U nedjelju 7. travnja 2024. godine na euharistijskom slavlju u 10:30 sati, 80 mladića i djevojaka primilo je sakrament svete potvrde. Svetu potvrdu podijelio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško u koncelebraciji domaćeg župnika preč. Dražena Karačića, mons. Ferdinanda Vražića, prof. Ante Crnčevića i vlč. Josipa Magdića. Na početku misnog slavlja jedna krizmanica pozdravila je biskupa Ivana upoznavajući ga sa putem koji su prošli, pripremajući se za primanje sakramenta potvrde, te kazala: „Završavamo jedan dio svog životnog puta, koji će biti obilježen Duhom Svetim i darovima odozgo. Mi smo djeca ovoga svijeta ali primajući i ispovijedajući vjeru u Boga, želimo tražiti i susresti Uskrsloga Krista.“ Te nastavila riječima: „Danas na Bijelu Nedjelju i mi zajedno molimo sa sv. Apostolom Tomom da Gospodin rasprši naše sumnje kako bi i mi mogli ispovijedati svoju vjeru u Uskrsloga.“
U evanđelju smo čuli da je zajednica apostola bila zatvorena, prestrašena, svi su bili u prisutni kod dolaska Isusa osim Tome. Biskup Ivan započinje svoju homiliju tvrdnjom svetog Grgura Velikog: „Više vrijedi nevjera apostola Tome od vjere ostalih apostola.“ Te nastavlja s obrazloženjem te tvrdnje riječima: „… Toma je hrabar prema neprijateljima, ali on je takav i prema prijateljima. Nakon što su mu apostoli rekli da su vidjeli uskrslog Isusa, on im kaže da ne vjeruje. Ima hrabrosti biti dosljedan…, to mu nalaže njegova savjest, ali i razumno zaključivanje. Ako je Krist uskrsnuo, kako je moguće da ste još uvijek zatvoreni; zašto se bojite? Sveti Toma je naš dragocjeni pratitelj na putu, kao i svi oni koji žele vidjeti , dodirnuti; kojima vjera nije površna, nego trebaju nešto što ostavlja trag u srcu.“ Upravu tu hrabrost i taj odgoj za slobodu i hrabrost zamolio je biskup Ivan i na krizmanike, kako im vjera ne bi bila nešto što se mora, nešto što su neki drugi rekli, nego da im vjera bude ono što ih privlači, ono što su osobno zavoljeli. Biskup Ivan nastavlja: „Dragi mladi prijatelji, budite radosni tražitelji; sve provjeravajte, a dobro zadržite…, …kako Isus poštuje Tomine poteškoće i sumnju; tako poštuje i svakoga čovjeka. Ne odbacuje ga nego mu prilazi svojim otvorenim ranama. Uskrsnuće nije zatvorilo rane od čavala i koplja,… te su rane Božja slava, najuzvišenije očitovanje Božjega milosrđa.„ Zatim je biskup Ivan pročitao jedno pismo koje su jedni djed i baka uputili svome unuku Jakovu 2019. godine u kojemu iz svog životnog iskustva pojašnjavaju da je put kojim kreće „…s darovima Duha, je put dug koliko je dug i život… na tome putu ćeš otkrivati s Isusom i njegovim Duhom koji će te oduševljavati, poučavati, opominjati i tješiti.“
Pred kraj svoje homilije biskup Ivan obratio se i roditeljima kao i svim vjernicima riječima: „Dragi roditelji…, Bog ovaj dan daruje i vama, kao novi početak. U Božjemu Duhu pronalazite snagu za obnovu svojih obitelji, za oproštenje i pomirenje, za spomen i nadu, za kršćansku vedrinu i radost, sa svim križevima koje osjećate i s ranama koje vas bole. Ova djeca su narasla; žive uronjena u društvo koje ih lako hvata u mreže svojih interesa. Želite se brinuti za njih? Je li istina da ćete sljedećih nedjelja biti ponovno na svetoj misi?… Ili mislite da je dovoljno biti danas ovdje i dalje im govoriti što moraju činiti; da je dobro biti kršćanin, a da to sami ne vjerujete. Vaša djeca očekuju da im vi, da im mi budemo primjer; da budemo kraj njih kao danas kumovi i kume; da osjete naše ruke i naše živote u istini, dobru i ljepoti; u poniznosti grješnih ljudi i veličini dara Božje svetosti.“ Na kraju biskup završava riječima: „Dragi krizmanici i krizmanice, ovo zajedništvo vjere, ljepota vaše župe, snaga Crkve koja je u snazi, istini i ljubavi Božjega Duha, darovano je vama i vi njemu. Pouzdajte se u Gospodina i ostanite jednostavni, ponizni i neustrašivi nositelji darova Duha koji je toliko puta ponizio ohole, a uzvisio neznatne.“
Na kraju svete mise u ime roditelja, jedna majka i otac predali su dar biskupu, te zahvalili biskupu na primljenim darovima Duha Svetoga koje su njihova djeca primila. Majka je između ostalog kazala: „Život je ispunjen vjerom i povjerenjem , sumnjom i razočaranjem, uspjesima i neuspjesima, radostima i žalostima. Mi roditelji imamo tešku i odgovornu dužnost, kako bismo svoju djecu odgojili i tako ih osposobili za odrasle i zrele ljude. Svjesni smo da to sami svojim snagama ne možemo. Stoga, podižemo oči prema Uskrslome i njegovoj i našoj nebeskoj majci Mariji, molimo da naša djeca, mladići i djevojke, postanu dobri ljudi.“
Po običaju, uslijedilo je fotografiranje prvo djevojak a zatim i mladića s ocem biskupom, te odlazak kućama i proslava u krugu obitelji.