Cvjetnom nedjeljom započinjemo Veliki tjedan. Svaki dan u tom tjednu nazivamo velikim i to velikim u Božjem, a ne u ljudskom smislu. Riječ je o veličini koja se očituje u malenosti; o veličini koja svoju moć pokazuje kroz služenje onim najmanjima; o veličini koja se očituje u ljubavi očitovanoj darivanjem samoga sebe i to darivanjem samog Sina Božjeg za spasenje grešnog čovjeka. Blagoslovljenom vodom bit će poškropljene grančice koje ćemo nositi u procesiji, ali i mi sami, u znak naše spremnosti da ponizno priznamo svoje grijehe i uistinu krenemo Isusovim putem koji vodi prema našoj pravoj domovini, prema Ocu koji nas neizmjerno ljubi i strpljivo čeka da nam daruje mjesto u svome kraljevstvu. Pridružujemo se masi koja Ga je oduševljeno dočekala pred i u Jeruzalemu ili Ga dopratila od obližnje Beftage odnosno Betanije gdje je uskrisio Marijinog i Martinog brata Lazara. Međutim, ne želimo se nikada okrenuti od Isusa niti se svojim grijesima pridružiti onima koji su, samo nekoliko dana kasnije, tražili da Ga se razapne.

Pitanja za tiho razmišljanje:
1. Gospodine i ja želim ove godine u posebnim prilikama u duhu biti sudionik tvoga dolaska u Jeruzalem i klicati» Hosana Sinu Davidovu«.
2. Ulazeći s Tobom u Veliki tjedan, pomozi nam da priznamo svoje grijehe i budemo uz Tebe i tvoj put muke, umiranja ali i Uskrsnuća…