Vrijeme došašća je na osobit način vrijeme kad hitimo ususret Isusu Kristu, kako i molimo u zbornoj molitvi. U toj hitnji – žurbi često nas smetaju brojne svakodnevne brige i obveze koji su nam drugi dali ili smo ih mi preuzeli, a možda i sami sebi nepotrebno nametnuli. Zbog toga molimo da nas „zemaljske brige i obveze ne smetu“ kako bismo se što više ujedinili sa svojim Gospodinom. No, najviše nam u tome smeta grijeh koji nas koči i nastoji skrenuti s pravoga, Kristova puta. Zato se na početku mise duhom povucimo u svoju nutrinu na mjesto koje je predviđeno ponajprije za Krista Gospodina i sjetimo se svojih grijeha te ih dubokom poniznošću pred Bogom priznajmo i za njih se pokajmo kako bi nas Bog, u svom neizmjernom milosrđu, pogledao te nam ova euharistija bude na spasenje.


Pitanja za tiho razmišljanje:
Imam li snage i volje zastati u svojoj jurnjavi, susresti se s Bogom i samim sobom?


Rastereti svoju nutrinu od grijeha i dopusti Kristu da uđe u tvoje srce…..