Današnje evanđelje nas poziva da razmislimo o svojoj poziciji unutar vlastite obitelji: jesmo li od onih koji stalno nešto zapovijedaju i zahtijevaju, ili smo oni koji rado pripomažu u svemu što vide da je potrebno. Isus hvali ove druge: »Ako tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.« Doista, ovaj svijet nikad ne će postati bolji budemo li samo od drugih očekivali da nešto učine. Treba čovjek i sam zasukati rukave, počevši od svojih najbližih. Mi se danas rado uspoređujemo pa i ne često natječemo u tome tko što ima ili jest: veće, bolje, ranije , itd. Bilo da je riječ o kući, automobilu, poslu, plaći, ženi, mužu, djeci, položaju, utjecaju, ljepoti… mogli bi nabrajati povazdan. Isus nas uči drugačije. Uči nas da smo ljudi, a ne tek biološke jedinke vrste koja se zove čovjek. Zvati se čovjekom i biti čovjekom nije jedno te isto. Isusove riječi iz današnjeg evanđelja upozoravaju nas da se čovjekom postaje tek kad o sebi i drugima oko sebe prestajemo razmišljati kao o životinjama. Kod životinja su stvari jasne: tko jači taj kvači. Zato je Gospodin govorio o svom križu. Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.
Pitanja za tiho razmišljanje:
Ako bolje razmislim, kako živim i kako se ponašam u obitelji i šire?
U svojoj slobodi izbora odlučujem se za Isusovu logiku ili mi je bolja logika ovog svijeta?
