Na blagdan krštenja našeg Gospodina, u prvom čitanju čujemo ohrabrujuće riječi proroka Izaije kojim navješćuje pojavu Božju. Bog i danas dolazi, neprestano se otkriva na različite načine. U drugom čitanju uzet je odlomak iz Poslanice apostola svetog Pavla Titu u kojemu kao glavna poruka stoji radosno otkriće apostolovo: »očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude«, dakle, i za nas. Evanđelje izvješćuje o krštenju Isusovu. Zašto se Isus dao krstiti? Krštenje je tamo u vodama Jordana simboliziralo oproštenje grijeha, ali Isus nije imao grijeha, nije imao potrebe za oproštenjem grijeha. Isus je svojim činom izrazio solidarnost s nama, grješnim ljudima. Ako stanemo među okupljeni narod i promotrimo Isusovo držanje u trenutku krštenja, saznajemo tri stvari. Prvo, saznajemo da se Isus molio u ovom važnom trenutku svog života i poslanja, jer je u ovom trenutku stao pred javnost i započeo svoje djelovanje. I naš je život teško poslanje, stoga je i nama potrebno da se molitvom obratimo nebeskom Ocu. Drugo, saznajemo da se na Isusa spustio Duh Sveti. Mogli bismo reći da je Bog odmah uslišao Isusovu molitvu. Svaki vjernik ima unutarnju milosnu rezervu, upravo ovu trajnu prisutnost Duha Svetoga koja ga je u stanju prevesti i kroz najbezizglednije situacije. Treće, saznajemo da je čuo glas s neba koji je potvrdio da je Isus ljubljeni Sin Očev. Ovaj glas čuli su i drugi ali ga nisu razumjeli, misleći da je Ivan Krstitelj. U duhovnome životu je važno kakvu sliku imamo o Bogu, drugim riječima, tko je moj Bog, tko je Bog meni? Najvažnije je da u nama ostane otvorenost u odnosu na Božju objavu.
Pitanja za tiho razmišljanje:
1. Zaboravimo li često da smo kršteni i koje darove nam je Bog dao?
2. Krštenje je temelj za moj život, Bog mi je mnogo toga darovao. Da li samo tražim svoja prava kao onaj koji ima sakramente ili se aktivno dajem Bogu i zajednici Crkvi kojoj pripadam?
