Današnjom svetom nedjeljom ulazimo u Veliki, sveti tjedan. On je, u pravom i doslovnom smislu riječi, srce naše vjere i bogoštovlja. To su dani koji nas, na osobit i jedinstven način, upućuju i uključuju u Isusovu muku i smrt. Zbog svega onoga što se u tim danima zbilo, a na neizreciv način Njegov križni put postao je za sve nas, koji se smatramo Njegovima, „put spasenja“, jer svi naši ljudski putovi vode nas i dovode do Križnog puta naizgled poniženog i poraženog Spasitelja svijeta. Vode nas do Krista koji nije tumačio, pojašnjavao ili opisivao križ, nego ga je prigrlio i nosio, do kraja. Slušali smo zapis Muke Isusa Krista po Marku. To je najstariji zapis Isusova razapinjanja i smrti, prema tumačenju upućenih, u kojem valja promatrati i djelo sv. Petra, čiji je Marko bio učenik. Najstarije evanđelje opisuje Isusovu muku i smrt kao ispunjenje Pisma, pa stoga koristi mnoge izvore da to i opravda ili dokaže. Vratimo se, ipak, nakratko događajima koji se odvijaju kao na filmskoj vrpci: zavjera protiv Isusa i pomazanje u Betaniji, Judina izdaja, Posljednja večera, smrtna borba u Getsemaniju, uhićenje Isusa, Njegovo pojavljivanje pred Velikim vijećem, Petrova zataja, Isus pred Pilatom, Baraba, Isusa izruguju, Njegov križni put i razapinjanje, drama na Kalvariji, Isusova smrt i ukop. U potpunoj spoznaji i pri punoj svijesti, što Mu se sprema i što Ga očekuje, Isus upriličuje Posljednju večeru i ustanovljuje znak i dar Novog Saveza: dariva svoje Tijelo i svoju Krv, kako bi od tada svi – koji u Njega vjeruju – s Njim imali trajno zajedništvo u Euharistiji. Križ postaje mjerilo svake ljubavi i svake žrtve. Sveti Franjo Saleški Golgotu naziva „brdom ljubljenih“. Učvrstimo svoju vjeru riječima satnika: „A kad satnik koji stajaše Njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče – zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“ (Mk 15, 39). I ne zaboravimo: ugodni, lagani i ravni putovi najčešće nisu Božji putovi.
1. Jesam li spreman ići za Isusom….
2. Ići za Njim, znači prihvatiti svoj križni put, kako bi s Kristom ustali na novi život…