U nedjelju Gospodinova Uskrsnuća, 31. ožujka 2024. godine, euharistijsko slavlje u 10:30 sati u koncelebraciji s profesorom Antom Crnčevićem, mons. Ferdinandom Vražićem i prečasnim župnikom Draženom Karačićem predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. Na početku euharistijskog slavlja, prenoseći čestitke nadbiskupa zagrebačkog Dražena Kutleše, kardinala Josipa Bozanića, biskupa Mije Gorskog i bivšeg župnika Norberta Koprivca, biskup Ivan zaželio je svima sretan Uskrs: „… blagoslovom ognja i svjetlom nove vazmene svijeće; slušanjem Božje riječi i molitvom; obnovom vjere i krsnih obećanja; pjesmom i zajedničkim blagovanjem euharistije jučer navečer započeli smo slavlje koje je rasvijetlilo noćnu tamu i postalo ovim lijepim danom u kojemu nastavljamo izgovarati pozdrav, čestitku, želje i sigurnu nadu u vjeru i ljubav – blagoslovljen i sretan Uskrs!“ Te nastavio: „…mi smo došli na slavlje u radosti zbog najljepše vijesti koju je čovjek mogao čuti; vijesti koja je iznova postala sadašnjost naših života: Krist je na križu pobijedio zlo i smrt, a nama je darovano zajedništvo s njime i vječni život koji već ovdje živimo u ljubavi.“
U euharistiji biskup Ivan započinje dijelom posljednice: Marijo, o reci što je; što ti oko vidjelo je? „Pitanje koje Crkva od svojih početaka osjeća važnim“ jer ono što je Marija Magdalena vidjela, jest „početak koji nema kraja. Jer što je Marija mogla prenijeti Petru i Ivanu; što je mogla s Groba donijeti Isusovim učenicima? Nikakve riječi, nikakvih zapisa, samo otisak stvarnosti koju je vidjela zapisan na njezinu licu; sjaj nečuvene novosti; odsjaj Božjega djela i Kristove blizine.“ Kakao bismo zamislili snagu Isusova pogleda, biskup Ivan nam doziva u pamćenje određene dijelove evanđelja koje smo slušali tijekom korizme. Odlomci koji su usko povezani s današnjom svetkovinom u kojoj slavimo otajstvo Isusove žive prisutnosti, osobito njegove riječi i pogleda. Tako se prisjećamo Isusa u razgovoru sa ženom Samarijankom; susret sa slijepcem od rođenja ili razgovor s Martom i Marijom u Betaniji, te nastojimo razmišljati kakav je bio Isusov pogled u izabiranju učenika, s pismoznancima, Zakejem, Nikodemom, s trgovcima u hramu; sa siromasima i bolesnima? „Kakav je pogled ostao na pučini i valovima, dok je odmicao grane maslina i dok je tražio plodove smokava; kakav je njegov pogled bio s Marijom i Josipom?“ Te nastavlja: “…razmislimo o sebi, jer i mi smo susreli taj pogled u trenucima u kojima smo živjeli dar njegove prisutnosti, prvu zaljubljenost i privlačnost saznanjem da je on naš Gospodin, ispunjenje naših čežnja; iskorak vjerom u vječni život koji može darovati samo Bog; Bog bez kojega ne možemo živjeti. Najvažnije: razmotrimo danas koliko nas je taj pogled promijenio! I kada osjećamo da ne možemo sami, vrijedi potražiti njegov pogled. To je pogled Raspetoga, to je pogled Uskrsloga! U dubini tog pogleda možemo pronaći odgovore ne samo za naše male poteškoće nego i za razne drame naše domovine i svijeta, izvor snage za trčanje u smjeru Radosne vijesti.“ Zato je drugi učenik trčao brže. Tko voli, razumije više, shvaća prije i shvaća dublje. Ivan je ušao i povjerovao dok je Petar vidio ali ne i povjerovao.
Što je dakle Uskrsnuće?
Mnogi bi rekli da je to čovjek za koga se vjeruje da je bio mrtav i ponovno živi. No, Radosna vijest današnjega slavlja tiče se nas živih na zemlji, Vječni život nije samo nagrada zbog dobrog ponašanja, već način življenja u sadašnjosti. Vjerovati znači da u svemu postoji smisao. Gospodin svojim uskrsnućem govori da, oni koji odluče voljeti bližnje nema smrti koja može zadržati život; nema groba koji se zatvara niti kamena koji se ne bi mogao pomaknuti. Stoga sve što živimo mjerimo mjerom Uskrsnuća. Nije dovoljno reći da si kršćanin da bi ti se vjerovalo, treba osjetiti trag svjetla u pogledu koje je donijela Marija Magdalena.
Na kraju slavlja prečasni župnik, čestitao je cijeloj zajednici sretan Uskrs te zahvalio svima koji usko pomažu u životu naše zajednice.