"Radost prosu se cijelim svijetom..."
"Smrt je rekla posebnu riječ..."
Svetu misu poldanicu u 10:30 sati, predvodio je mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Svetu misu uzveličao je svojom pjesmom župni zbor "Cor Jesu", uz vodstvo sestre Antonije Topalović. Uz orguljsku pratnju g. Krešimira Klarića.
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. To je dan bez liturgije. U našoj župi organizirano je dežurstvo od 09:00 - 19:30 sati, pa su vrata crkve otvorena, tako mogu svi vjernici doći i pokloniti se Kristovu grobu.
Uvečer Velike subote dolazi nam Vazmeno bdjenje, koje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima smo i mi vjernici spašeni, odnosno riječ je o slavlju koje na poseban način želi pokazati snagu Kristova prijelaza iz smrti u život, te pobuditi u nama nadu da ćemo i svi mi jednoga dana, snagom Kristova vazmenoga otajstva, na sličan način prijeći iz ovoga u vječni život.
TIJEK OBREDA VAZMENOG BDIJENJA
Liturgijsko slavlje Vazmenoga bdjenja započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja, te s njom ulazi u crkvu, koja je u potpunom mraku. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki puta višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne, te se na takav način osvjetljava cijela crkva, a na koncu i pali svjetlo. Uskrsna svijeća i cijeli obred tako simbolizira uskrsloga Krista – novo Svjetlo koje rasvjetljuje narode i donosi Život.
To potvrđuje i posebno svečani hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji potom slijedi, a započinje: Ovo je noć… On nam između ostaloga svraća pozornost na teologiju prijelaza iz smrti u život, iz žalosti u radost, iz raspadljivosti u neraspadljivost, te nam u tom smislu svjedoči zašto je Vazmeno bjdenje vrhunac svega liturgijskoga slavlja tijekom cijele crkvene godine.
Vrlo su znakovita i misna čitanja Vazmenoga bdjenja. Tako se najprije čitaju tekstovi iz Staroga zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakoga se pjeva ili čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjega starozavjetnoga čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini…, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evanđelje.
Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru i zvone sva zvona.
Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt, a nama otvorio rajske dveri.
Danas se spominjemo Kristove muke, pratimo ga na njegovu putu u smrt. Pridružujemo se molitvi Crkve za sve one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku, za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, za sav svijet koji je Isus došao spasiti.
Danas bogoslužje u čast križu zamjenjuje sakramentalno slavlje Kristove žrtve, ne posvećuje se euharistija.
Nema ulazne pjesme, već se svećenik prostire ispred oltara. Pokajnički čin obavljamo u tišini, priznajemo Bogu svoje grijehe ali i grijeh cijelog svijeta koji je prouzrokovao smrt njegova sina.
TIJEK OBREDA VELIKOG PETKA
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, pa stoga toga dana nema i ne može biti mise, nego se upriličuju obredi Velikoga petka. S obzirom da je Krist umro u 15 sati, preporučljivo je da tada započne i bogoslužje, ali će češće to biti nemoguće jer mnogi rade. Liturgijska boja je crvena, znak mučeničke smrti.
Posebno je svečan početak, koji počinje u tišini, bez pjesme, a na način da svećenik, kada dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje, te se u sebi moli. Taj obred prostracije za mnoge je vjernike najpotresniji i najznakovitiji i u tom bi ga smislu svakako valjalo njegovati, jer pokazuje kolika snaga i rječitost može biti u tišini i u gestama.
I na Veliki petak se, kao i na Cvjetnicu, čita ili pjeva Muka, s tim da je ona uvijek po Ivanu. Može se također rasporediti po ulogama, s jednakom preporukom da svećenik izgovara sve one dijelove koji se pripisuju Kristu.
Za Veliki je petak znakovita i posebna sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe, a prema vrijedećem Misalu (iz 2002. god.) može ju predvoditi i laik. U njoj se tako moli za Crkvu, za papu, za biskupe, za sve kršćane, za Židove, za nevjernike, itd.
Posebno emotivan trenutak je vezan uz obred ljubljenja križa, a koji započinje tako da se donese platnom prekriveni drveni križ i u tri koraka postupno otkriva, uz pjevanje svećenika, svaki puta višim glasom, zazivom: Evo drvo križa na kom Spas je svijeta visio, na što narod u šutnji poklekne, te uzvraća pjevajući: Dođite, poklonimo se! Nakon toga svećenik i ministranti pokleknu i poljube križ, a potom to čine i svi ostali vjernici. Za to se vrijeme pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…).
Zaključni dio obreda Velikoga petka čini pričest, a s obzirom da je Krist umro, razumljivo je da će se to učiniti s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak.
Na samom kraju iznese se Presveti Sakrament iz crkve, kao znak Kristove smrti i na takav se način pripremi i na posvemašnju subotnju grobnu šutnju.
U ovu večer, 29. ožujka u 19:00 sati, na ovome misnom slavlju, slavimo Isusovu posljednju večeru, pozvani Gospodinovu stolu, kojemu je on pozvao svoje apostole. Isus je za vrijeme te večere izgovorio veliku zahvalnu molitvu, čime nam govori da nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale njemu, stvoritelju i spasitelju. Također je svojim apostolima uputio riječi: "Ljubite jedan drugoga ko što sam ja ljubio vas." Te je večeri Isus ustanovio Euharistiju - sakrament svoga tijela i svoje krvi. Slavljem Euharistije, spominjemo se svega što je Isus za nas učinio: njegova života, smrti i uskrsnuća.
Stoga, odstranimo od sebe sve što unosi podvojenost. Pomirimo se međusobno kako bismo primili Onoga koji nas je do kraja ljubio.
Tako smo i mi započeli ovo misno slavlje, prisjećajući se svih ovih riječi, koje je Isus izrekao pred svojim apostolima. Prisjećajući se ustanovljenja euharistije i mi smo pristupili stolu Gospodnjem te na kraju mise imali kratko klanjanje u pokrajnjoj kapeli.
Prisjećajući se Isusova ulaska u hram, i u našoj župi smo tom prilikom, 25. ožujka, blagoslovili maslinove grančice. Na jutarnjoj svetoj misi u 09:00 sati, koju je svojim pjevanjem uzveličao naš mali zbor "Prijatelji Srca Isusova" imali smo skračeni oblik blagoslova. Kako bi najmanji mogli izdržati "tu strašnu muku".
Na misi poldanici, imali smo blagoslov grančica ispred crkve i svečani ulazak. Muku ove godine naš zbor nije pjevao, nego smo je pročitali po ulogama.
I jutarnju i misu poldanicu predvodio je naš župnik, preč. Dražen Karačić, a na misi poldanici koncelebrirao je subsidijar mons. Ferdinand Vražić.
U propovijedi nam je župnik dočarao te četiri slike koje su prožete u misi Cvjetnice, a to su: 1. svečani Isusov ulazak u Jeruzalem; 2. Žena koja je razbila posudicu s masti i pomazala Isusa; 3. posljednja večera te Judino izdajstvo i na kraju 4. Isusova smrt na križu.
Sav prihod od prodaje maslinovih grančica, kao i svake godine, biti će uplaćen za potrebe misija.
