U subotu, 29. lipnja 2024. godine, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, vjernici naša župe zajedno s ostalim župama karlovačkog dekanata, hodočastili su u marijansko svetište Marija Bistrica. Odmah po dolasku, oko 7:15 sati, krenuli su u procesiji prema glavnom oltaru crkve te pjesmom pozdravili Gospu. Nakon kratke puze koju su mnogi iskoristili za svetu ispovijed, započela je molitva križnog puta po Bistričkoj kalvariji. Pošto je sveta misa započela tek u 11.00 sati, vjernici su iskoristili vrijeme za kupnju uspomena, nabožnih predmeta ali i za kratku okrijepu. Svetoj misi koju je predvodio duhovnik nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Anto Pavlović u koncelebraciji s svećenicima karlovačkog dekanata, pridružio se i jedan manji dio vjernika Varaždinske biskupije sa svojim svećenicima. U svojoj homiliji, a imajući evanđelje dotičnog dana, vlč. Anto nastojao je odgovoriti na 5 pitanja: Tko je Isus Krist?; Čija je Crkva?; Da li je Crkva sveta?; Zašto ići u Crkvu ako nisi bolji, ne postaješ svet? Može li se biti dobar ako se ne ide u Crkvu? te pitanje o Petru.
            Odgovor na prvo pitanje doznajemo upravo iz današnjeg evanđelja gdje Petar veli: “ Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Mt 16,13-19 Isus Krist nije jedan u nizu velikih ljudi u povijesti nego je Bogo-čovjek. Bog koji se utjelovio, postao čovjekom. A što je s Crkvom? Čija je Crkva? Slušajući razne ljude slušamo kako neki vele: „Bog da, Isus da ali Crkva ne!“ A sam Isus nam o toj „Crkvi“ kaže sljedeće: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ Mt 16,13-19 Dakle, Crkva nije ostavljen službenicima i vjernicima, nego to je Kristova Crkva i Krist je u njoj prisutan uvijek kroz sakramente. Nadovezujući se na prošlo pitanje vlč. Anto nastavlja odmah sa odgovorom na svetost te Crkve te slušamo kako često mnogi prigovaraju i poistovjećuju svetost Crkve osobama koje služe u toj Crkvi. Pa često vele da crkva nije sveta jer pogledajmo kakvi su svećenici, biskupi…. oni nisu nimalo sveti. Kada bi se svetost Crkve mjerila prema službenicima Crkve i vjernicima, onda od te Crkve ne bi ostalo baš puno. Ali ono što je važno jest da je Krist u toj Crkvi, da je Duh Sveti temelj te Crkve i to je jamac svetosti.

            Zašto ići u crkvu ako nisi bolji? i mnogi kažu da onda ne treba ići u crkvu. Odgovor je jednostavan. Da mi samo jednim odlaskom postajemo sveti, onda ne bi trebalo utjelovljenja, ne bi trebalo mise, ne bi trebalo Crkve, ne bi bilo potrebno spasenja jer bi svi bili sveti. Ali pošto se to ne događa, Krist je ustanovio Crkvu sa svojim sakramentima, napose ispovijedi kako bi svaki puta kada sagriješimo ponovno se mogli vratiti na pravi put, jer Krist je lijek da duhovno ne umremo.
            Može li se biti dobar ako se ne ide u Crkvu? Što podrazumijevamo kada kažemo: „On je dobar čovjek.“ Vlč. Anto daje nam sljedeći odgovor: „Podrazumijevamo ono što je naravno, netko je dobio karakterne osobine koje mi podrazumijevamo da su dobre. Ali kada gledamo kroz perspektivu spasenja onda su te karakteristike dar. One su u čovjeku bez čovjeka. Vrijedi jedino ono što učinimo po milosti Božjoj od sebe, koliko dopustimo da nas milost Božja iznutra oblikuje. Bog nas može oblikovati bez Krista ali nam je dao put za spasenje i to po Kristu. nitko se ne može spasiti, ma koliko bio „dobar“ bez Krista i sakramenata. Znao to ili ne znao, prihvatio to ili ne prihvatio.“
            Posljednje pitanje jest pitanje bitnosti uloge Pape-Petra. Ovdje uzimamo ono što je Isus rekao Petru: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Isus vodi svoju Crkvu po papi. Stoga smo pozvani poštivati i molitvu za papu. I zapamtimo što je Isus rekao „vrata paklena neće je nadvladati“. Iz toga izlazi i naše ohrabrenje. Krist je naš oslonac, naše sve u životu.
            Nakon svete mise vjernici su imali slobodno vrijeme za osobnu pobožnost, ručak ili što je već tko htio do 13:30 sati kada je uslijedilo klanjanje pred presvetim te u 14 sati oproštaj i povratak svojim domovima.