U utorak, 13. listopada 2026. godine, u našoj Župi Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljeno godišnje župno klanjanje, dan posebno posvećen molitvi, zahvalnosti i čašćenju Isusa Krista prisutnoga u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Godišnje župno klanjanje, u narodu poznato i kao „župno klečanje”, dugogodišnja je tradicija Zagrebačke nadbiskupije, čiji početci sežu u 1773. godinu. Svaka župa ima svoj dan u kojem se vjernici okupljaju pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom kako bi u zajedništvu s cijelom nadbiskupijom molili za njezine potrebe, za Crkvu, svećenike, duhovna zvanja, obitelji i sve vjernike. To je ujedno prilika da u tišini i osobnoj molitvi Gospodinu povjerimo svoje radosti, brige i životne teškoće.
Klanjanje je započelo u 9:00 sati i trajalo do 17:00 sati. Tijekom dana vjernici su imali priliku zastati pred Gospodinom, zahvaliti mu na primljenim milostima te mu u molitvi povjeriti svoje osobne nakane i potrebe cijele župne zajednice.
U 17:00 sati započela je pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, tijekom koje su okupljeni vjernici molili svetu krunicu, Gospine litanije i posvetnu molitvu, utječući se zagovoru Nebeske Majke.
Vrhunac i završetak godišnjega župnog klanjanja bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Leopold Palič, župnik Župe Presvetog Trojstva, u koncelebraciji s našim župnikom vlč. Kristijanom Gatarićem.
U svojoj homiliji fra Leopold posebno je istaknuo važnost iskrene molitve, poniznosti i potpunoga predanja Bogu. Govoreći o godišnjem klanjanju, tijekom kojega na koljenima pred Gospodinom molimo za potrebe naše nadbiskupije, povezao je tu zajedničku molitvu s našim osobnim molitvama i životnim potrebama.
Naglasio je kako molitva na koljenima nije samo izvanjski znak pobožnosti, nego ponajprije izraz poniznosti, vjere i potpunoga povjerenja u Gospodina. Kleknuti pred Bogom znači priznati da ne možemo sve postići vlastitim snagama, nego da nam je potrebna njegova milost i pomoć.
Posebno je upozorio kako od Boga često očekujemo brza, gotovo „instant” uslišanja naših molitava. Međutim, Božje djelovanje ne možemo mjeriti ljudskim očekivanjima niti određivati kada i na koji način Gospodin treba odgovoriti na naše prošnje. Istinsko predanje Bogu ne znači samo povjeriti mu svoje trenutačne potrebe, nego predati mu cijeloga sebe, svoj život, svoje planove, brige i budućnost. Tek kada naučimo moliti s takvim pouzdanjem, otvaramo svoje srce Božjoj volji i njegovu djelovanju, vjerujući da on najbolje zna što nam je potrebno i kada je pravo vrijeme za to.
Svečano misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao naš župni mješoviti zbor, uz orguljašku pratnju prof. Krešimira Klarića. Od srca zahvaljujemo svim članovima zbora na njihovu trudu i predanosti kojima su pridonijeli ljepoti i dostojanstvu ovoga euharistijskog slavlja.
Posebnu zahvalnost upućujemo i časnoj sestri Antoniji Topalović, koja je i za ovu svečanu prigodu s mnogo ljubavi i pažnje cvijećem ukrasila našu župnu crkvu, pridonijevši ljepoti molitvenoga ozračja.
Zahvaljujemo i svim župljanima koji su tijekom dana pronašli vremena za molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te svima koji su sudjelovali u završnom euharistijskom slavlju.
Neka nas ovogodišnje župno klanjanje potakne da i u svakodnevnom životu pronalazimo vrijeme za susret s Gospodinom, da mu s pouzdanjem donosimo svoje molitve i da se, umjesto traženja brzih odgovora, učimo sve potpunije predavati njegovoj svetoj volji.
„Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Mt 6,10)