abraham povjerovao i u blizini Božjoj hodio prema obećanoj zemlji, tako i mi hodimo u vjeri prema vječnoj slavi koju Isus nudi po svojoj muci, smrti i uskrsnuću

Vjerujem li Kristovoj riječi?
Slušam li ljubljenog Sina Božjega i živim li u blizini Onoga koji mi nudi put prema nebeskoj domovini? 

Bez patnje nema spasenja 

Prva korizmena nedjelja, kao početak pripreme za svetkovinu Uskrsa, vrlo je pogodan trenutak za reviziju našeg načina života i ponašanja. Ako je ono bilo dobro i lijepo, da ga učinimo još boljim i ljepšim. A ako nešto nije bilo u redu, prigoda je da to ispravimo kako bismo se što bolje pripremili za dostojnu proslavu Kristova uskrsnuća, za koje se Crkva ozbiljno priprema tijekom cijele korizme. Svaki će pošten čovjek priznati da ni u čemu nije bio savršen, bez obzira koliko se trudio. Stoga na početku ove sv. Mise i na samom početku korizme, pokajmo se za svoje grijehe!

Korizma nam kao novo darovano vrijeme nudi mogućnost promijeniti sebe i svoj život, s Kristom zakoračiti hrabro u svoju pustinju, te vođeni živim Bogom, oduprijeti se i pobijediti zlo i Zloga. 

Dobrota sakrivena u dubini srca 

Za prvo čitanje na osmu nedjelju kroz godinu uzeta je mudrost iz Knjige Sirahove koja opisuje kakvu moć djelovanja ima ljudska riječ. Ta mudrost je i danas jako aktualna, jer nažalost, previše je ne samo praznih riječi, već i lažnih riječi ne samo oko nas, već i u nama. U drugom čitanju Pavao potiče svoje vjernike iz Korinta, a s njima zajedno i nas, da budemo postojani i ustrajni i činimo sve što možemo za Gospodinovu stvar. Napor za Gospodinovu stvar jednaka je ljubavi prema bližnjem, kako to znamo iz Isusovog učenja: sve ono, što iz ljubavi činimo drugima, njemu smo učinili. U evanđelju Isus upozorava svoje učenike da ne sude drugima. Isus i ovom prilikom želi reći nešto važno o ljudskoj naravi, osobito želi ukazati gdje su korijeni dobrote odnosno zloće. Danas je previše onih koji zlo uvijek traže u drugome, a sebe međutim stalno proglašavaju žrtvom.

Koliko sam spreman krenuti od sebe a tek onda bratski opomenuti druge? 

Isusova milosrdna ljubav

Prvo čitanje ove nedjelje govori o tome kako je David poštedio Šaulov život, iako je imao dovoljno razloga, da se osveti svom neprijatelju. David je ovim činom posvjedočio da je milosrđe jače od svake mržnje. U drugom čitanju Pavao podučava svoje vjernike iz Korinta da osim ovog zemaljskog života postoji i jedan nebeski, u čijem svjetlu drugačije vidimo zemaljske stvarnosti. I mi smo potrebni ove mudrosti, da bismo mogli razumjeti logiku evanđelja, koja prelazi ovozemaljsko mudrovanje. Nedjeljno evanđelje predočuje nam niz takvih moralnih izazova koji nas mogu uplašiti: treba ljubiti svoje neprijatelje, blagoslovimo one koji nas proklinju, pružimo drugu stranu lica, ako nas netko udari, itd. Gotovo da se tako živjeti ne može. Ali neka nas ne zavara privid. U ovom evanđelju nalazimo jedno lijepo učenje, ako ne zapnemo na pojedinostima. Radosna vijest Isusovog učenja krije se u zadnjoj, zaključnoj rečenici: »Budite milosrdni kao što je i vaš Otac milosrdan«.

Od Boga svi očekujemo oproštenje, imamo li snage i mi oprostiti drugima? 

Isus ne prijeti već poziva na uzdanje u Gospodina

Prvo čitanje današnje nedjelje uzeto iz Knjige proroka Jeremije gdje nalazimo snažnu opomenu svetog pisca da čovjek može naći svoje blaženstvo samo u Bogu. To vrijedi i za nas: moramo biti svjesni da nam je potreban Bog. U drugom čitanju sv. Pavao snažnim riječima naviješta da svaki onaj koji se uzda samo u ovaj život, jadan je. Evanđeosko blaženstvo nije nagrada za zemaljski život, nego dar vječnog života. U današnjem Lukinom evanđelju uočavamo tri okolnosti. Prvo, da je Isus sišao s brda zajedno sa svojim novoizabranim apostolima. Drugo, saznajemo da je Isus stao na jednoj visoravni gdje se našao velik broj učenika te slino mnoštvo naroda iz Judeje i Jeruzalema, ali također iz tirskog i sidonskog primorja. Treće, saznajemo da je Isus proglasio Blaženstva tako da je upravio pogled na svoje učenike.

1. Gdje ja pronalazim svoju sigurnost i blaženstvo?
2. Uzdam li se u Boga ili u sebe? 

»Poziv četvorici apostola je poziv svakoga kršćanina u zajednicu Crkve« 

Danas je veoma važno na početku ovoga svetoga misnoga slavlja imati na umu da u ovoj zajednici ovdje i u cijeloj zajednici svete Crkve nitko nije sam ribar ili pastir, riba ili ovčica. Svi smo mi ovdje i u Crkvi jedno i drugo s različitim naslovima, zadaćama, dužnostima i pravima. Krist je jedini ribar i jedini pastir. Petar je postao ribar ljudi, ali tek onda kad je on postao »uribaren« - ulovljen, i to više puta, počevši od današnjega Evanđelja pa sve do Isusova ukazanja kada mu hodi po vodi, poslije uskrsnuća. Ovo vrijedi za sve nas jer smo svi ulovljeni u Njegovu mrežu i poslani da druge mrežom dovedemo u Njegovu Lađu koja označava Njegovu Crkvu. Sveti Augustin je ovo ovako govorio: »Ja sam za vas biskup, ali s vama sam vjernik kršćanin.« Gospodine, daj da i mi svi budemo svjesni ovoga stanja i poslanja: nas si „ulovio“ i pozvao, pomozi nam da primjerom to pomognemo i drugima… 

»Nije li ovo sin Josipov«



Danas ćemo u ovoj sv. Misi čuti i razmišljati o riječima koje je zapisao sv. Luka u svom Evanđelju. Isus je u sinagogi u Nazaretu. Čita pred svojim sunarodnjacima riječi iz Knjige proroka Izaije. Nakon što je pročitao tekst, skupio je rolnu, dao sluzi pa sjeo. Sve su oči bile uprte u Njega. Potom on reče: Sada se ovo ispunilo. Ne bilo kada i bilo gdje, nego ovdje, sada i na meni. Ljudi su bili iznenađeni. Odbili su to prihvatiti, jednostavno zbog toga što su Ga odmalena poznavali. On je bio iz njihova sela. On je sav Radosna vijest. U svojoj slabosti dopustili smo biti kao Njegovi sunarodnjaci, dopustili smo reći Isusu da Ga ne poznajemo. Zbog toga se skrušeno pokajmo!

1. Prihvaćamo li Isusa kao svoga Spasitelja?
2. Prepoznajem li u Kristu svjetlo svijeta, jesam li ga spreman primiti i drugima darovati? 

»U dom ćemo Gospodnji radosno ići«

U ovom smo trenutku ostavili svoje obiteljske kuće i okupili se u ovu kuću Božju. Neki su već nahranili svoja tijela, a sada svi želimo nahraniti svoje duše. Crkva nam nudi riječ Božju i Euharistiju. Kao vjernici znamo koliko je za našu vjeru važna ova duhovna hrana. Bez nje bi naša vjera bila u velikoj opasnosti. Prije nego pristupimo stolu riječi Božje i stolu euharistije, očistimo svoje duše skrušenim pokajanjem za svoje grijehe vjerujući da Bog uslišava skrušena i raskajana srca.

1. Znam li u kući Očevoj pronaći svoj dom?
2. Da li je za mene crkva kao građevina u kojoj se okuplja Crkva kao zajednica, uvijek posebno mjesto susreta Boga i čovjeka ili smo još na samoj površini? 

»Što god vam rekne, učinite!«

Danas slušamo divna obećanja koja nam Bog daje po proroku Izaiji. Ta Božja obećanja, nekoć u povijesti upućena židovskom narodu, ostaju uvijek punovažna za sve buduće naraštaje vjernika jer Bog nije hodočastio zemljom samo s jednim naraštajem vjernika. On je uvijek sa svim vjernicima svih naraštaja jer njegovo ime izriče njegovu bit – Emanuel – Bog s nama. Marija je u današnjem evanđelju savjetnica i putokaz do Isusa. U bilo kojem problemu i životnom poteškoći, pouzdati se u Gospodina, jer On znade najbolje. Da bi se do toga došlo i tako živjelo, potrebno je puno vjere, molitve i žrtve. Marijo, majko naša, zagovornice naša, nauči nas slušati Isusa i prepoznavati njegovu volju u našem životu i nikad nećemo ostati praznih ruku i srca.

1. Iznova sam nesretan i nezadovoljan u svakome svome pothvatu jer ne želim čuti Isusa. Koga mi najčešće slušamo u svome životu?
2. Marija, najbolji učitelj slušanja, poniznosti i potpunog predanja Božjoj volji. Jesam li kadar slušati majku? 

Bog iznenađenja

Na blagdan krštenja našeg Gospodina, u prvom čitanju čujemo ohrabrujuće riječi proroka Izaije kojim navješćuje pojavu Božju. Bog i danas dolazi, neprestano se otkriva na različite načine. U drugom čitanju uzet je odlomak iz Poslanice apostola svetog Pavla Titu u kojemu kao glavna poruka stoji radosno otkriće apostolovo: »očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude«, dakle, i za nas. Evanđelje izvješćuje o krštenju Isusovu. Zašto se Isus dao krstiti? Krštenje je tamo u vodama Jordana simboliziralo oproštenje grijeha, ali Isus nije imao grijeha, nije imao potrebe za oproštenjem grijeha. Isus je svojim činom izrazio solidarnost s nama, grješnim ljudima. Ako stanemo među okupljeni narod i promotrimo Isusovo držanje u trenutku krštenja, saznajemo tri stvari. Prvo, saznajemo da se Isus molio u ovom važnom trenutku svog života i poslanja, jer je u ovom trenutku stao pred javnost i započeo svoje djelovanje. I naš je život teško poslanje, stoga je i nama potrebno da se molitvom obratimo nebeskom Ocu. Drugo, saznajemo da se na Isusa spustio Duh Sveti. Mogli bismo reći da je Bog odmah uslišao Isusovu molitvu. Svaki vjernik ima unutarnju milosnu rezervu, upravo ovu trajnu prisutnost Duha Svetoga koja ga je u stanju prevesti i kroz najbezizglednije situacije. Treće, saznajemo da je čuo glas s neba koji je potvrdio da je Isus ljubljeni Sin Očev. Ovaj glas čuli su i drugi ali ga nisu razumjeli, misleći da je Ivan Krstitelj. U duhovnome životu je važno kakvu sliku imamo o Bogu, drugim riječima, tko je moj Bog, tko je Bog meni? Najvažnije je da u nama ostane otvorenost u odnosu na Božju objavu.

1. Zaboravimo li često da smo kršteni i koje darove nam je Bog dao?
2. Krštenje je temelj za moj život, Bog mi je mnogo toga darovao. Da li samo tražim svoja prava kao onaj koji ima sakramente ili se aktivno dajem Bogu i zajednici Crkvi kojoj pripadam? 

usret mudrosti, radosti i mira

Mudraci, mi ih u tradiciji nazivamo tri kralja, nisu bili kraljevi nego učitelji kraljeva, koji su im pokazivali put do mudrosti. Tri mudraca su ljudi koji su bili u stanju ostaviti sjajne palače i krenuti, putovati, putovati – ne prema još sjajnijoj palači, prema nekom monumentalnom izdanku najnovijih trendova u arhitekturi nego – prema štalici! Mora da su ih svi pametnjakovići onog svijeta ismijavali – nakon palače skončali ste u štali! Što će naći onaj koji ostavi palaču i dođe u štalu, čemu će se klanjati u štali? Tu tajnu zna samo istinska mudrost. Može je otkriti samo pravi tražitelj istine. Ili jednostavan čovjek dobrog srca koji će joj se spremno predati. Bog je i nama na naš životni put stavio palače, stavio nam zvijezdu koja nas zove… Idimo do kraja za njom, ljubimo dobrotu iznad svega i doživjet ćemo da će nas Bog potvrditi kao istinske mudrace, da će se i u nama susresti mudrost, radost i mir.

Nasljedovati Svetu Obitelj – nedostižan ideal?

Danas, u radosnom ozračju božićnog vremena, Crkva nas poziva na proslavu blagdana Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Okupljeni oko stola Gospodnjeg, zahvalit ćemo Bogu za svoje obitelji i za sve ono što su nam u suradnji s Bogom pružile. Molit ćemo da sve naše obitelji budu doista zajednice vjere, života i ljubavi. Molit ćemo napose za obitelji koje nisu uspjele odgovoriti svome poslanju, kao i one koje se nalaze u različitim krizama. Ispitat ćemo svoje savjesti, svjesni da smo upravo na ovom polju toliko puta i na tolike načine pogriješili. Pokajmo se za svoje grijehe i molimo Božje milosrđe.

1. Obitelj je zajednica u kojoj sam započeo svoj život, u kojoj živim i rastem, učim ljubiti i biti ljubljen. Koliko ulažem u svoju obitelj da bi ona bila slična Sv. Obitelji?
2. Obitelj me vraća u prošlost, prisjećajući se svojih predaka, djedova i baka, očeva i majki koji predadoše svoj polog vjere i ljubav prema rodu svom. Obitelj danas, gdje sam i sam pozvan čuvati vrijednosti i izgrađivati bolje odnose. Koliko sam spreman dati i žrtvovati za svoju obitelj? 

Mi čekamo Krista Gospodina, On je mir naš

Okupljeni oko stola Gospodnjega, slavit ćemo onu svetu žrtvu kojom nas je on otkupio iz ropstva grijeha i oslobodio od okova zavodljivosti zla, a koju nam je ostavio da je slavimo Njemu na spomen sve dok on ponovno ne dođe suditi svijetu i vijeku. Svaki put kada stanemo pred stol Onoga koji nas hrani svojom riječju, tijelom i krvlju, prisjetimo se svoje nedostojnosti da stojimo pred licem Božjim i molimo Boga da nas svojom ljubavlju očisti i svojom dobrotom oplemeni da bismo bili dostojni slaviti ga i hvaliti. Učinimo to i sada ispovijedajući svoje propuste i otvarajući svoju dušu Gospodinu.

1. Božja Riječ poziva nas da doista živimo svoju malenost i poniznost, kako bi potpuni oslonac imali u Bogu i tako rasli od malena zrna u veliko stablo ljubavi, mira i dobrote. Jesam li toga svjestan?
2. Blizina Božića i susreta s Bogom veliki je dar i bogatstvo za svakog čovjeka. Zato mi kršćani ne čekamo Božić u njegovom blještavilu, već čekamo Krista Gospodina. On je mir naš. 

Bog nam poručuje „RADUJTE SE!“

U III. Nedjelji došašća odjekuju uzvici radosti utemeljeni samom prisutnošću Boga. Bog je onaj koji želi neprestano donositi radost u ljudske živote isključujući svaki strah od prolaznog. Radost koju Bog donosi jeste dar kojega Bog iz ljubavi prema Svojima poklanja, zato svatko od nas treba ostavljati otvoreno srce za taj nebeski poklon, pritom pitajući se, jesmo li spremni biti radosni onako kako Bog želi od nas vidjeti, zato što mu vjerujemo cijelim svojim bićem. Dok čekamo skori dolazak Krista, dok čekamo najveći dar Boga čovječanstvu, pred ovaj sveti misni čin zapitajmo se pobjeđujemo li vjerom sve okove ovozemaljskog života i jesmo li spremni, kada nam je teško, radovati se? Za sve trenutke kada nismo davali svjedočanstvo prave vjerničke radosti iskreno se pokajmo.

Bog nas je stvorio za sebe, za vječnost.

Gospodin nam i danas nudi svoju prisutnost. Ma koliko to nama izgledalo drugačije, On je pravi vođa naše povijesti. Dopustimo Gospodinu da uđe u naša srca, da uđe u naše odnose i pročisti ih svojim milosrđem i svojom ljubavlju. Samo tako ćemo dopustiti Njemu da postane zaista gospodin povijesti i u našem životu. Preobrazba čovječanstva i cijeloga svijeta treba početi od našega srca. Stoga pokajmo se iskreno za naše grijehe i zazovimo Njegovo milosrđe.

Unatoč svim ovosvjetskim katastrofama vjeruješ li da Bog vodi ovaj svijet ili da je u rukama moćnika?
Tvoj život, svi usponi i padovi, radosti i žalosti, upućuju nas da Bog piše moju i tvoju povijest na svom dlanu. Vjeruješ li u to? 

Vrijeme radosne nade

Idemo u susret Božiću. Vrijeme Došašća nas na to pripravlja. Sva molitva i svaka sveta Misa nas vode u susret Kristu. Svaki susret s Kristom vodi nas sigurnim životom prema konačnom susretu, koji vodi u život s Njime, u vječnost. Čeznemo za onim koga čekamo, radujemo se osobi koju volimo. To je naš Spasitelj. Vrijeme došašća je zato radosno iščekivanje i svjesni hod vjere ususret Gospodinu čijem dolasku u čežnji otvaramo srce činom kajanja za grijehe


1. Gospodine, pozivaš nas na bdjenje, molitvu i dobra djela. Pomozi nam da pred brigama svoga života ne zaspemo u ovom darovanom vremenu.
2. Znakovi vremena u svijetu u kojem živimo neka nam pomognu biti bliže Bogu, te da mu spremni za njegov dolazak otvorimo vrata srca. 

© Copyright 2020 župa Presveto Srce Isusovo - Karlovac