Nedjeljom Cvjetnice započinje Veliki tjedan u kojem se prisjećamo najvećih tajni kršćanstva. U samoj uvodnoj molitvi slušamo: “Danas se skupljamo kako bi započeli slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova.” Dakle ovo je samo početak koji završava najvećim kršćanskim blagdanom a to je Isusovo uskrsnuće. Ponukani ovim tajnama, okupili smo se i mi danas da u sabranosti, razmišljajući što je to Isus učinio za nas, koja je cijena pobjede? Svečanom procesijom na misi poldanici gdje je na početku ispred crkve bio blagoslov grančica započeli smo ovaj svečani trenutak Isusova ulaska u Jeruzalem.

I mi smo klicali kao i ono razdragano mnoštvo: “Hosana, Davidovu sinu…” Otpjevali smo muku gdje smo vidjeli kako to isto mnoštvo kasnije viče: “ Raspni, raspni ga!”
Draga sestro, dragi brate, nije dovoljno samo doći u crkvu i stati ispod kora… Isus te poziva da dođeš njenom srcu (oltaru). Nije križ nas spasio ili trpljenje na križu, nego ljubav kojom je Isus prihvatio svoj križ i nosio ga za nas do kraja. Ići za Isusom sa svim našim slabostima, grijesima, strahovima ali i onim dobrim nakanama i nastojanjima, oblikovanima kao prinos Gospodinu kao što je to Isus učinio: to znači biti vjernik.

Sv. Andrija, biskup Krete piše o Cvjetnici sljedeće: “Ponizno prostrimo nas same pred Kristom, umjesto ogrtača ili posječenih grana, zelenih grančica lišća koje vesele oči samo za nekoliko sati i koje su predodređene izgubiti zajedno s limfom i svoje zelenilo. Prostrimo nas same obučene Njegovom milosti ili bolje, Njime samime (…) i prostrimo se pred Njegove noge kao prostrti ogrtač (…) da bi mogli pružiti pobjedniku smrti ne više jednostavne palmine grane, već trofeje pobjede. Mašući duhovnim granama duše, i mi danas, zajedno s djecom sveto kličemo: ‘Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraela’…”