Nakon gotovo 60 godina djelovanja u gradu Karlovcu, na večernjoj svetoj misi u 18:00 sati 24. studenoga 2024., oprostio se od svojih Karlovčana mons. Ferdinand Vražić. Iako je srce jako, tijelo je oslabilo. Godine nose svoje. Pa je tako mons. Vražić odlučio da se „umirovi“, tj. da ode u svećenički dom sv. Antuna u Zagrebu.
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Vražić, u koncelebraciji su prisustvovali uz župnika vlč. Kristijana Gatarića, svećenici karlovačkog dekanata na čelu sa dekanom mons. Antunom Senteom. Kako je to lijepo rekao vlč. Kristijan prilikom zahvale: „Izgleda da se cijeli Karlovac slio u našu crkvu Presvetoga Srca Isusova“.
Nakon što je 50 godina vodio župu Svetog Franje Ksaverskog na Švarči, mons. Ferdinand, kao umirovljeni svećenik, zadnjih deset godina provodi u Novom Centru neumorno ispovijedajući te pomažući tadašnjem župniku preč. Draženu Karačiću.
U ime pastoralnog i ekonomskog vijeća te svih vjernika, riječi zahvale uputila je gđa. Branka Bakić citirajući na početku sv. Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“ – 2Tim 4,7-9 Podsjetila nas je gđa. Branka na vremena kada je Crkva bila proganjana i gurana u kut, vremena u kojima je mons. Vražić uistinu bojevao veliki boj. Ne samo da je uspio sačuvati vjeru, nego je svojim riječima i dijelima sačuvao vjeru drugih. „Hvala vam što ste nas pratili u našim životima, dijelili naše radosne trenutke kod krštenja i vjenčanja, pružali utjehu u trenucima tuge, krijepili nas u bolesti, ispraćali pri prelasku u vječnost.“, kazala je gđa Branka, te nastavila: “Služili ste Bogu i narodu zdušno i bez zadrške, bez kolebanja ili dvojbi… Bog, domovina Hrvatska i čovjek za vas su najveće vrijednosti koje se nikada niste stidjeli priznavati i svim srcem za njih ste se borili. Ne želimo danas biti tužni, jer znamo da Bog upravlja našim životima i da smo pozvani radosno i s pouzdanjem prihvaćati od njega namijenjene nam putove, ali moramo reći da ćete nam jako nedostajati.“
Gradonačelnik g. Damir Mandić, u ime grada zahvalio se riječima: „Hvala za sve one trenutke suradnje, za sve trenutke savjeta i ono što je posebno važno, hvala za sve ono što ste radili za Katoličku Crkvu, za domovinu Hrvatsku i za svoj Karlovac.“ Te prisjećajući se svojih vjeroučiteljskih i ravnateljskih dana g. Mandić je istakao sljedeće: „S Ferdom si uvijek znao na čemu si. Uvijek je govorio ono što je i kako je, a nikada ono što bih ja volio čuti.“
Potom je riječi zahvale uputio vlč. Gatarić: „Nakon godina službovanja na brežuljku Švarča, kao hrabri časnik u borbi za Kraljevstvo Božje u karlovačkoj sredini, uz lik MB Karmelske, Božja providnost vas je dovela da služite dragom Bogu uz najtoplije žarište pobožnosti u župu Presvetoga Srca Isusova…. i u ovoj župi ostavili ste poseban trag i dojam. Svojom otvorenošću, povezanošću i toplinom oplemenili ste život ove župe. Jer je vaša pomoć tijekom zadnjeg desetljeća bila od neprocjenjive vrijednosti. Hvala Bogu što vam je za to dao snage, strpljenja, volje i radosti u stavu prihvaćanja i razumijevanja prema svima i svemu…Dragi mons. Ferdo, danas se opraštamo od vas u znak duboke zahvalnosti…neka vam Gospodin i dalje daje snagu, energiju i poticaj da radite na Njegovu slavu u novoj sredini.“
Karlovački dekan, mons. Antun Sente, zahvalio se u ime svećenika karlovačkog dekanata. Prvo se prisjetio i povukao malu paralelu između pokojnog mons. Radanovića i mons. Ferde, kako smo od milja zvali mons. Vražića. Prisjetio se da su obojica stigla u Karlovac i započela svoje djelovanje od nule, "nisu imali kamo glavu nasloniti". Obojica su djelovala skoro 60 godina i ostavila neizbrisiv trag u gradu Karlovcu. Započeli su s izdavanjem katoličkih tiskovina Glasnik sv. Josipa i Župni list župa karlovačkog dekanata. Zatim se prisjetio veličine osobe koju mons. Vražić nosi u sebi, mons. Sente kazuje: „Mons. Ferdinand je svećenik glasa. I to onog glasa koji viče Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Jer je došlo spasenje Božje!. Uistinu su nadaleko poznate Ferdine propovjedi, način na koji ih je izgovarao, ali i sadržaj koji je donosio. Vjerujem da će se i monsinjor složiti da su glavne teme koje je tumačio i za koje se borio: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. U tome se ni u svojoj osamdeset i osmoj godini nije umorio. Istina, tijelo jest oslabilo, ali glas i zanos te utemeljenost u istinu trajno su snažni. Osobito je to dokazivao u skrovitijem izdanju, ali ništa manje snažnom, u ispovjedaonici čekajući pokornike i mameći im osmjeh radosti, ta mirio ih je s Bogom i čovjekom. Ni u tome se nije mogao umoriti. Briga za bolesne u bolnici i u obiteljskim kućama, briga za liječnike i ljude od vlasti, ali ne za sebe, već za druge, briga za mlade, briga za branitelje i braniteljske obitelji. Da, našeg monsinjora Ferdu je uvijek bilo briga za čovjeka bez obzira u kojoj se profesiji i službi nalazio. Dobio sam dojam da što je čovjek potrebniji to je mons. Ferdinandu draži.“ Nabrajajući djelovanja mons. Ferde po medijima, od redovitih emisija na radijima koji djeluju u gradu Karlovcu do redovitih nedjeljnih nagovora na televiziji Trend, mons. Sente nastavlja: „Nemoguće je u 6 minuta izreći 60 godina plodnog svećeničkog života. Ipak se nadam da sam svima nama barem malo otvorio memoriju i dao prostora za zahvale dobrom Bogu, sv. Josipu – protectoru Croatie, Djevici Mariji – Advocati Croatie tako obožavanoj od mons. Ferde. Molim da našeg dragog svećenika, poslužitelja Božjih milosti, dragog mons. Ferdu, dobri Bog još dugo poživi i da u sjeni zvonika zagrebačke katedrale provodi dane mudrosti. Želim mu da barem još jednom na oltaru zagrebačke prvostolnice, u kojoj je primio sveti red, pored relikvija bl. Alojzija Stepinca“ u obnovljenoj zagrebačkoj prvostolnici, slavi euharistiju. Mons. Ferdinande, dragi Ferdo, hvala. Ad multos annos“
Na kraju se obratio i mons. Vražić: „Sve što sam učinio, Bog je učinio. Preko mene jadnoga i bijednog grešnika. I zato Bogu velika, neizreciva hvala. Sva moja dijela su bila popraćena s onom kojom sam započeo svoje svećeništvo, s Marijom dođoh do oltara, s Marijom želim predati život za kraljevstvo Božje.“ Zatim je nastavio: „Zahvaljujem svojoj prvoj ljubavi, Švarči, dao sam sve što sam mogao. Druga moja velika ljubav je bila ovdje povezana s mojim predragim prijateljem Draženom kada me je primio ovdje među vas u župu Presvetoga Srca Isusova gdje sam proživio tako lijepe svećeničke dane, kroz punih devet godina… Zahvaljujem mom dragom Karlovcu, Karlovcu na četiri rijeke koje sam uzljubio. Nisam građanin grada Karlovca, ali sam ga nosio u svom srcu, živio sam sve ono što ste vi živjeli, sve muke, sve tjeskobe, naročito kroz pet ratnih godina po skloništima zajedno sa svima vama…Ne gubite nikada nade. Sve vas volim. Ljubav Božja, ljubav Srca Isusova neka nas sve ražari i neka nas sve vodi, jer u toj ljubavi i ulazimo u Kraljevstvo Božje. Ja vam neću reći zbogom, nego reći ću vam doviđenja, ako ne prije onda u vječnosti. I hvala za sve, svima hvala za sve“
Nakon euharistije, uslijedilo je zajednčko druženje svećenika i vjernika u pastoralnom centru.
Mons. Ferdinad Vražić svoju je mladu misu slavio 7. srpnja 1963. godine u crkvi svetog Petra Apostola u Prišlinu, a u Karlovac je došao davne 1965. godine u novoosnovanu župu na Švarči. Nakon umirovljenja 2015. godine, kao supsidijar, pomaže u župi Presvetoga srca Isusova u Karlovcu. 2024. godine, zbog zdravlja, odlazi u svećenički dom Svetog Josipa u Zagrebu.
