U petak 7. lipnja 2024. godine, proslavili smo blagdan župe Presveto Srce Isusovo. Ovome blagdanu pripremali smo se kroz tri dana. Svakog dana trodnevnice, svete mise bile su u 18:00 sati, sat vremena prije svete mise bila je mogućnost svete ispovijedi a pola sata prije vjernici su molili krunicu, litanije i molitve Presvetom Srcu Isusovu.
U utorak, 4. lipnja 2024. godine, svetu misu predvodio je vlč. Mario Migles, župnik u Sesvetama. U srijedu, 5. lipnja 2024. godine, svetu misu predvodio je vlč. Antun Kolić, župnik na Baniji te nakon svete mise, mješoviti pjevački zbor “Vid Rukavina“, održao je kratki koncert pod nazivom „Domovina u mom srcu“. Zadnjeg dana trodnevnice svetu misu prevodio je prečasni Ivan Valentić, dekan i župnik u Dugom Selu. Na sam blagdan župe, u 8:00 sati svetu misu predvodio je mons. Ferdinand Vražić, svećenik u miru; svetu misu u 10:30 predvodio je prečasni Željko Ivan Bakšić, dekan i župnik u Ozlju; te večernju svetu misu kao završetak slavlja u 18.30 sati predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.
Svećenici u trodnevnicama, kao i na sam blagdan, nastojali su svaki na svoj način približiti nam značenje blagdana ali i prikazati nam veličinu Presvetog Srca. Ovdje valja izdvojiti jednu prispodobu koju smo čuli od jednog propovjednika koji je upravo tom prispodobom želio pokazati samu veličinu Presvetog Srca: „Jedan je čovjek svakoga dana kroz tri godine dolazio u starački dom hraniti svoju bolesnu i oduzetu suprugu. Radilo se o luksuznom, otmjenom i skupom domu, u kojemu niti “ptičjega mlijeka nije nedostajalo“. Ipak, ovaj čovjek nije prestajao dolaziti hraniti suprugu koja je bila već i toliko dementna da ga nije više mogla niti prepoznala. Za posjeta domu jedne novinarske ekipe, to je zagolicalo mlađu reporterku koja je upitala toga čovjeka „Gospodine, molim vas recite zašto dolazite baš svaki dan hraniti suprugu u ovaj dom s pet zvjezdica gdje ona ima svu potrebnu njegu i skrb i u svakome trenutku može dobiti što god joj srce poželi. A u ostalom uopće vas niti ne prepoznaje. Čemu se onda toliko mučite i trudite?“ A čovjek joj odgovori: „Draga gospođo, još ste mlada ali život će vas naučiti da i vi jednoga dana u svome srcu možete shvatiti. Moja žena mene ne prepoznaje ali ja prepoznajem nju, u tome je poanta.“ To je zapravo Isusovo Božansko Srce, prepuno milosrđa za sve nas ljude. Iako mi to Božansko Srce puno puta ne prepoznajemo ali ono prepoznaje nas i želi nam uvijek pomoći. Upravo nas zato ova svetkovina potiče da budemo bolji ljudi, da otvorimo svoje srce za Boga koji je dao svoje srce za nas.
Biskup Šaško u svojoj homiiji, a nadovezujući se na evanđelje (Iv 19, 31-37), povezuje sliku probodenog boka Isusova iz kojeg su potekli krv i voda, sa izvorom i vrelom kao temeljnim sakramentima Crkve; krštenje, dar djelovanja Duha Svetoga i euharistijom. Upravo taj dramatičan prizor Krista u bolnom iskustvu, ujedno nam je i blistav primjer u kojem Krist objavljuje snagu svoje ljubavi. „Njegov otvoren bok već je uvod u dar uskrsnuća jer naviješta, jer ostvaruje otajstvo života koji izvire iz Kristove smrti. Krv i voda simboli su snage života koja može otvoriti prolaz kroz zid smrti, ali njegov otvoren bok govorljiv je znak ljubavi bez mjere, ljubavi koju svi tražimo i za kojom čeznemo.“ rekao je biskup Šaško.
Govoreći o srcu, biskup Šaško nam osim Isusova srca koje je čisto, uzvišeno, puno ljubavi, zdenac života, govori nam i o ljudskome srcu: „Srce je vrelo duhovnoga života, ali ne u romantičarskom poimanju. Srce je osobito u Starome zavjetu, povezano i sa zlom s pokvarenošću. Dakle, nije posrijedi samo slika svježine, čistoće, nego i zagađenosti, otrovnosti. Srce nije viđeno samo kao mjesto ljepote, mekoće, toplote i sućuti, nego i kao središte sukoba, previranja, nejasnoća, krutosti, hladnoće i bešćutnosti zabluda i zloće.“ Znamo da su proroci itekako osjetili da je ljudsko srce bolesno i da treba lijek koji dolazi od Stvoritelja. Čovjek može imati puno nedostataka i živjeti, ali bez srca ne može živjeti. Tu se čovjek susreće sa svojim granicama, sa svojom ovisnošću o nekome tko nas nadilazi.
„Bog čovjeka ne ostavlja, nego ga liječi ljubavlju. Presveto Srce Isusovo je novo Srce koje se daje nama da bismo živjeli puninu radosti. Iako je naša životna glinena krhka posuda napuknuta ili je razbijena, pa nam se čini da više neće moći držati vodu i svježinu one komadiće koji nam se čine beskorisnim, umjesto da ih bacimo Bog zbrinjava na drukčiji način i stvara od njih poseban tok. Kanal kroz koji voda slobodno teče prema drugima da utaži njihovu žeđ jer naše ranjenosti, naše boli, naše napuknutosti, naše razvijenosti mogu biti itekako vrijedne za naše bližnje.“ kazao je biskup Šaško te nastavio: “ Bog može preoblikovati, obnoviti i najmanje stvari ovoga svijeta, a da ih ne slama. Još i više može onomu što je slomljeno dati novost smisla i vratiti snagu, vrelo ljubavi. Samo ljubav preobražava svijet.“
Na kraju biskup svoju homiliju završava riječima: „Zahvalimo Gospodinu, što i večeras možemo crpiti s radošću, s izvora spasenja. Tu gdje ostaje živjeti svježina za svaku našu ustajalost, tu gdje živi novi polet za svaki naš umor, tu gdje se odmaramo upravo u zagrljaju Boga, koji želi vratiti, obnoviti i uputiti nas prema vječnosti. Čuvajmo svježinu ljubavi i sve drugo imat će svježinu.“
Prije samog blagoslova, prečasni župnik zahvalio je svima kako onima koji su sudjelovali u pripremanju liturgijskog prostora također tako i onima koji su pripremili okrijepu koja je uslijedila nakon svete mise ispred pastoralnog centra.
