Blagdan Tijelova u gradu Karlovcu, nije uobičajno slavlje svake župe zasebno, već možemo reći tradicionalno, proslavili smo svečanom procesijom ulicama grada Karlovca. Najprije okupljeni oko euharistijskoga stola, "blagovali smo Njegovo Tijelo". Svečano euharistijsko slavlje, koje je započelo u 10:00 sati, predvodio je pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško, uz koncelebraciju svećanika karlovačkog dekanata. Euharistija je započela pozdravom dekana karlovačkog, preč. Dražena Karačić, koji je uz vjernike pozdravio i predstavnike vojske, policije, počasnu gardu, koji su nakon euharistije sudjelovali u procesiji. Procesija je išla već uobičajenom rutom od naše župe do nacionalnog svetišta sv. Josipa gdje je i završilo današnje slavlje.
Bilo bi dobro malo se osvrnuti i zapitati što danas slavimo?
Blagdan Tijelova povezan je s Kristovim riječima s Posljednje večere kad je Isus nad kruhom i vinom izgovarao riječi „…Ovo je Tijelo moje…“ i „…Ovo je krv moja …“. Kristovim riječima koje izgovara svećenik u Sv. Misi kruh i vino postaju pravo Tijelo i prava Krv Isusa Krista. To je događanje pri kojem kruh i vino zadržavaju svojstva, ali im se bit mijenja, te poslije izgovorenih riječi više ne govorimo o kruhu i vinu nego o Kristovom tijelu i Kristovoj krvi. Čudesno je to događanje skriveno našim očima, a spoznatljivo očima vjere.
Slušamo šture podatke kako je ovo slavlje ušlo u liturgijski, Crkveni kalendar. Ali o biti, o stvarnome sadržaju ne čujemo. Jer oni koji oblikuju društveno mijenje, zapravo i ne znaju što bi s ovom svetkovinom. Jer danas u središtu je Krist koji živi u nama. I očituje se po nama ljudima. Ovdje ne slavimo sjećanja niti nazočujemo jadnoj komemoraciji, nego slavimo zajedništvo s Bogom po Duhu Svetom koji daje život i koji preobražava. Slavimo Kristovo i svoje uskrsnuće, vječni život po ljubavi koja se daruje bližnjima. Slavimo otajstvo Crkve, Kristovo tijelo u kojemu je svaki titraj života, svaki ushit i radost, dvojba i patnja, djeca i staraci, životi obitelji i roditelja, naša domovina i svijet. Bog nastavlja dolaziti, da bi ostao s nama i hrani nas sakramentom, da bi u nama jačao Božanski život – koji je istinski život, jer je vječan.
