Na šestu uskrsnu nedjelju, 12. svibnja 2024. godine u 11:00 sati proslavili smo sakrament prve svete pričesti. Osamdesetero prvopričesnika, nakon redovite priprave, danas je po prvi puta primilo Isusa pod prilikom kruha u svetoj hostiji. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik prečasnog Dražena Karačića u koncelebraciji svećenika u miru mons. Ferdinanda Vražića. Prvopričesnici su se okupili već petnaest minuta ranije ispred pastoralnog centra te nakon uvodnih napomena prečasnog župnika krenuli u procesiji prema oltaru i na svoja mjesta. Na početku slavlja u ime roditelja jedna je majka pozdravila sve prisutne riječima: „Najljepša slika našega zajedništva jest kada se okupimo oko oltara, a posebno danas kada će naših osamdesetero prvopričesnika prvi put primiti Kristovo tijelo u maloj bijeloj hostiji. Dragi naši prvopričesnici od srca vas pozdravljamo, čestitamo i želimo da ostanete vjerni Isusu do kraja života.“
U homiliji prečasni župnik, promatrajući instalaciju koju je napravila č.s. Antonija ispred oltara, usporedio je s prvopričesnicima i vjernicima riječima „gledajući ispred sebe ispred oltara, slika je zemlje koju je Bog stvorio. Ove tratinčice svaka od njih jest jedan prvopričesnik i prvopričesnica. Ima tu i leptira ima i pčela koje upravo cvijet tratinčica oprašuju, hrane se i od njih nastaje vosak i nastaje svijeća koja se također nalazi ispred nas. Ovdje na svijeći jesu sklopljene ruke to je naša zajednička molitva. Cvijeće je uvijek lijepo ako se pazi, ako se zalijeva. No cvijeću je potrebno sunce, ne samo voda. To upravo sunce stoji u sredini ova dva anđela koji drže hostiju, koji drže živoga Isusa Krista a ove tratinčice sklapaju svoje ruke a u tim sklopljenim rukama vidimo ruke, očeva i majki, baka i djedova, učitelja i nastavnika, vjeroučitelja, časnih sestara, svećenika, svih dobrih ljudi koji ne samo danas nego koji su i prije toga molili i koji će i dalje moliti, da ove tratinčice podignu svoje glave ponosne, čiste, marljive, vesele, radoznale i da one uspinju upravo prema Isusu Kristu koji će danas na poseban način biti gost u vašoj obitelji, biti prijatelj u vašemu srcu i biti suputnik u vašemu životu. Ove tratinčice kao što smo rekli simbol su predanosti, simbol su ljubavi, vjernosti, skromnosti i zajedništva. Upravo te tratinčice trebala bi imati svaka župna zajednica misleći ovdje na živu zajednicu.“ Razmišljajući nadalje prečasni župnik također je pojasnio da se cvijeće može biti zatrovano, zemlja uništavana i da uvijek pitamo kako Bog to dopušta? Odgovarajući na ovo pitanje prečasni župnik veli: „…tomu nije kriv Stvoritelj nego su kriva stvorenja koja ne poštuju ono što im je Bog darovao. Ne poštuju Ga svojim grijesima, svojim nemarom, svojom ne ljubavlju, svojom ne požrtvovnošću i svojom aljkavošću.“ Zato želimo da od danas pa nadalje ove tratinčice mirišu, da se uspinju, da rastu u ovim sklopljenim rukama i da uvijek radosno dolaze Isusu te ga primaju i da od njega žive kao što slušamo iz današnjega evanđelja: „Kao što si ti Oče u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno.“ Nakon homilije u ime svih prvopričesnika jedna majka i prvopričesnik su upalili svijeće na uskrsnoj svijeći, prije obnove krsnih obećanja, te izrekli kratke recitacije. Po završetku svete pričesti, kojoj su prvopričesnici po prvi puta dostojanstveno pristupili, prečasni župnik se zahvalio svima, ponajprije dragome Bogu na predivnom danu, zatim prvopričesnicima na njihovoj strpljivosti, roditeljima, djedovima i bakama što su dopratili djecu do oltara i zamolio ih da ih i dalje prate u svojim molitvama. Na kraju je prečasni župnik izrekao veliko hvala časnoj sestri Antoniji koja je vodila i pripremila djecu za ovo slavlje kako bi dostojanstveno primila Isusa pod prilikom kruha, te što je crkvu nekoliko dana s ljubavlju kitila i uređivala kako bi ovo današnje slavlje bilo dostojno i radosno svima nama. Nakon euharistije slijedilo je fotografiranje te proslava u obiteljskom krugu.